Kako je ruska djevojčica Katja sastala s Reaganom i pokušala pomiriti SSSR i SAD

Povijest
MARIA GRIGORYAN, OLEG JEGOROV
Ruska „kolegica“ Samanthe Smith putovala je po SAD-u na vrhuncu Hladnog rata i stekla ogromnu popularnost.

1980-ih su odnosi između SSSR-a i SAD-a bili skoro pa kritični. Utrka u naoružanju dosegla je svoj vrhunac, u Europi su supersile jedne protiv drugih lansirale na stotine nuklearnih raketa, a predsjednik Ronald Reagan je Sovjetski Savez otvoreno nazvao „carstvom zla“. Činilo se da je na pomolu rat ogromnih razmjera.

Jedna od onih koji su pomogli otopiti led između Moskve i Washingtona bila je desetogodišnja Amerikanka Samantha Smith. Njezino iskreno pismo glavnom tajniku Juriju Andropovu, u kojem je postavila pitanje „Hoćete li glasati za rat ili ne?“, ostavilo je dojam na cijeli svijet. Andropov joj je odgovorio da nitko u SSSR-u ne želi rat te je pozvao u goste. Ona je poziv prihvatila – njezino putovanje s roditeljima po SSSR-u pratio je cijeli svijet. Samantha je došla do zaključka da u SSSR-u žive dobri i mirni ljudi te stekla mnogo dobrih prijatelja. Njezin dječji idealizam je postao simbolom nade za bolje sutra cijelom planetu.

Nažalost, samo dvije godine nakon svog putovanja, 1985. godine, Samantha je poginula u avionskoj nesreći. Međutim, uskoro je postala popularna još jedna djevojka – „ambasadorica mira“ Katja Ličeva iz Sovjetskog Saveza. Činjenica je da su je voljeli puno manje nego Samanthu.

Zašto u SSSR-u nisu voljeli Katju Ličevu

Kada je Katja prvi puta otputovala u SAD, 1986. godine, pojavile su se glasine „da je ona bila rođakinja ministra vanjskih poslova Andreja Gromika i da uopće ne govori engleski. Mnogo je ljage bilo bačeno na Katju, posebice zadnjih nekoliko godina. Prema mom mišljenju, u potpunosti neopravdano“, kazala je Ljubov Mihajlova, novinarka TASS-a 1980-ih godina.

Sama ideja o putovanju Katje u SAD nije bila sovjetska, već američka. Nakon toga, kada je Samantha Smith zajedno sa svojim ocem stradala u avionskoj nesreći, njezina majka Jane, zajedno sa svojom organizacijom „Djeca kao mirotvorci“, predložila je SSSR-u da organizira putovanje u SAD jednoj sovjetskoj školarki te na taj način nastavi Samanthinu misiju.

U SSSR-u je održana audicija na koju se prijavilo oko 6000 djevojčica. Od svih njih, izabrali su baš Katju Ličevu. Danas je poznato da Katja nije imala rođaka u partiji. Njezini su roditelji bili znanstvenici, a Katja je pohađala američku specijalnu školu u Moskvi. Osim toga, Katja je imala veliko glumačko iskustvo – glumila je u tri filma.

Vanjština djevojčice također je bila bitna – Katja Ličeva, sa svojim plavim loknama i plavim očima, morala se svidjeti Amerikancima.

Katjin susret s Reaganom

U vrijeme Katjinog posjeta SAD-u u ruskim su se medijima tiskali isječci zapisa iz njezinog dnevnika, koji su kasnije objavljeni kao zbornik „Kaže Katja Ličeva“. Tako je, na primjer, opisala susret s predsjednikom SAD-a:

„Nakon nekoliko minuta pojavio se gospodin Reagan, pružio ruku i rekao da mu je jako drago što me vidi u Bijeloj kući. Dala sam mu igračku i objasnila da su je izradila sovjetska djeca, koja, kao i ostatak svijeta, žele mir. Gospodin Reagan je odgovorio da, iako sam više nije dijete, on isto mašta o miru te mi je obećao da učiniti sve što je u njegovoj moći da na Zemlji više nema nuklearnog oružja.“

Mami i meni je poželio da se lijepo provedemo na našem putovanju i rekao da nam zavidi jer smo maloprije bile u cirkusu, a on nema vremena tamo otići“.

