Povijesni susret na Elbi: Kad su se Rusi i Amerikanci rukovali i grlili u znak prijateljstva

Američki poručnik Dwight Brooks (u centru, s kacigom) i drugi pripadnici 69. pješadijske divizije Prve armije SAD-a na zajedničkoj fotografiji sa sovjetskim vojnicima 58. gardijske divizije Pete armije u njemačkom gradu Torgauu. Kraj travnja 1945.

Američki poručnik Dwight Brooks (u centru, s kacigom) i drugi pripadnici 69. pješadijske divizije Prve armije SAD-a na zajedničkoj fotografiji sa sovjetskim vojnicima 58. gardijske divizije Pete armije u njemačkom gradu Torgauu. Kraj travnja 1945.

Getty Images
Nikada ranije, a ni kasnije, odnosi dviju supersila nisu bili toliko srdačni kao u susretu njihovih vojski na rijeci Elbi na kraju Drugog svjetskog rata.

1. U proljeće 1945. godine sovjetski i američki vojnici su nezadrživo napredovali ususret jedni drugima razbijajući ostatke Trećeg Reicha iz suprotnih smjerova. Susret saveznika je bio neizbježan. Dogodio se 25. travnja na rijeci Elbi, nedaleko od grada Torgaua u sjeverozapadnoj Saskoj. Ovaj poznati događaj je zapamćen kao Dan Elbe.

Susret američkih i sovjetskih vojnika 25. travnja 1945. u gradu Torgauu, Njemačka, na rijeci Elbi, u posljednjim danima Drugog svjetskog rata u Europi.

2. Sovjetska Peta gardijska armija pod zapovjedništvom generala Alekseja Žadova i američka Prva armija generala Courtneyja Hodgesa su susretom na Elbi učinkovito podijelile Njemačku napola i nanijele smrtonosan udarac ostacima Wehrmachta i SS divizija.

Američki vojnik u društvu dvojice ruskih vojnika uspoređuje naoružanje poslije susreta ruskih i američkih trupa na obali Elbe, Torgau, Njemačka, 27. travnja 1945.

3. Američke trupe su stigle na Elbu nekoliko tjedana prije Sovjeta. Teorijski gledano, one su mogle nastaviti napredovanje ka Berlinu, ali je savezničko zapovjedništvo odustalo od planova da napadne njemačku prijestolnicu, tako da Amerikanci nisu prešli rijeku, nego su čekali sovjetske trupe.

Sovjetski i američki vojnici se sastaju na rijeci Elbi blizu grada Torgaua u Njemačkoj, travanj 1945.

4. Prvi Amerikanci koji su se sastali sa sovjetskim vojnicima na Elbi bili su pripadnici patrole na čelu s natporučnikom Albertom Kotzebueom kod grada Strehle. Kasnije istoga dana se pored srušenog mosta u gradu Torgauu Druga američka patrola na čelu s poručnikom Williamom Robertsonom sastala sa sovjetskom patrolom kojom je zapovijedao poručnik Aleksandar Siljvaško.

Nasmijani američki i ruski vojnici zagrljeni hodaju ulicom na obali Elbe, Njemačka, Drugi svjetski rat, 1945.

5. Ugledavši Amerikance, Sovjeti su najprije pomislili da su to Nijemci, ali su ubrzo shvatili pogrešku. Časnik Aleksej Gorljanski se sjećao da je on gotovo nehotice uperio oružje u Amerikance koji su se približavali, ali nije otvorio vatru jer jedan od njih viknuo: "Moskva-Washington. Hitler kaput. Hura!"

Ručak na otvorenom 27. travnja 1945. godine u čast zapovjednika američkih i sovjetskih trupa koje su se sastale na rijeci Elbi (Torgau, Njemačka) 25. travnja 1945. godine. U pozadini fotografija lidera Rusije Josifa Staljina i predsjednika SAD-a F. D. Roosevelta.

6. "Čim su nas prepoznali, odmah smo se zbližili", sjećao se James J. McDonnell. "Mi nismo znli ruski, a oni nisu znali engleski, ali su rukovanja i zagrljaji bili dovoljno rječiti".

Ruski vojnik s harmonikom pozira s američkim vojnikom za vrijeme susreta američke i sovjetske vojske u gradu Torgauu 25. travnja 1945. Američka 69. pješačka divizija je srela sovjetsku ophodnju kod rijeke Elbe južno od grada Torgaua. Ovo je bio prvi takav susret na njemačkom frontu.

7. Siljvaško i Robertson su izabrani da uđu u povijest. Za vrijeme službenih svečanosti je napravljena fotografija na kojoj se njih dvojica prijateljski pozdravljaju, sa sovjetskom i američkom zastavom u pozadini i plakatom: "Istok susreće Zapad". Ova fotografija je stekla popularnost u cijelom svijetu i postala simbol jedinstva saveznika.

Nasmijani poručnik William Robertson i poručnik Crvene armije Aleksandar Siljvaško ispred natpisa [Istok susreće Zapad] postali su simbol povijesnog susreta sovjetske i američke vojske blizu grada Torgaua, Njemačka.

8. I pored kasnijeg zahlađenja odnosa dviju zemalja, Robertson i Siljvaško su ostali dobri prijatelji do kraja života. Robertson je nekoliko puta dolazio u Sovjetski Savez vidjeti Siljvaška.

Washington, SAD, 7. prosinca 1987. godine. Američki poručnik William Robertson i gardijski poručnik Aleksandar Siljvaško za vrijeme susreta u Washingtonu, nekoliko godina poslije susreta sovjetskih i američkih trupa na rijeci Elbi u proljeće 1945.

9. Vojnici su pili, igrali i razmjenjivali suvenire: gumbiće, zvjezdice i ambleme s uniformi. "Ja sam nekome dao svoj sat, a on je meni dao svoj", sjećao se Robertson. Visoki časnici su razmjenjivali oružje.

Crvenoarmejac Ivan Numladze i vojnik američke vojske Byron Shiver u susretu na Elbi.

10. Na Elbi je bilo prisutno nekoliko britanskih jedinica, ali se njihov službeni susret sa Sovjetima dogodio kasnije, početkom svibnja, kada je britanska Druga armija uspostavila kontakt sa sovjetskim Trećim gardijskim tenkovskim korpusom blizu Wismara na sjeveru Njemačke.

Ruske trupe u svom napredovanju ka zapadu od Elbe susreću britanske vojnike za vrijeme korekcije okupacijskih zona Njemačke.

11. Počevši od susreta na Elbi nastavljeno je organiziranje zajedničkih sovjetsko-američko-britanskih susreta, konferencija i svečanosti tijekom narednih nekoliko mjeseci. Nakon ovog radosnog povijesnog događaja vojnici su morali ustupiti mjesto političarima, i tada je počeo Hladni rat.

Na ovoj snimci, koju je na raspolaganje stavila vojska SAD-a, ruski vojnik (desno) grli fotografa 82. padobranske divizije SAD-a koja je bila pridodana Drugoj britanskoj armiji, svibanj 1945. godine, Grabov, Njemačka.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće