Miljdzihov je započeo ratni put na samoj granici 22. lipnja 1941. godine. Iz goruće vojarne uspio je spasiti znamenje svoje jedinice, krećući se u njemačkoj pozadini uspio se probiti do sovjetskih jedinica na području Pskova. Nakon ovog podviga stari vodnik i komsomolac Miljdzihov dospio je u izviđačku četu 163. pješačke divizije 34. armije sjevero-zapadnog fronta. Bio je na dužnosti zapovjednika odjeljenja.
Njegov odred je dobio zadatak djelovati u neprijateljskoj pozadini u Ličkovskom rajonu Novgorodske oblasti. Na putu Jefimova, Černova i Miljdzihova našao se njemački bunker iz kojeg je djelovao mitraljez MG-34. Miljdzihov je prišao bunkeru i ubacio granatu, nakon čega je uletio s automatom "Špagina", likvidirajući sedam Nijemaca. Trojac je zarobio i jednog ranjenog časnika, dok su tri njemačka vojnika pobjegla.
Sa zarobljenikom su krenuli ususret s drugim izviđačkim skupinama. Kada je do mjesta zbora ostalo još 400 metara, Miljdzihov i Jefimov su primijetili zasjedu u kojoj je bilo 13 njemačkih jegera, a kojima su prišli s leđa. Miljdzihov je predložio da ih napadnu, ali Jefimov nije prihvatio taj prijedlog te je krenuo na blef, dobacivši im na njemačkom da se predaju. Nijemci su počeli dizati ruke jedan po jedan, ali jedan je ipak pripucao i na mjestu ubio Jefimova, a Miljdzihov je iz automata uspio pokositi sve Nijemce. Nakon ovoga je uslijedila prava drama.
Miljdzihov je našao ostatke izviđačke grupe, međutim, shvatio je da su svi lakše ili teže ranjeni. On je odlučio sam napraviti zasjedu i pokrivati povlačenje skupine koju je progonila njemačka četa. S prva dva diska uspio je likvidirati 39 njemačkih vojnika, nakon čega je zbog nedostatka streljiva morao gađati pojedinačnom paljbom.
Nijemci su ga pokušali okružiti, ali je Miljdzihov uspijevao svaki put preciznim hicima spriječiti te pokušaje. Duboki snijeg nije dao Nijemcima da se brzo kreću, a sjećajući se toga Miljdzihov je govorio "i snijeg je bio na mojoj strani". Za 30 minuta borbe dobio je tri rane, u nogu, trbuh i vrat. Miljdzihovu su ostala dva metka, i u posljednjem se trenutku iza njegovih leđa čulo "hura"! U pomoć mu je stigao vod poručnika Gluhova koji se bacio u juriš na Nijemce. Miljdzihov je od gubitka krvi izgubio svijest. Svog podviga ni on sam nije bio svjestan. Vojnici i časnik koji su došli u pomoć prebrojali su 108 leševa njemačkih vojnika. Čuđenje je bilo još veće jer je znatan dio njih bio eliminiran pojedinačnom paljbom. Novi zapovjednik čete, stariji poručnik Ljvovski, predložio je da Miljdzihov bude nagrađen zvijezdom Heroja SSSR-a.
U to vrijeme Miljdzihov je u velikim bolovima umirao u bolnici. Kirurg mu nije uspijevao izvaditi metak iz trbuha, jer je u tijeku bila Demjanska operacija, zbog čega je bolnica bila prepuna ranjenika. Iznenada je u bolnicu ušao pilot koji je pronašao Miljdzihova i priopćio mu da je postao Heroj SSSR-a.
Hitno je prebačen zrakoplovom za Moskvu gdje je dobio pomoć najboljih kirurga. Zvijezdu heroja mu je uručio osobno Mihail Kalinjin koji je specijalno zbog toga došao u bolnicu. Nakon oporavka je prebačen u unutarnje snage NKVD-a gdje se suprotstavljao čečenskim pobunjenicima koji su bili na strani Nijemaca. Posljednju ranu je dobio upravo u borbi protiv čečenskih bandi, nakon čega je premješten na civilne dužnosti. Miljdzihov je preminuo u Vladikavkazu u osamdesetoj godini života 1998. godine.