Kako je kadet vojne akademije udario Staljina i što je poslije bilo s njim

Getty Images; Legion media; МАММ/MDF/russiainphoto.ru
Kadet kojem je povjereno da bude u Staljinovom osiguranju popeo se na tribinu, udario vođu u glavu i uzviknuo: "Mi smo vas došli čuvati, a što vi radite?"

Već je tijekom 1930-ih zvučalo nevjerojatno da bi netko mogao tek tako udariti "oca naroda" u glavu i ostati nekažnjen. Pa ipak, krajem 1920-ih je to još uvijek bilo moguće.

Trockist u Staljinovom osiguranju 

Lav Trocki drži govor vojnicima.

Cijeli Sovjetski Savez se 7. studenog 1927. godine spremao obilježiti vrlo važan datum, desetogodišnjicu Oktobarske revolucije. Bila je predviđena i tradicionalna vojna parada na Crvenom trgu.

Državni vrh se trebao okupiti na tribini Lenjinovog mauzoleja i odatle pratiti paradu. Radi sprječavanja eventualnog atentata, donesena je odluka da se pojača osiguranje, pa su u pomoć pripadnicima posebnog osiguranja OGPU-a (Ujedinjena državna politička uprava, specijalni organ državne sigurnosti u SSSR-u), odgovornog za sigurnost sovjetskih lidera, poslani katedi Frunzeove vojne akademije. Među njima je bio i Jakov Ohotnjikov, čovjek koji će udariti vođu u glavu.

To što je Ohotnjikov bio kadet vojne akademije ne znači da je bio "žutokljunac". Naprotiv, Jakov je u 30 godina života već uspio proći "sito i rešeto". Aktivno je sudjelovao u revoluciji i Građanskom ratu, i to kao zapovjednik.

Doduše, njegova poslijeratna karijera nije bila toliko uspješna. Ohotnjikov je, naime, bio uvjereni trockist i nije to skrivao čak ni kada je njegov idol pao u nemilost nakon neuspješne političke borbe protiv Staljina sredinom 1920-ih. Zbog propagande trockizma Jakov je bio kritiziran u partiji, ali to nije smetalo načelniku Frunzeove vojne akademije Robertsu Ejdemanisu da ga pošalje kao ispomoć Staljinovom osobnom osiguranju.

Tuča

Genrih Jagoda, Aleksandar Jegorov, Kliment Vorošilov, Mihail Tuhačevski i Jan Gamarnik na Crvenom trgu.

Ohotnjikov je s još dvojicom kadeta  - Vladimirom Petenkom i Arkadijem Gelerom - imao zadatak osiguravati partijsko rukovodstvo na tribini mauzoleja. Dogodilo se, međutim, da su kadeti malo zakasnili.

Kada su dotrčali do mauzoleja, pred njima su se ispriječili pripadnici OGPU-a. Kadeti su ih odgurnuli u stranu i popeli se na tribinu, gdje su se sovjetski lideri već okupili.

Pripadnici osiguranja su svake sekunde očekivali atentat, tako da su odmah pokušali silom zaustaviti kadete, što je izazvalo masovnu tučnjavu. Rukovodstvo zemlje je bilo okrenuto prema trgu i zbog bučne parade nije ni znalo kakav je "krkljanac" nastao iza njihovih leđa.

Udarac

Staljin na tribini mauzoleja.

Ubrzo se Jakov Ohotnjikov iskobeljao iz gužve i gnjevno se uputio prema Staljinu, koji nije znao ni što se događa, ni što ga čeka. Bio je vrlo iznenađen kada ga je Ohotnjikov udario šakom u potiljak i uzviknuo: "Mi smo vas došli čuvati, a što vi radite?"

Ima onih koji smatraju da uvreda zbog takvog dočeka nije bila jedini razlog da kadet vojne akademije podigne ruku na sovjetskog lidera. Može biti i da je to svojevrsna osveta za Trockog, kojem je bio privržen.

Jakov nije uspio još jednom udariti Staljina. Zaustavio ga je pripadnik osiguranja, Litavac Ivan Jusis. Na tribini mauzoleja je bila strogo zabranjena primjena vatrenog oružja i zato je Jusis izvadio nož i lakše ranio Ohotnjikova.

Epilog

Staljinov portret

Na kraju su uzburkane duhove smirili Semjon Buđoni, Kliment Vorošilov i drugi prisutni generali. Činilo se da će Ohotnjikova brzo "pojesti mrak", no Staljin 1927. godine još nije bio onaj svemoćni i strašni "otac naroda" kakav će postati tijekom 1930-ih.

Za kadete su se zauzeli rukovoditelj vojne akademije Roberts Ejdemanis, general Iona Jakir i načelnik stožera Crvene armije Mihail Tuhačevski, tako da je Staljin morao popustiti. Njegov položaj u to vrijeme nije mu omogućavao da stupi u otvoreni sukob s vojnim vrhom.

Nije uslijedila nikakva kazna. Ohotnjikov je završio akademiju, pa čak postao i rukovoditelj Državnog instituta za projektiranje tvornica aviona "Giproaviaprom".

Tek je 1932. godine optužen za kontrarevolucionarno djelovanje u takozvanom "Smirnovljevom slučaju" i isključen iz partije. Ali ni tada ga još uvijek nije "pojeo mrak". Poslan je na Daleki istok Rusije, u Magadan, gdje je rukovodio tamošnjom zrakoplovnom bazom.

Međutim, kada su počele Staljinove represije, poznate kao "Veliki teror", Jakov Ohotnjikov je bio jedna od prvih žrtava. Ponovno je uhićen 1936. u Magadanu, a zatim dostavljen u Moskvu i strijeljan 8. ožujka 1937. zbog "organizacije atentata na Staljina i Vorošilova". Njegovi pokrovitelji Ejdemanis, Jakir i Tuhačevski optuženi su za špijunažu i izdaju domovine. Pogubljeni su 12. lipnja.

Nije poznato je li Jakov Ohotnjikov strijeljan na osobnu inicijativu Josifa Staljina.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće