Na YouTube kanalu Weird History je početkom srpnja ove godine objavljen materijal pod nazivom "Jednom je CIA dresirala mačku da bude špijun". Ma kako nevjerojatno zvučalo, to nije izmišljena, već stvarna priča o eksperimentu američke obavještajne službe za vrijeme Hladnog rata. CIA je namjeravala životinje koristiti za prisluškivanje, no projekt je doživio fijasko.
Mačke protiv SSSR-a
Rad na projektu je počeo početkom 60-ih. U to su vrijeme agenti CIA-je željeli saznati kakvi se razgovori vode u sovjetskom veleposlanstvu u Washingtonu. Časopis TIME navodi pretpostavku zbog čega je zamišljena upravo takva operacija: visoki činovnici i agenti SSSR-a su navodno pregovore održavali na mjestima gdje se kreću mačke, a osiguranje nije obraćalo pažnju na životinje.
N. Eckelt/blickwinkel/Global Look Press
Nakon razmatranja ove ideje, pokrenut je tajni projekt pod kodnim nazivom "Akustična mačka". Victor Marchetti, pomoćnik direktora CIA-je 60-ih, o tome je rekao: "Ideja je bila da se putem operacije mački ugradi uređaj za prisluškivanje. Htjeli smo napraviti čudovište."
Plan je bio sljedeći: uzeti mačku s ugrađenom "bubicom", dresirati je da odlazi tamo gdje želimo, a zatim je ubaciti na mjesto gdje se održavaju pregovori sovjetskih činovnika.
"Treba znati da na jedan dobar plan kao što je Dan D dolazi nekoliko planova tipa 'kako objesiti bombu za šišmiša' ili 'kako iskopati tunel ispod sovjetskog veleposlanstva' ili 'kako dresirati mačku'", prokomentirao je ovu ideju Vince Houghton, kustos Međunarodnog muzeja špijunaže u Washingtonu.
Razvoj tehnologije
Zbog ograničenih mogućnosti tehnologije sredinom 20. stoljeća projekt je trajao nekoliko godina. BBC je 2001. godine objavio da su vlasti za "Akustičnu mačku" izdvojile preko 10 milijuna dolara. Ovim eksperimentom su se bavila dva odjela CIA-je.
Inženjeri su pred sobom imali nekoliko zadataka. Kao prvo, oprema na mački se nije smjela vidjeti, jer bi to u startu upropastilo planove. Kao drugo, odašiljač nije smio smetati mački. Agenti su strahovali da bi mačka, ako izgubi živce, mogla jednostavno slomiti odašiljač zubima ili noktima.
Na kraju su mikrofon ubacili u ušni kanal životinje, odašiljač joj ugradili u osnovu lubanje, a žičana antena je zakačena za rep. "Rep je bio antena", prisjeća je Marchetti. Dijelove uređaja je povezivala jedva vidljiva žica koju je skrivalo krzno. Operacija montiranja opreme trajala je oko sat vremena.
Iako je projekt bogato financiran i iako je uspio razviti potrebnu tehnologiju, i dalje su postojali problemi. Najveći problem je bio u tome što su odašiljač i baterije u njemu bili dosta sitni i mačka se špijunažom mogla baviti vrlo kratko vrijeme. Ali CIA je smatrala da je glavni korak ka uspjehu već napravljen. Agenti samo nisu predvidjeli jedan faktor, a to je sama mačka.
Neuspjeh od prvog pokušaja
Poslije nekoliko testiranja, došlo je vrijeme za pravu operaciju. Izabrana je naizgled obična odrasla mačka. Ona se nakon operacije probudila od anestezije, prošla nekoliko testova, a zatim se, sudeći po dokumentima, "počela nekontrolirano ponašati".
Jürgen Müller/imageBROKER.com/Global Look Press
Višesatni treninzi su pokazali: u specijalnoj prostoriji za testiranje mačka je kratko vrijeme zadržavala koncentraciju i izvršavala zadatke. No izvan te se prostorije njezina pažnja rasipala, ona bi ogladnila i odlazila u nepoznatom pravcu usred misije. Nakon dodatnih ulaganja u dresuru, "Akustična mačka" je bila spremna za prvi špijunski zadatak.
Plan je bio sljedeći: furgon CIA-je s agentima parkirat će se preko puta parka u Washingtonu, gdje na klupi razgovaraju dva čovjeka. Pustit će mačku, ona će prijeći preko ceste, prisluškivati dijalog i vratiti se u vozilo.
Mačka-špijunka je iskočila iz furgona, no nije uspjela stići do cilja, jer ju je udario taksi.
Projekt je zatvoren 1967. godine te je proglašen neuspješnim. Rukovodstvo CIA-je je odlučilo da neće trošiti više novca na tako nepouzdane "agente". No u izvještaju se navode i pozitivne strane projekta: tvrdi se da je zaista moguće obučiti mačke da kratko vrijeme prisluškuju ljude, samo da ta ideja nije "praktična".
Javnosti je 2001. godine postao dostupan dio dokumenata o eksperimentu "Akustična mačka" na temelju zakona o slobodi informiranja.