Deset činjenica o čovjeku koji je pripojio Krim

1. Postao je uspješan zahvaljujući svojoj pameti, a ne bogatstvu

Grigorij Potemkin je bio sin umirovljenog bojnika iz Smolenske gubernije. Budući knez je imao sedam godina kada mu je otac umro. Potemkina je odgojila majka. Ona ga je upisala u gimnaziju pri Moskovskom sveučilištu. Nakon godinu dana studiranja dobio je medalju za uspjeh u znanostima, a nakon dvije godine je ubrojan među najbolje studente. Nije, doduše, završio fakultet, ali je privukao pažnju dvora i počeo služiti u konjičkoj gardi.

2. Njegov izgled i karakter su doprinijeli da postane slavan

"Bio je visokog rasta, skladno građen, s jakim mišićima i visokim grudima. Imao je orlovski nos, visoko čelo, lijepo zaobljene obrve, ugodne plave oči, prelijepu boju lica s malo nježnog rumenila, meku i uvijenu svijetlu kosu, ravne i zasljepljujuće bijele zube", tako Potemkina u najboljim godinama opisuje njegov biograf, povjesničar Vasilij Ogarkov. Pored harmoničnog izgleda, Potemkin je bio i vrlo snažan. I nikada se nije plašio poteškoća. "Znam za poteškoće, ali volim raditi s ljudima koji savladavaju poteškoće", govorio je kasnije.

"Vrlo je hrabar - pod neprijateljskom paljbom on stane i mirno izdaje naređenja", napisao je o Potemkinu austrijski diplomat, grof Charles de Ligne. "Vrlo je sabran kada očekuje opasnost, ali se usred opasnosti raduje, a usred razonoda mu je dosadno... S generalima on razgovara o bogoslovlju, a s arhijerejima o ratu".

Potemkin je, naravno, bio vrlo popularan među ženama, a bio je zaljubljen u Katarinu Veliku, najmoćniju ženu svoga doba.

3. Možda je sklopio brak s caricom Katarinom Velikom

Grigorij Potemkin je bio prvi među ljudima koje je Katarina II. favorizirala. Njega je carica najviše poštovala i s njim bila najbliskija. Uvijek se pričalo da su oni sklopili tajni brak. Prema ruskom običaju, carica se nije mogla udati za čovjeka koji je pripadao toliko različitom socijalnom sloju. Naime, ona je bila carica, a on plemić koji nije pripadao značajnijem rodu. Potemkin jest sredinom 1770-ih već bio general-ađutant i posjedovao ogromna imanja, no sve je to stekao tijekom života, a ne zahvaljujući plemićkom porijeklu. Uostalom, čak i da jest pripadao uglednom plemićkom rodu, ipak nije imao carske krvi, što znači da se carica službeno nije mogla udati za njega. Bez obzira na sve to, oni su dugo živjeli u Zimskom dvorcu baš kao da su muž i žena. Potemkinove odaje su bile odmah iznad caričine spavaće sobe. Samo on je mogao ući u njezine odaje u svako doba bez poziva. Carica mu se u pismima obraćala riječima: "Moj dragi mužu...", a sebe je nazivala ženom, suprugom.

4. Zadržao je "prostačke" manire i pored visoke funkcije

"Prvi noktogriz carstva", pomalo zajedljivo je za njega govorila Katarina Velika. On je zaista grickao nokte kada se zamislio. Nije se mogao odviknuti od toga čak ni kada je postao drugi čovjek Ruskog Carstva. Volio je narodna jela - piroške, kaše i sirovo povrće. Tu hranu je stalno držao u svojim odajama. U privatnim pismima i razgovoru s podčinjenima nije štedio psovke. S druge strane, kada se radilo o karijeri, Potemkin je bio besprijekorno odjeven i otmjeno uljudan.

5. Čak i kada više nije bio najbliži Katarinin suradnik, Potemkin je i dalje bio njezin prijatelj i savjetnik

Potemkin je 1774. imenovan za gubernatora novoformirane Novorosijske gubernije. Samim tim više nije bio toliko blizak s Katarinom i teško je podnio tu odvojenost. No upravo je on 1775. predstavio Katarini svog službenika Petra Zavadovskog koji je postao caričin tajnik i najbliži suradnik. Potemkin se i dalje dopisivao s Katarinom povodom poslova od državne važnosti i bio njezin glavni savjetnik. "Tebi nitko nije ravan",- napisala mu je ona. Potemkin je imao dosta važnih poslova: upravljao je Novorusijom i rukovodio pripajanjem Krima, a 1775. je pokrenuo reformu vojske.

6. Ukinuo je perike i pletenice u vojsci

Potemkin je bio pravi ratnik. On je znao koliko je važno da vojnik bude rasterećen. Vojnici su prije reforme morali nositi perike i pletenice uvijene oko čelične žice. Potemkin je pisao: "Praviti lokne, nanositi puder, uplitati kosu - zar je to vojnički posao? Vojnici nemaju osobne sluge!" On je ukinuo vojnicima tu obvezu. Poslije toga su perike i pletenice nosili samo časnici.

