Nikolaj Kobeljkov je rođen 1851. godine bez ekstremiteta, najvjerojatnije zbog sindroma kongenitalnog poremećaja nepoznatog porijekla. Bio je 14. dijete u bogatoj obitelji guvernera Voznesenska, grada na Uralu. Mogao je koristiti samo batrljak na mjestu desne ruke, no pokazao je nevjerojatnu volju i naučio se sam oblačiti i hraniti.
Tijekom 1880-ih je James Gillingham, proizvođač proteza ruku i nogu, vidio Kobeljkova u Europi i opisao ga. Između ostalog je istaknuo da Kobeljkov ima "začetke nogu, jedno bedro mu je dugo šest inča, drugo oko dva inča duže. Umjesto desne ruke je imao samo izbočinu konusnog oblika, a umjesto lijeve okruglu kost."
Arhivska fotografija
Nikolaj je bio snalažljiv od najranijeg djetinjstva. Naučio je pisati držeći olovku između glave i bataljka ruke, a s 18 godina je radio kao pisar. "On sjedne za stol, stavi pero između obraza i bataljka ruke, i piše. Rukopis mu je bio lijep, čitak, poslovan. Na isti način je pomoću obraza i ramena radio i većinu drugih stvari, od kojih mu je, po svemu sudeći, najteže bilo samostalno uzimati hranu", napisao je kasnije Gillingham.
Da nije bio neizmjerno pozitivan i optimistički nastrojen, Nikolaj vjerojatno ne bi imao tako nevjerojatnu karijeru. Nije imao ekstremitete, ali je imao izuzetno veliku tjelesnu snagu tako da se mogao uspraviti bez ičije pomoći, mogao je hodati na batrljcima nogu, pa čak i podizati teret! Iako je bio invalid, Nikolaj je bio vrlo privlačan jer je bio uvijek dobro raspoložen te je imao savršene aristokratske manire.
Vlasnik jednog cirkusa mu je 1870. godine ponudio nastup u Sankt-Peterburgu. Njegova točka je bila jednostavna, ali fascinantna.
"On ovako uvlači konac u iglu: uzme iglu ustima, zabode je u jaknu, zatim uzme konac ustima i provuče kroz ušicu. Najveće čudo je da on puni pištolj, nišani u upaljenu svijeću i hicem gasi plamen."
Na gostovanju u Beču Nikolaj je sreo Annu Wilfert, rođakinju vlasnika zabavnih objekata u bečkom parku Prater, gdje je Nikolaj jednom nastupao. Anna se 1876. godine udala za njega i pridružila mu se u nastupima kao asistentica.
Arhivska fotografija
Rodila mu je jedanaestero djece. Nekoliko djece je rođeno na gostovanjima cirkusa. Šestero je preživjelo bez ikakvih problema vezanih za očevu anomaliju.
Arhivska fotografija
Kobeljkov je često nastupao pod pseudonimom Rumpfmensch ("čovjek bez ruku i nogu"). On je 1880. godine osmislio svoju vlastitu točku u kojoj je najupečatljiviji trenutak bio njegov izlazak iz kaveza s lavom.
Arhivska fotografija
Gostovao je po Europi, a 1882. i u SAD-u. Na putovanjima nije gubio vrijeme. Naučio je talijanski, engleski, mađarski, češki, a otprije je znao francuski i njemački. Nekoliko monarha je promatralo njegove nastupe. Među njima su bili ruski car Aleksandar III., car Vilim II., kraljica Wilhelmina i austrijski prijestolonasljednik, princ Rudolf.
Arhivska fotografija
Kobeljkov je 1901. skupio dovoljno novca da od ženine rodbine kupi parcelu u bečkom parku Prater. Nikolaj je naložio da se na tom mjestu naprave velodrom i tobogan. To mu je donosilo zaradu, no on je i dalje odlazio na gostovanja s cirkusom. Kako mu je koje dijete stasalo pridruživalo mu se na tim gostovanjima.
Der Prater, 2016
Kada mu je žena Anna umrla 1912. od moždanog udara, Nikolaj je prestao nastupati u cirkusu te se nastanio u Beču, gdje se s dvoje djece i unucima bavio biznisom.
Papergirl (CC BY-SA 4.0)
Umro je 1933. u 82. godini. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beču. Nikolajevi objekti u zabavnom parku donosili su njegovim potomcima prihod sve do 1970-ih.