Tjedan dana prije tog 9. studenog 1989. godine, Mihail Gorbačov se sastao s novim (ujedno i posljednjim) čelnikom NJDR-a Egonom Krenzom. U Istočnoj Njemačkoj je tada vrelo, narod je zahtijevao demokratizaciju i otvaranje granica sa Zapadnom Njemačkom. Vlada NJDR-a čvrsto se držala strogog pograničnog režima sa Zapadnom Njemačkom, iako su njezini građani već nagrnuli u kapitalistički svijet, preko Mađarske, koja je u kolovozu 1989. godine otvorila granicu s Austrijom.
Getty Images
Mihail Gorbačov, ideolog politike "novog mišljenja", dao je slobodu izbora zemljama socijalističkog bloka i nije bio protiv demokratizacije NJDR-a, ali nije mogao niti pretpostaviti kojom će brzinom ta zemlja nestati sa zemljopisnih karata.
"Na sastanku s Krenzom smo pošli od toga da pitanje ujedinjenja Njemačke 'još uvijek nije aktualno', 'da se ne nalazi na dnevnom redu', kako je rečeno", zapisao je sovjetski lider u svojim sjećanjima.
Nesporazum
Ivan Kuzmin, koji je 1989. radio u predstavništvu KGB-a SSSR-a u Njemačkoj Demokratskoj Republici, tvrdi da čak ni onda kada je član Politbiroa NJDR-a Günter Schabowski objavio slobodni ulazak u Saveznu Republiku Njemačku i Zapadni Berlin ništa nije nagovještavalo povijesne događaje.
Getty Images
"Ni u kojem slučaju nisam mogao niti pretpostaviti da će ta izjava izazvati bilo kakvu reakciju", istaknuo je Kuzmin.
Schabowski je na konferenciji za novinare trebao samo priopćiti da NJDR uvodi novi, fleksibilniji režim ulaska u Saveznu Republiku Njemačku na prijelazu državne granice, ali je napravio dvije pogreške.
1. Pomiješao je prijelaz na državnoj granici s prijelazom u Berlinu. Granicu između dva Berlina nisu kontrolirale istočnonjemačke vlasti, nego saveznici (SSSR, SAD, Velika Britanija i Francuska), koji su poslije Drugog svjetskog rata formirali okupacijske zone. "Prije nego bilo što promijeni u Berlinu, NJDR je morala o svojim namjerama obavijestiti SSSR", naglašava diplomat Igor Maksimičev.
2. Odgovarajući na pitanje kada će stupiti na snagu nova pravila prelaska granice, Schabowski se zbunio i rekao "odmah" (ustvari su na snagu trebala stupiti narednog dana, 10. studenog).
Na kraju je u Istočnom Berlinu masa svijeta jurnula ka zidu smatrajući da je stranka dozvolila prelazak granice. "Pravi heroji u noći između devetog i desetog studenog bili su graničari NJDR-a", smatra Maksimenkov. Kako nisu pucali na narod, spasili su brojne živote. Granica unutar Berlina, iako bez dozvole stranke, zaista je otvorena i već su tog dana srušeni prvi dijelovi zida.
Getty Images
Odobravanje Moskve
Gorbačov nije imao u planu takav razvoj događaja, ali ga neočekivane vijesti nisu razočarale. Desetog studenog je Egonu Krenzu (kome je preostalo samo prihvatiti rušenje granice između dvije Njemačke kao svršen čin) poslao pismo u kojem izražava suglasnost s njegovim aktivnostima.
"Mislim da je Gorbačov potajno sanjao da se jednog jutra probudi i sazna da je Zid sam od sebe nestao", smatra bivši glasnogovornik generalnog tajnika Andrej Gračov, imajući u vidu da je Gorbačov bio protiv podjele Njemačke, ali da se nije želio u to pitanje osobno uplitati. U suštini je tako i bilo.
Sam je sovjetski političar u svojim sjećanjima i intervjuima isticao da nije imao namjeru sprječavati slobodno izraženu volju njemačkog naroda i pribjegavati sili sovjetskog kontigenta u NJDR-u. "Napravili smo sve što je bilo u našoj moći kako bi se proces odvijao mirno, ne kršeći vitalne interese naše zemlje i ne podrivajući mir u Europi."
imageBROKER/Global Look Press
Krajem prošlog stoljeća svijet su promjene potresale nevjerojatnom brzinom. Tako je u listopadu 1990. godine bivša NJDR ušla u sastav Savezne Republike Njemačke, a poslije nešto više od godinu dana, točnije u prosincu 1991. godine, prestao je postojati i SSSR koji se raspao na petnaest neovisnih država.