Tri "nemoguće misije" sovjetskih partizana u Drugom svjetskom ratu

Povijest
BORIS EGOROV
Pored sitnijih diverzija i manjih zasjeda sovjetski partizani su u Drugom svjetskom ratu organizirali i veoma krupne akcije - paralizirali su čitav njemački transportni sustav i likvidirali jednog od najviših dužnosnika nacističke Njemačke.

1. Ubojstvo Wilhelma Kubea

Ubojstvo Wilhelma Kubea koje su izvršili sovjetski partizani može se usporediti s ubojstvom dobro čuvanog diktatora jedne manje zemlje. Kube je bio generalni povjerenik za Bjelorusiju i imao je neograničenu vlast na ogromnom teritoriju Istočne Europe sa stanovništvom od gotovo 8 milijuna ljudi.

Za vrijeme njegovog upravljanja u Bjelorusiji je osnovano preko 200 židovskih geta i 260 koncentracijskih logora smrti, u kojima je otpočelo masovno ubijanje Židova i komunista. S obzirom na sve to, nije čudo što je lokalnim partizanskim odredima i sovjetskim obavještajcima Kube bio meta broj jedan.

Svi partizanski pokušaji ubojstva Kubea bili su neuspješni sve dok se partizanima nije dobrovoljno pridružila Jelena Mazanik, koja je radila kao sobarica u komesarovoj vili. Njoj je pošlo za rukom 21. rujna 1943. unijeti bombu sa satnim mehanizmom pored osiguranja koje je imalo puno povjerenje u Jelenu, i gurnuti je pod Kubeov krevet.

Nakon toga je odmah napustila vilu, a bomba je eksplodirala u noći 22. rujna. U eksploziji je poginuo jedan od najvažnijih dužnosnika nacističke Njemačke. Jelena se vratila partizanima koji su je poslali u Moskvu gdje ju je čekalo zvanje Heroja Sovjetskog Saveza.

2. "Rat za pruge"

Dok su sovjetske trupe preuzimale inicijativu na Kurskom frontu, partizani nisu sjedili prekriženih ruku. Naime, 3. kolovoza 1943. je počela operacija "Pružni rat", čiji je cilj bio uništavanje neprijateljske željezničke infrastrukture.

U akciji je sudjelovalo preko 100 000 partizana. Mjesec i pol dana su na okupiranim teritorijima sovjetske Ukrajine i Bjelorusije, na područjima oko Smolenska, Orela i Lenjingrada, dizani u zrak vlakovi, mostovi, željezničke pruge i željezničke stanice.

Onesposobljeno je 215 000 željezničkih linija i uništeni na deseci mostova. Preko 1000 vlakova je sletjelo s pruge, a mnogobrojni njemački garnizoni blizu željezničkih stanica i pruga bili su napadnuti i uništeni. Uslijed svega toga su njemački transport i promet na Istočnom frontu reducirani za 40%. Neprijatelj se povlačio pred sovjetskom ofenzivom uz veliku nestašicu neophodne tehnike i rezervi.

Partizani su 19. rujna 1943. godine krenuli u drugu fazu operacije pod konspirativnim nazivom "Koncert". Ovoga puta su im se pridružili i suborci s okupiranih teritorija Krima i sovjetskih baltičkih republika.

3. Bitka u Janowskim šumama

U proljeće 1944. godine veliki partizanski odredi su se koncentrirali u Janowskim šumama na jugoistoku Poljske. Tu su rame uz rame živjeli i ratovali protiv Nijemaca poljski partizani komunističke orijentacije iz Armije Ludova, sovjetski partizanski odredi i pojedini odredi poljskog pokreta otpora Armije Krajowa.

Kada su se sovjetske trupe počele približavati poljskoj granici, njemačko zapovjedništvo je odlučilo otkloniti faktor rizika u Janowskim šumama te je 8. lipnja kontingent od 30 000 njemačkih vojnika uz potporu topništva, tenkova i zrakoplovstva okružio 3000 partizana u šumama i tako je počela operacija Sturmwind 1, čiji je cilj bio uništenje janovskih partizana.

I pored znatne brojne nadmoći neprijatelja, sovjetski i poljski partizani su pružili žestok otpor. Posebno je bio žestok okršaj 14. lipnja u Porytowu. Partizani su cijeli dan odbijali njemačke napade i neprekidno uzvraćali kontranapadima. U jednom takvom kontranapadu su zaplijenili nekoliko artiljerijskih oruđa pomoću kojih su zatim probili obruč.

Noću su se izvukli iz obruča, a Nijemci ih nisu smjeli pratiti. Partizani su izgubili 200 boraca, dok su gubici Nijemaca bili daleko veći: 600 njemačkih vojnika je poginulo, a 1400 je ranjeno.