Šest ratova i sukoba u kojima su Rusija i Velika Britanija djelovale kao saveznice

Britanski feldmaršal Bernard L. Montgomery i maršal Georgij K. Žukov

Britanski feldmaršal Bernard L. Montgomery i maršal Georgij K. Žukov

Getty Images
Povijest rusko-britanskih odnosa nije samo bila puna konfrontacija. Ove su zemlje stajale jedna uz drugu u dva svjetska rata te su se gotovo 20 godina zajedničkim snagama borile protiv Napoleona i revolucionarne Francuske.

1. Austrijski nasljedni rat (1740.-1748.)

Bitka kod Fontenoya, 11. svibnja 1745.

Kada su sredinom 18. stoljeća Francuska, Pruska i Španjolska odlučile ugrabiti ogromne komade Habsburškog Carstva, ni Velika Britanija ni Rusija nisu mogle ostati postrance i dopustiti Parizu i Belrinu da ojačaju svoje položaje.

Dok su se Britanci koncentrirali na Francusku, ruske su se snage suprotstavile trupama pruskog kralja Fridrika Velikog. Međutim, na kraju sukoba, 1747., London i Sankt-Peterburg su potpisali konvenciju prema kojoj je 37 tisuća ruskih vojnika poslano u Porajnje da bi se borili protiv Francuza.

Ruska i britanska vojna uključenost pomogli su Habsburgovcima da sačuvaju opći status quo u Europi. Unatoč nekim teritorijalnim gubicima, zadržali su većinu svojih teritorija i nisu dopustili Pruskoj i Francuskoj da se značajno prošire. To su Rusija i Velika Britanija itekako pozdravile.

2. Koalicijski ratovi (1792.-1815.)

Ruske i britanske snage u blizini Bergena, Dirk Langendijk (1748.-1805.)

Rusko i Britansko Carstvo su se gotovo dva desetljeća zajedno borili kako bi uništili revolucionarnu Francusku i spriječili širenje njezinih "zaraznih" ideja na vlastite države. Međutim, u toj je suradnji bilo i pauza, kada su dvije snage savezničku suradnju zamijenile sukobom (1800.-1801.), pa čak i ratom (1807.-1812.).

Trupe ovih zemalja rijetko su djelovale zajedno. Dok je Rusija vodila rat protiv Francuza u Njemačkoj, Italiji i na vlastitom tlu, Britanci su se protiv Napoleonove vojske uglavnom borili u Španjolskoj i Portugalu.

Najveća zajednička anglo-ruska operacija ovih ratova dogodila se 1799. godine u Nizozemskoj, koja je bila pod okupacijom Francuza. Britansko-ruske ekspedicijske snage bile su poražene od strane francuskih trupa i njihove marionetske Batavijske Republike te prisiljene na evakuaciju. Za Britance, međutim, operacija nije bila potpuna katastrofa, jer su uspjeli zauzeti većinu batavijske flote.

3. Grčki rat za neovisnost (1821.-1830.) 

Rusi u bitci kod Navarina, 1846., Ivan Ajvazovski

Šest su godina europske sile promatrale kako se Grci hrabro i očajnički bore za svoju neovisnost od Osmanskog Carstva. Pobunjenike su podržavale moralno i diplomatski, no nisu se uključile u sukob.

Međutim, kada su Osmanlije do 1826. uz pomoć svojih egipatskih vazala okupirali većinu grčkog teritorija i doveli revoluciju na rub propasti, intervenirale su Rusija, Francuska i Velika Britanija.

U pomorskoj bitki kod Navarina 20. listopada 1827. zajednička rusko-britansko-francuska flota potpuno je uništila osmansko-egipatske snage, koje su izgubile preko 60 brodova. Ova pobjeda je značajno pomogla Grcima da tri godine kasnije proslave svoju slobodu.

4. Bokserski ustanak (1899.-1901.)

Predstavnici njemačkih, britanskih, francuskih, talijanskih, američkih i ruskih vojnih snaga, koje su udružile snage i ugušile Bokserski ustanak u Kini, u Pekingu.

Kina je krajem 19. stoljeća prolazila kroz teško razoblje. S obzirom na to da je tehnički i ekonomski zaostajala za Velikim silama, one su je pretvorile u polukoloniju.

Kao odgovor je pokrenut Bokserski ustanak. Ovaj masovni ustanak, usmjeren protiv strane intervencije, išao je ruku pod ruku s brutalnim ubojstvima Europljana i kršćana i paljenjem crkava i veleposlanstava.

Da bi spasile situaciju, Velike sile su formirale takozvani Savez osam država, koji je, osim Velike Britanije i Rusije, uključivao Njemačku, Japan, SAD, Italiju, Austro-Ugarsku i Francusku. Saveznici su ugušili pobunu, dovodeći Kinu u još očajniji i ovisniji položaj.

5. Prvi svjetski rat (1914.-1918.)

Rusija, Francuska i Velika Britanija su početkom 20. stoljeća premostile (ili to barem pokušale) svoja neslaganja kako bi se zajednički suprotstavile rastućoj snazi Trojnog saveza između Njemačke, Austro-Ugarske i Italije.

Antanta inicijalno nije bila formirana kao savez uzajamne obrane, nego kao udruženje država koje su dijelile isti pravac vanjske politike. Tijekom Prvog svjetskog rata, međutim, ovaj je savez postao moćna vojna unija više od 20 zemalja.

Neuspješna intervencija saveza u Rusiji i propala podrška Bijelom pokretu protiv Sovjeta bile su posljednja velika akcija Antante, nakon koje je ubrzo raspuštena. Francuska i Velika Britanija su ostale u savezničkim odnosima, ali ovaj put bez Rusije.

6. Drugi svjetski rat (1939.-1945.)

Sovjetske i britanske trupe u blizini Wismara, 3. svibnja 1945

22. lipnja 1941., istog dana kada je nacistička Njemačka pokrenula Operaciju Barbarossa protiv Sovjetskog Saveza, britanski vođa Winston Churchill održao je govor, obećavši Rusiji i ruskom narodu "svu tehničku ili ekonomsku pomoć" koja je bila u britanskoj moći i mogla biti od koristi Rusima.

Hladni su se predratni odnosi dviju zemalja promijenili u duboku suradnju koja je trajala četiri godine. Velika Britanija je aktivno pomagala Sovjetskom Savezu putem programa zajma i najma. Dvije su zemlje 1941. okupirale pronjemački Iran te se učinkovito borile protiv Kriegsmarinea i Luftwaffea u Arktičkom oceanu.

SSSR i Velika Britanija su 3. svibnja 1945. u blizini Wismara organizirale vlastiti "Dan Elbe", kada je britanska Druga armija uspostavila kontakt sa sovjetskim 3. gardijskim tenkovskim korpusom. Odnosi između dviju zemalja su se ubrzo nakon Drugog svjetskog rata pogoršali, čime je započelo razdoblje Hladnog rata.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće