Može li se s Aljaske stvarno vidjeti Rusija?

"Postoji mjesto koje zalazi u more, na kojem žive Čukči, gdje vlada izobilje. S druge strane su otoci gdje žive ljudi koji se zovu zubati, jer kroz usne provlače dva velika koštana klina..."

Ovako je Semjon Dežnjov opisao Beringov prolaz koji je otkrio u ekspediciji 1648. godine, 80 godina prije nego što ga je "službeno" otkrio Vitus Bering, ruski moreplovac danskog porijekla.

Beringov prolaz je širok oko 90 kilometara, a na njegovoj se sredini nalazi skupina otoka, koja se nazivaju Diomedovi otoci (tako ih je nazvao Vitus Bering po Svetom Diomedu). To su otok Veliki Diomed koji pripada Rusiji i poznat je i kao Ratmanov otok, površine 10 četvornih kilometara, i otok Mali Diomed, teritorija Aljaske (poznato i kao Kruzenšternov otok), površine oko pet četvornih kilometara. Udaljenost između njih je 4160 metara. To znači da je odgovor na naše pitanje: Da, s teritorija Sjedinjenih Država može se vidjeti Rusija!

Sutrašnji i jučerašnji otok

Od 1867. godine, kada je Rusija SAD-u prodala Aljasku, između ovih dviju zemalja postoji vodena granica koja prolazi između Diomedovih otoka. Lokalnim Čukčima i Eskimima od 1989. godine za putovanje između dva otoka, hvala Bogu, nisu potrebne vize. Međutim, veći dio stanovništva Ratmanovog otoka se odselio, tako da se danas tamo nalazi samo ruska granična karaula. Dok na Kruzenšternovom otoku (Mali Diomed) živi nešto preko 100 Eskima.

Zanimljivo je da, kada prelazite s jednog otoka na drugi, ne prelazite samo granicu između dviju zemalja, nego i međunarodnu datumsku granicu. Veliki Diomed je 21 sat ispred Malog Diomeda (ljeti je razlika 20 sati)!

Kada je na Malom Diomedu (SAD) ponedjeljak, devet sati ujutro, na Velikom Diomedu (Rusija) je utorak, šest sati ujutro. Zbog toga ova dva otoka ljudi ponekad nazivaju: Sutrašnji otok (Veliki Diomed) i Jučerašnji otok (Mali Diomed).

Držeći pravac protiv Hladnog rata

Putovanje između otoka zabranjeno je ljudima s kontinenta. Ali, 1987. godine, unatoč zabrani, Lynne Cox, kojoj je tada bilo 30 godina, preplivala je Beringov prolaz. Cox je bila poznata kao plivačica na duge udaljenosti. 1975. godine, kad joj je bilo 18 godina, za samo 12 sati preplivala je Cookov prolaz (23 kilometra) na Novom Zelandu.

Ali tada, u Beringovom prolazu, uvjeti su bili sasvim drugačiji. Voda je bila oko 6-7 stupnjeva Celzija, što su uvjeti u kojima vam je potrebno malo više sala na tijelu. Cox je imala 36% posto masnoće (u usporedbi s 18-25% kod prosječne žene), što ju je zaštitilo od hladnoće kao tuljana, pa je 4160 metara preplivala za 2 sata i 6 minuta!

Gospođa Cox je nakon prelaska rekla da je oduševljena zbog pomoći koju joj je pružio SSSR. "To je sjajno, više nego što sam očekivala: uspjeli smo ih navesti da nam otvore vrata i puste nas na obalu. Ova podrška od Sovjeta bila je divna, to što su nam pomogli da izađemo na obalu i dočekali nas", rekla je ona.

U Sovjetskom Savezu Cox je postala neka vrsta zvijezde. Pohvalio ju je čak i predsjednik Mihail Gorbačov u trenutku kada se Hladni rat bližio kraju. Prilikom potpisivanja sporazuma o nuklearnom oružju u Washingtonu Gorbačov je rekao: "Ona je svojom hrabrošću pokazala koliko blizu jedni drugima naši ljudi žive."