Nevjerojatna priča o Áfrici prvi se puta pojavila u španjolskim novinama Cambio 16 1995. godine, nakon čega je o zagonetnoj priči koja još uvijek fascinira publiku objavljeno nekoliko knjiga.
Poznato je da su se Felisberto Hernández (1902.-1964)., urugvajski pisac i skladatelj, i África de las Heras (1909.-1988.) upoznali u Parizu 1947. godine. Felisberto je u francuskoj prijestolnici boravio zahvaljujući stipendiji koju je dobio uz pomoć urugvajskog - zapravo francusko-urugvajskog - pisca Julesa Superviellea (1884.-1960.). Felisberto je u to vrijeme uživao i podršku urugvajske pjesnikinje i mecene Susane Soce (1906.-1959.).
Tih je godina África pokušala - i to uspješno - zavesti Felisberta. Njezin je cilj bio nastaniti se u Montevideu; to je bio njezin zadatak kao obavještajne agentice Sovjetskog Saveza.
Urugvaj je bio demokratska zemlja, što je bilo prilično neobično za latinoamerički politički kontekst u to vrijeme. Montevideo je bio kozmopolitski grad s imigrantima iz najrazličitijih zemalja. Bilo je to savršeno mjesto za stranca koji želi ostati nezapažen. África i Felisberto su se oženili u Montevideu, a njihov je brak, unatoč svim poteškoćama, potrajao prilično dugo.
Podrijetlo Áfrice
Tiskovna služba ruske vanjske obavještajne službe
África je rođena u Ceuti. Bila je dobro obrazovana i naputovana. Rođena je 27. travnja 1909., a u Moskvi je preminula u dobi od gotovo 79 godina, 8. ožujka 1988. godine.
Patria, Ivonne, Marija Pavlovna, Maria de la Sierra ili Maria Luisa neki su od pseudonima koje je koristila tijekom svog života. Pod imenom Patria je potpisivala svoje šifrirane izvještaje za Moskvu. Dosegnula je čin pukovnice sovjetskih tajnih službi.
África de las Heras je u Moskvi živjela od 1941. (neki je povezuju s Trockim u Meksiku). Tamo se školovala za medicinsku sestru, sve dok je nije regrutirao KGB. U teškim je danima 1942. godine ova atraktivna španjolka otputovala iz SSSR-a u Njemačku, gdje je živjela dvije duge godine. Zatim se vratila u SSSR, u operativno središte. Njezino sljedeće odredište je bio Pariz, a zatim i Montevideo.
Tiskovna služba ruske vanjske obavještajne službe
1946. godine je stigla u osiromašenu francusku prijestolnicu, gdje se predstavila kao republikanska izbjeglica (kojih je u to vrijeme bilo na tisuće).
Godine u Montevideu
Crtež Dmitrija Divina
Nije joj bilo teško zavesti zaljubljenog Felisberta i tako doći do Montevidea, s obzirom na to da se pisac htio vratiti u svoju domovinu. U Urugvaju je sa slavnim intelektualcem, tada relativno poznatim pijanistom i književnikom, provela dvije godine.
U Urugvaju je uspjela dobiti pravno državljanstvo, obavljajući različite poslove, poput, primjerice, posla krojačice. Tako je mogla doći do odabrane klijentele, koja je dugo vremena služila kao dimna zavjesa za uspostavljanje i održavanje intenzivnih veza sa SSSR-om.
África je stigla u pacifistički Montevideo za vrijeme vladavine Luisa Batlle Berresa - bile su to godine prosperiteta i građanskih sloboda. Radila je kao krojačica i imala je svoj atelje u ulici Colonia, u atraktivnoj zgradi koja se nalazila pokraj srušenog kazališta Artigas. Ova je nazigled bezopasna dama sa snažnim španjolskog naglaskom u Montevideo stigla kako bi kontrolirala tajne službe Sovjetskog Saveza. Zadatak koji se, kako se navodi, razvio na temelju Felisbertovih društvenih odnosa.
RusMarka slobodni izvor
No njihov se brak nakon nekog vremena raspao. Nakon što su se rastali, španjolska špijunka je nastavila živjeti Montevideu, gdje je počela zajednički život s drugim špijunom, Talijanom Valentinom Marchettijem, a zapravo Giovannijem Antonijom Bertonijem, koji je u Montevideo stigao 1956. On je bio odgovoran za špijunažu za Urugvaj i regiju. Za neke je njihova zajednica bila običan brak špijuna, a za druge relativno ugodan život.
Ipak, istina je da je Marchetti svoj život okončao na iznenađujući način 1964. godine. I nije manjkalo onih koji su potiho komentirali da je antikvara (koji je otvorio dobro opskrbljenu trgovinu u ulici Bartholomea Mitrea) ubila sam África.
Špijunka KGB-a je u Montevideu živjela gotovo 20 godina. Još uvijek ima onih koji se sjećaju te bistre krojačice.
Nakon što se 1967. vratila u Moskvu, nije često putovala u inozemstvo (iako se u Montevideo trebala vratiti još najmanje dva puta). Zbog svojih je godina od 1971. bila posvećena obuci drugih agenata. Agentica KGB-a je bila do 1985., a u Moskvi je preminula tri godine kasnije.