Prvi put u McDonald's-u

Kada su djevojčicu doveli u „McDonald's“, uzbuđenje među novinarima poprimilo je nevjerojatne razmjere. Sovjetska djevojčica koja jede Big Mac i pomfrit u Americi je proizvelo senzaciju ravnu onoj kada je upoznala Reagana.

„Taj dan smo ručali u restoranu „McDonald's“. Već sam prije čula da je to poznata tvrtka koja ima restorančiće. Na ulazu nas je dočekao nasmiješeni klaun s ogromnom crvenom perikom. Na prvu mi se učinilo da sam došla u cirkus… No, ispostavilo se da je sve vrlo ukusno. Donijeli su nam vrlo primamljivi sendvič koji se zove Big Mac i hrskave krumpiriće. Svaki put kada sam htjela zagristi sendvič, kada bih ga približila ustima, započeli su glasno škljocanje fotoaparata i bljeskovi, bilo je nemoguće jesti s užitkom.“

U SSSR-u nitko si nije mogao ni zamisliti što je to „McDonald's“. Fast food  carstvo otvorilo je svoj prvi restoran četiri godine nakon Katjinog posjeta SAD-u. U prvim mjesecima svoga postojanja, McDonald's je bio svojevrsno hodočasničko mjesto, ispred kojeg je bio beskrajan red.

Šteta za „Rocky – IV“

Katja je imala i negativne dojmove sa svog putovanja u SAD. Najviše ju je šokirao film „Rocky – IV“, gdje se glavni junak, Sylvester Stallone, bori u ringu s neljudskim sovjetskim boksačem (kojeg glumi Dolph Lundgren). U svojim je bilješkama navela: „Kada je u ringu ubio američkog sportaša – crnca, otrčala sam u spavaću sobu, bacila se na krevet i zaplakala. Povrijedilo me što taj film tako lažno i okrutno prikazuje našu državu…

Sljedeći sam dan u jedno televizijskom intervjuu kazala: „U filmu 'Rocky – IV', koji se prikazuje na američkoj televiziji, nema ni trunke istine o Sovjetskom Savezu. Sovjetski ljudi nisu takvi. Sramim se odraslih koji su napravili ovaj film.“

Njezine izjave napravile su pravu pomutnju u američkim medijima. “Ono što je neprihvatljivo u ovom filmu nije sukob između likova, već stalni i nepokolebljivi pritisak na publiku na prezir, sažaljenje i ponižavanje ruskog naroda i njihove vlade”, napisala je Carol Basset iz Chicago Tribunea, priznavši da je Katja u pravu.

Ishod putovanja

Neko vrijeme nakon povratka iz SAD-a, Katja je budila veliki interes u SSSR-u – sve je interesiralo kako izgleda Amerika, što se tamo jede, kako se oblače, što čitaju. Katja je sudjelovala u društvenim događanjima u Sovjetskom Savezu, predali su joj vreće i vreće pisama, pričali su anegdote o njoj, a previše obaveza je dovelo do toga da nije uopće imala vremena družiti se sa svojim vršnjacima.

Možda su upravo zato Katja i njezina obitelj odlučili da im je dosta pozornosti medija. Ubrzo nakon toga ime Katje Ličeve iščezlo je iz sovjetske kronike. Katja je s majkom otišla u Francusku, studirala na Sorbonni, završila ekonomiju i pravo te dugo vremena tamo radila. Vratila se u Rusiju 2000. godine. Danas Katarina uopće ne komunicira s novinarima – bila joj je dovoljna ta pozornost koju je imala kao dijete.