Aleksej Leonov (1934-2019), sovjetski kozmonaut koji se u okviru misije svemirskog broda Voshod-2 prvi u povijesti prošetao po svemiru, preminuo je 11.listopada 2019. godine. Predsjednik Rusije, Vladimir Putin je izrazio sućut njegovoj obitelji i prijateljima. "Dobro su se poznavali i Putin je zaista poštovao Leonova… uvijek se divio njegovoj hrabrosti", rekao je glasnogovornik ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov.
85-godišnji Leonov za sobom je imao dugu i bogatu karijeru. Od 1970. do 1991. godine radio je kao zamjenik rukovoditelja Centra za obuku kozmonauta. U to vrijeme je, 1975. godine, sudjelovao i u Eksperimentalnom letu "Apolo-Sojuz", što je bio prvi svemirski let koji su dvije supersile izvele zajedno. U svemiru su se tada spojili američkim modul i sovjetska kapsula. Leonov se nalazio na čelu sovjetske posade.
Nakon umirovljenja 1991. godine Leonov je surađivao s komercijalnim strukturama, a slobodno vrijeme posvećivao umjetnosti, slikajući uglavnom svemir. Ali, zauvijek će biti upamćen kao prvi čovjek koji je izašao u svemirski prostor i vratio se. A ovo putovanje (koje je kasnije postalo osnova za ruski igrani film "Vrijeme prvih" iz 2017. godine) nije bilo nimalo jednostavno.
Savršen kandidat
"Let u svemir zahtijeva od vas svu vašu energiju, sve vaše znanje, svu vašu vještinu", govorio je Leonov godinama poslije svoje velike avanture. "Proveo sam samo 12 minuta u otvorenom svemirskom prostoru. Ali sad mogu reći da je za svaku minutu bilo potrebno godinu dana pripreme na Zemlji."
Njegov put do svemira bio je tipičan kada se radi o Sovjetskom Savezu. Rođen u sibirskom bespuću u blizini grada Kemjerovo (3600 kilometara od Moskve), napornim radom je uspio postati pilot, dovoljno iskusan i hrabar da se priključi prvim sovjetskim kozmonautima 1960. godine. Među njima je bio i Jurij Gagarin, koji je kasnije postao prvi čovjek u svemiru.
Sputnik
U to doba Sovjetski Savez je pažljivo, korak po korak, osvajao svemir. 1961. godine poletjela je prva misija s čovjekom u svemir (Jurij Gagarin). 1963. godine u svemir je otišla prva žena (Valentina Terješkova). 1964. godine lansirana je prva raketa koja je nosila više od jedne osobe. Sljedeći korak bio je kozmonaut u slobodnom prostoru svemira, sam u vakuumskoj praznini.
"Sa sastanaka s potencijalnim novim kandidatima za let, najviše se sjećam Leonova", zapisao je u svojim memoarima "Rakete i ljudi", Boris Čertok, konstruktor raketa u sovjetskom svemirskom programu. "Imao je nešto nalik Gagarinovoj srčanosti… a pogled mu je bio vrlo budan". Nije samo Čertok bio impresioniran njime, pa je upravo Leonov izabran za ovaj let.
Zvijezde i nevolje
"Zvijezde su bile lijevo i desno od mene, iznad i svud oko mene", opisivao je Leonov zadivljujući prizor koji ga je pratio do kraja života. On nije bio sam na dramatičnom letu u ožujku 1965 godine. Svemirskim brodom Voshod-2 upravljao je njegov kolega Pavel Beljajev, čiji je zadatak bio, između ostalog, da pomogne Leonovu da se vrati u brod, ako dođe do problema.
TASS
A problemi nisu izostali! S obzirom da je bilo nemoguće da se uvjeti u svemiru u potpunosti simuliraju na Zemlji, tokom 12 minuta Leonovljevog lebdenja u blizini broda, s kojim je bio povezan sponom dugom 5,3 metara, njegovo svemirsko odijelo se počelo nadimati, što mu je usporavalo kretanje. S napuhanim odijelom Leonov se jedva uspio vratiti u Voshod-2, jer se kretao vrlo sporo i trpio preopterećenje. Realno je postojala mogućnost da će ostati u svemiru.
Sputnik
"[Kad sam se vratio u svemirski brod], skinuo sam kacigu i pokušao obrisati oči od znoja, ali nisam uspio – to je bilo kao da mi je netko nalio vodu na glavu", rekao je kasnije Leonov. Avantura Leonova i Beljajeva ipak nije još bila završena. Sustav za automatsko slijetanje se pokvario, pa su morali ručno sletjeti. Kako ne bi oštetili neki objekt na Zemlji, Beljajev je svemirski brod odvezao do Sjevernog Urala, gdje su s padobranima iskočili iz njega.
Dugo putovanje kući
Zbog kvara na komunikacijskim sustavima (što je kasnije prepoznato kao veliki neuspjeh misije), kozmonauti su dva dana morali preživjeti u šumi, na stotine kilometara udaljeni od najbližeg grada. "Sjedeli smo tamo u našim skafanderima dva dana, nismo kod sebe imali nikakvu drugu odjeću", pričao je Leonov. Konačno su spašeni i prebačeni u Moskvu.
"Tokom naše misije tri ili četiri puta smo mogli izgubiti živote", zaključio je Leonov kasnije. Ali je on (za razliku od Pavela Beljanova, koji je umro 1970. godine sa samo 40 godina) vodio dug i ispunjen život, nadživjevši i državu koja ga je poslala među zvijezde. Tokom čitavog života zapamtio je tih 12 minuta u otvorenom svemirskom prostoru i učinio sve što je mogao da čovječanstvo približi svemiru.
Sputnik