Getty Images
Moskva šezdesetih godina. Moderno odjeveni mladić čami ispred GUM-a ili nekog skupljeg hotela. Otvorio je lov na strance. "Uelkom tu Moskou! Mogu li vam pomoći? Da vam pokažem okolinu? Da vas možda povedem na pravu sovjetsku kućnu zabavu?"
Sergej Metelica/TASS
Ovako se tipični prekupac farcovščik upoznavao sa strancima: dobronamjeran, s osmijehom na licu, malo zna engleski i spreman je pokazati Moskvu koju mu neće pokazati nijedan profesionalni vodič. Pravi cilj ovog mangupa je kupiti bilo koji strani proizvod: žvaku, traperice, stranu valutu, makar vrećicu s logom poznate tvrtke.
Getty Images
Sovjetska odjeća je bila identična, monotona. Kad je građanin želio nabaciti neke moderne krpice, mogao ih je tražiti samo kod prekupaca.
"U sovjetskim trgovinama izbor nije bio velik", prisjeća se Jekaterina Danilova, osamdesetih mlada djevojka u SSSR-u. "Čim bi vidjeli red ispred neke trgovine, ljudi su se zaustavljali, iako nisu imali pojma kakva je to nova roba. Ponekad ste mogli naići na neki novi šešir, šminku..."
Ulični špekulanti su bili nešto sasvim drugo. Oni su kupovali od stranaca odjeću modernu na zapadu i prodavali je svojim sunarodnjacima deset puta skuplje.
Getty Images
"Farcovka" je bila način života i imala je svoja stroga pravila. Recimo, prekupac nije nikada pokušavao prevariti kolegu ili redovnu mušteriju. A nasamariti novog kupca - do mile volje!
"Jednom sam s prijateljima prodavao dječju traper odjeću ispred Kijevske željezničke stanice i govorili smo da je od gume da bi mušterije pomislile da će duže trajati", sjeća se stari farcovščik Vasilij Utkin.
Getty Images
Sve je inače počelo krajem pedesetih kada su se pojavili obožavatelji zapadne glazbe, odjeće i zapadnog načina života koje su zvali stiljagi, odnosno momci sa stilom. Bili su to prvi kupci, a zatim i preprodavači zapadne odjeće. Poslovnu ideju su kasnije mnogi preuzeli.
Sergej Metelica/TASS
Bio je to i vrlo opasan posao. Najpoznatiji je slučaj Rokotova, Fajbišenka i Jakovljeva osuđenih na smrtnu kaznu 1961. zbog trgovine stranom robom. Policija je u stanu Jana Rokotova našla čak 1,5 milijun dolara (danas bi to bilo oko 12,5 milijuna dolara) u stranoj valuti i zlatu.
Sergej Metelica/TASS
Obični prekupci nisu bili bogati kao Rokotov, no živjeli su lijepo. Traperice poznate strane marke su mogli prodati za 150 rubalja, što je bila prosječna mjesečna plaća u SSSR-u osamdesetih.
"Bio sam učenik osnovne škole 1982. kad nam je učiteljica ispričala da postoje ljudi koji prodaju svoju domovinu, prodaju sovjetski grb strancima. I rekla nam je koliko cijene taj grb. Poslije nastave sam potrčao u najbližu trgovinu i potrošio čitav džeparac na sovjetske značke. Zaradio sam 50 rubalja prodajući ih stranim turistima. Prosječna plaća je tada bila oko 120 rubalja", sjeća se Jevgenij Semjonov, kasnije nakupac strane traper odjeće, alkohola, žvaka, gramofonski ploča i svega ostalog.
Aleksandar Makarov/Sputnik
Na prijelazu iz osamdesetih u devedesete SSSR više nije bio tako izoliran i građani su mogli putovati po svijetu. Strana roba je polako punila sovjetske trgovine. Farcovka je postala stvar prošlosti.
Getty Images
"Početkom devedesetih sam uspio kupiti rijetke vijetnamske rekete za stolni tenis. I kako sam se samo iznenadio kad sam ih vidio u domaćim trgovinama", priča Genadij Žitnjikov, nekadašnji preprodavač.
Biznis koji je dugo vremena bio nezakonit postao je sasvim legalan u novoj Rusiji.