Potemkin je također naredio da se promijeni odora. Umjesto dvorednih vunenih mundira i remena koji su stezali struk (takva uniforma je lijepo izgledala, ali je bila vrlo neudobna) uveo je obične šalvare, mundire i čizme. Umjesto lijepo oblikovanih šešira vojnici su počeli nositi praktične kacige. Najvažnije je, međutim, bilo poštovanje vojnika. Potemkin je zabranio da se vojnici koriste za privatne radove i više je puta podsjećao da časnici moraju biti čovječni prema vojnicima. Brinuo se o zdravlju vojnika, znajući da u ratu više ljudi umre od prljavštine i bolesti nego od metaka i topovskih kugli.

7. On je pripojio Krim Ruskom Carstvu

Kao gubernator Novorusije Potemkin je napravio plan pripajanja Krima koji je graničio s njom. Nakon pobjede nad Osmanskim Carstvom 1774. godine, u čemu je neposredno sudjelovao i Potemkin, Krimski kanat je dobio slobodu u skladu s mirovnim sporazumom. Turci, međutim, nisu žurili povući s Krima svoje trupe. Rusi su se pod Potemkinovim rukovodstvom u dugogodišnjem razdoblju uspjeli bez prolijevanja krvi dogovoriti s Turcima i stanovnicima Krima i pripojiti poluotok Rusiji. Grigorij Potemkin je 1873. godine osobno predstavljao Rusko Carstvo kada su se krimski velikaši i obični ljudi na ravnom vrhu planine Ak-Kaja (Bijela stijena) zakleli na vjernost ruskoj kruni. Za pripajanje Krima Potemkin je dobio čin feldmaršala.

8. Organizirao je putovanje Katarine Velike na Krim

Potemkin je 1787. godine organizirao putovanje 57-godišnje carice na Krim. Bio je to događaj nevjerojatnih razmjera. Zajedno s Katarinom je putovao čitav dvor, tj. oko 3000 ljudi! U carskom konvoju je bilo 14 kočija, 124 saonica s vagonima i još 40 rezervnih saonica. Katarina je putovala u kočijama za 12 osoba sa zapregom od 40 konja. Pratili su je dvorani, sluge i predstavnici stranih diplomatskih misija.

Caričin put je gotovo cijelom dužinom bio osvijetljen bakljama ili upaljenim bačvama (a putovanje je počelo u zimu). Na svim većim stanicama su je dočekivali gubernatori, a na Krimu se Katarini pridružio car Svetog Rimskog Carstva Josip II. Carica je na Krimu provela 12 dana. Nakon ovog putovanja je Potemkinu dodijelila titulu kneza od Tavride.

9. On je za caricu formirao "četu amazonki"

Potemkin je 1787. ispričao Katarini kako su se Grci na Krimu zajedno sa svojim ženama hrabro borili protiv Turaka. Katarina nije mogla lako povjerovati u tu priču pa je Potemkin obećao da će joj pružiti dokaze hrabrosti tih žena. Stoga je naredio da se formira četa od 100 ratnika ženskog spola. Tu je naredbu dobio načelnik Balaklavskog grčkog bataljuna, vojne jedinice koju su činili Grci prebjegli iz Osmanskog Carstva. "Amazonska četa" je formirana od žena i kćeri tih ratnika. Kapetanica čete je bila 19-godišnja Jelena Sarandova, prva časnica u ruskoj vojsci.

Pripadnice novoformirane jedinice su prošle intenzivnu obuku u jahanju, mačevanju i gađanju, da bi 24. svibnja 1787. godine "amazonska četa" dočekala Katarinu u selu Kadikeju. "Amazonke" su bile na konjima, odjevene u lijepe uniforme - baršunaste suknje boje maline i bluze zelene boje. I suknje i vojničke bluze bile su opšivene trakom sa zlatim vezom. Na glavama su nosile bijele turbane s pozlaćenim šljokicama i nojevim perom. Carica je bila jako zadovoljna. "Amazonska četa" je pratila Katarinu na putovanju Krimom, a po završetku putovanja je rasformirana. "Amazonke" nisu sudjelovale niti u jednoj bici.

10. Umro je daleko u polju, kao pravi ratnik

Potemkin je imao 52 godine kada je 1791. u Iaşiju vodio mirovne pregovore s Turcima, završavajući tako još jedan rat Rusije s Osmanskim Carstvom. Na putu iz Iaşija u Nikolajev iznenada mu je pozlilo. Naredio je da ga iznesu iz kočija. Umro je praktički u polju.

Katarina je bila duboko potresena Potemkinovom smrću. "Umro je moj učenik, moj prijatelj, može se reći idol, knez Potemkin od Tavride!", napisala je. Potemkinovi posmrtni ostaci sahranjeni su u crkvi sv. Katarine u Hersonu.