Crno zlato, a nije nafta: Što su sve u SSSR-u radili s crnim kavijarom

1. Kavijar je bio platežno sredstvo

Tijekom Prvog svjetskog i Građanskog rata Rusima nije bilo do ribolova, pa se i jesetra neometano razmnožavala. Zato se poslije svih ratnih djelovanja dogodio pravi bum u industriji kavijara, krajem 20-ih i 30-ih godina bilo ga je previše i prodavao se po pristupačnoj cijeni.

Izvoz ovog "crnog zlata" jedan je od faktora koji je omogućio tako brzu industrijalizaciju države. Kavijar je bio deseta ruska sirovina koja se najviše izvozila (nakon drvne građe, nafte, krzna i ostalog). U knjizi "Prava povijest sovjetske kuhinje" Pavla Sjutkina čitamo da je 1929. godine SSSR prodao u inozemstvo 800 tona crnog kavijara i zaradio 15 milijuna dolara. Po današnjem tečaju bilo bi to skoro milijardu dolara!

2. Kavijar se jeo uz votku

Impresario Sergej Djagiljev je sa svojim Ruskim baletnim sezonama donio u Europu modu na sve rusko, pa je tako postalo popularno piti šampanjac uz ledeni kavijar. Rusi ga, inače, tako nikad nisu jeli i hladili su ga samo za eksport.

Poznati operni pjevač Fjodor Šaljapin je toliko volio kavijar da je jednom navodno rekao da ga ne treba jesti uz votku. "Naprotiv, votka je drugostupanjska, ona se pije uz kavijar!" Šaljapin je bio gurman i posebno je volio crni kavijar. Njegov suvremenik, slikar Konstantin Korovin, pisao je da tijekom turneje po gradovima na Volgi pjevač nije jeo kavijar u restoranima, već je prilazio tezgama s ribom i tražio da pred njim isjeku svježu jesetru i izvade ikru.

3. Kavijar je za neke bio spas u vrijeme rata

Na samom početku nacističke blokade Lenjingrada uplašeni građani su pokušavali napraviti zalihe hrane, ali uskoro su uvedeni kuponi i slobodna prodaja hrane je skroz zaustavljena.

Suradnica muzeja Ermitaž Tamara Korsunova se prisjeća da je prije uvođenja kupona u prodavaonici preko puta njezine zgrade još ostalo crnog kavijara, koji su ljudi izbjegavali jer je bio preskup. "A mi smo kupili jednu veliku konzervu koja nam je na kraju krajeva i spasila živote."

Crnim kavijarom, bogatim važnim vitaminima i mikroelementima, hranili su vojne pilote i članove podmorničkih posada.

4. Kavijarom su liječili djecu

Sedamdesetih i osamdesetih godina sovjetski liječnici su savjetovali crni kavijar djeci s niskom razinom hemoglobina i željeza. Zabrinute mame su kljukale djecu kavijarom, pa su i ta djeca odrastala u osobe koje ne podnose njegov okus. Inače, i danas se na internetskim forumima mladih ruskih majki može naći pitanje "čime zamijeniti crni kavijar", jer je za neke staromodne liječnike to još uvijek način borbe protiv anemičnosti.

Crni kavijar, naravno, nije lijek, ali dijetolozi smatraju da su njegove bjelančevine jako korisne za kardiovaskularni sustav, rad mozga, vid i imunitet. Crni kavijar je svakako korisniji od crvenog, ali nije ga dobro jesti svaki dan: zaradit ćete bubrežni kamenac.

5. Od crnog kavijara do patlidžana jedan je korak

Poslije Staljinove smrti crni kavijar je prestao biti delikatesa za sve slojeve društva i strašno je poskupio. Crveni je bio nešto jeftiniji, ali sovjetski građani su i njega kupovali uglavnom za novogodišnju trpezu.

Umjesto crnog i crvenog kavijara police trgovina su zauzele tegle svakojakih zakuski od tikvica i patlidžana koje Rusi također zovu kavijar, odnosno "ikra" (riječ "kavijar" potječe od glagola "kroit", tj. "sjeći", koji označava način pripreme jela . Zbog toga ruski kavijar, tj. "ikra" ne mora biti samo od ribe). A tako se i pojavila poznata šala: Nekad smo znali za crni i crveni kavijar, a danas imamo samo kavijar od povrća.