Tri uspješne britanske zavjere protiv Ruskog Carstva

Public Domain, Sputnik, Pixabay
Daleko prije Jamesa Bonda pravi su britanski obavještajci dugo bili aktivni protiv Rusije - toliko aktivni da nijedna druga zemlja nije postigla tako impresivne rezultate u zavjerama i djelovanju obavještajnih službi kao Velika Britanija. Ubijanjem ključnih političkih figura, pa čak i careva, Englezi su pogađali rusku vlast izravno u srce.

1. Ubojstvo Pavla Prvog

Pavao I. i

U posljednjem desetljeću 18. stoljeća većina europskih monarha je imala želju uništiti revolucionarnu Francusku kako bi se na taj način spriječilo širenje njezinih zaraznih ideja. Po tom pitanju izuzetak nije bio ni ruski car Pavao Prvi.

Međutim, Pavla je s vremenom jako razočarala činjenica da Rusija nema nikakve koristi od konfrontacije s Francuzima. Dok je carska vojska prolivala krv, Englezi i Austrijanci su ostajali po strani i ubirali trofeje pobjeda koje je Rusija izvojevala s velikom mukom.

A kada je Britanija 1800. godine protjerala francuski garnizon s Malte, ali nije vratila otok malteškim vitezovima, nego ga je zadržala za sebe - bila je to posljednja kap u čaši trpljenja cara Pavla. On je kao magistar spomenutog viteškog reda tu gestu doživio kao osobnu uvredu.

Britanci su bili užasnuti kada je ruski car drastično izmijenio smjer svoje vanjske politike. Sprijateljio se s dojučerašnjim neprijateljem Napoleonom i zajedno s njim planirao zajednički pohod na Indiju, glavni izvor bogatstva Britanskog Carstva.

"Zajedno s vašim vladarem izmijenit ću izgled cijeloga svijeta!", rekao je Napoleon ruskom izaslaniku u Parizu.

Plan je bio da se preko 70 000 francuskih i ruskih vojnika pošalje u Indiju protiv Istočnoindijske kompanije, tako da je 13. ožujka 1801. godine na granicu s Afganistanom stigao prvi kozački odred na čelu s atamanom Matvejem Platovom.

Međutim, nije bilo suđeno da se ova invazija realizira. Pavao Prvi je već 23. ožujka 1801. godine ubijen u dvorskoj zavjeri, u čijoj su organizaciji važnu ulogu odigrali Britanija i britanski diplomat lord Charles Whitwort osobno. Britanci su financirali zavjeru i čak "nagradili" urotnike po obavljenom poslu.

Jedan od prvih ukaza novog cara Aleksandra I. bila je naredba da se Platovljevi kozaci vrate kući. Ubrzo zatim su Rusija i Velika Britanija postale saveznice.

Napoleon je gnjevno reagirao na vijest o smrti ruskog saveznika: "Promašili su me trećeg nivoza [četvrti mjesec u kalendaru Francuske republike; aluzija na neuspjeli atentat na Napoleona 24. prosinca 1800., u koji su bili umiješani Britanci], ali su me pogodili u Sankt-Peterburgu."

2. Masakr u ruskom veleposlanstvu u Teheranu

Reprodukcija slike I. N. Kramskog

U ranu zoru 11. veljače 1829. godine ogromna masa od skoro 100 000 Perzijanaca naoružanih noževima, kamenjem i palicama napala je rusko veleposlanstvo u Teheranu koje je čuvalo samo 35 kozaka. Perzijanci su doslovno rastrgali Ruse, a među njima i veleposlanika, velikog pjesnika Aleksandra Gribojedova.

Zločin je izazvan time što su Rusi omogućavali Armencima da se preko veleposlanstva vrate u domovinu koja je tada već bila dio Ruskog Carstva. Jedan Armenac, međutim, nije bio običan čovjek. Jakub Markarjan Mirza je bio eunuh u haremu perzijskog šaha, i ujedno je bio glavni blagajnik i čuvar šahovih dragulja. On je znao previše tajni da bi mu bio dozvoljen bijeg u neprijateljsku zemlju.

Gribojedov je odbio sve molbe da izruči Markarjana Mirzu, poslije čega je perzijski vladar Fateh Ali-šah Kadžar naredio da se pobuni narod koji je već bio revoltiran zbog nedavnog poraza u posljednjem rusko-perzijskom ratu. Gnjevna gomila je prodrla u veleposlanstvo i pobila Ruse, a također i Markarjana koji je tu našao utočište.

Mnogi su smatrali da Englezi stoje iza brutalnog plana kojim su Iranci bili inspirirani. Rusko i Britansko Carstvo su bili uvučeni u "veliku igru" za dominaciju u Centralnoj Aziji, tako da bi novi perzijsko-ruski rat Britancima išao na ruku.

"Sad Englezi likuju uvjeravajući Perzijance da im mi (Rusi) ne možemo ništa jer smo u ratu protiv Turske. I još kažu da će Engleska uskoro objaviti rat Rusiji i posavjetovati nasljedniku prijestolja, princu Abasu Mirzi, da napadne naše pogranične regije", pisao je ministru vanjskih poslova Rusije Karlu Nesselrodeu tajnik Ivan Maljcov, jedini preživjeli u Teheranskom masakru.

Šah je, međutim, samo želio ubiti Makarjana Mirzu, a ne krenuti u novi rat. Rusija je bila u ratu s Osmanlijama i zato je željela izbjeći konflikt s Perzijom. Zbog toga je je ovaj incident zataškan.

3. Ubojstvo Grigorija Rasputina

Oswald Rayner, 1908., Carsko selo. Rasputin s caricom, petero djece i guvernantom.

Britanci su u ubojstvu Gribojedova i Pavla Prvog djelovali iz sjene, ali su zato aktivno i otvoreno sudjelovali u ubojstvu Grigorija Rasputina.

Rasputin je bio jedna od najmisterioznijih ličnosti ruske povijesti. Ljubimac carice Aleksandre imao je značajan utjecaj na cijelu obitelj Romanov. On je 1916. stekao takvu vlast da je već neposredno davao savjete caru Nikolaju kao treba ratovati.

Tako nešto je bilo neprihvatljivo u okruženju ruskog cara, gdje se sagledavalo kakvu katastrofu bi moglo prouzročiti djelovanje tog "svetog čovjeka". Kada car nije udovoljio zahtjevima i molbama da ukloni Rasputina, organizirana je zavjera.

Veliko je pitanje, naravno, kakvu su ulogu u ovom događaju odigrali Englezi, tj. jesu li sami organizirali zavjeru ili su joj se samo pridružili. Bilo kako bilo, Velika Britanija je svakako imala koristi od Rasputinovog ubojstva.

Tajna obavještajna služba (SIS) je bila sigurna da je Rasputin njemački agent. Britanski obavještajci su strahovali da "mračne sile" (Rasputinovo konspirativno ime) i njegova pokroviteljica carica Aleksandra (koja je imala njemačko porijeklo) pripremaju separatni mir s Njemačkom i izlazak Rusije iz rata.

Što god da je bio razlog, Britanci su u ovoj zavjeri zadali posljednji udarac. Smatra se da je Rasputinu u glavu pucao britanski agent SIS-a Oswald Rayner i time, zajedno s ruskim urotnicima, stavio točku na život "bezumnog redovnika". Bilo je to 30. prosinca 1916. godine.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće