Po cijenu vlastitog života: Četiri primjera nesebične ruske pomoći strancima

1. Pomoć ruskih mornara

Jug Italije je 1908. godine zadesio najjači potres u novijoj europskoj povijesti. Imao je snagu 7,5 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici. Srušene su sve zgrade u Messini na Siciliji. Morski valovi visoki tri metra uništili su mnoge primorske gradiće. Broj žrtava je nezamisliv - potres je odnio 200 000 ljudskih života.

Getty Images, Javna domena

Odmah poslije ove tragedije nastala je panika, a napori usmjereni na pružanje pomoći stradalima nisu bili koordinirani. U toj situaciji je prva u pomoć pritekla ratna mornarica Rusije čiji su brodovi sudjelovali u manevrima nedaleko odatle.

Ruski mornari su uspjeli izvući stotinjak ljudi iz ruševina. Pored toga, napravili su privremene poljske bolnice gdje je ranjenicima ukazana prva pomoć. I pored teških uvjeta ruski su kirurzi uspjeli izvršiti nekoliko složenih operacija. Više ruskih mornara je izgubilo život spašavajući mještane.

Talijanske vlasti su u znak zahvalnosti uručile mornarima srebrne medalje, a rusko zapovjedništvo ih je nagradilo najvišim odlikovanjima. Kažu da je car Nikolaj II. jednom svom visokom mornaričkom časniku rekao da su ti mornari učinili više nego svi diplomati tijekom njegove vladavine. Očito je imao u vidu pozitivnu predodžbu o Rusiji kojoj je podvig ruskih mornara itekako doprinio.

2. Životi ruskih vojnika žrtvovani za spas Francuske

Rusi su u Prvom svjetskom ratu izvršili ofenzivu na njemačke položaje blizu bjeloruskog jezera Naroč u ožujku 1916. godine. Ofenziva je završila krvoprolićem, jer je bila loše organizirana. Počela je u rano proljeće u vrlo lošim vremenskim uvjetima te je trajala dva tjedna. Njemački položaji su bili dobro utvrđeni, tako da su Rusi zauzeli samo 10 kilometara teritorija. Cijena tog nevelikog uspjeha bila je ogromna. Rusija je izgubila 78 000 vojnika, dok su Nijemci imali dvostruko manje poginulih.

Naselje Naroč, Prvi svjetski rat (1914.-1918.)

Sputnik

Ova ofenziva nije pokrenuta na rusku inicijativu nego na molbu Francuske, za vrijeme žestoke bitke kod Verduna. Francuzima je bio cilj da se njemačke trupe u što većoj mjeri angažiraju na nekom drugom frontu. "Naša ofenziva u ožujku 1916. godine poduzeta je poslije usrdnih molbi francuskog Glavnog stožera čiji je cilj bio olakšati situaciju svojim trupama koje su branile predgrađa Verduna", napisao je general Gurko, visoki ruski vojni dužnosnik.

Ova ofenziva je u taktičkom smislu bila potpuni promašaj, ali je doprinijela postizanju strateškog cilja. Masovno žrtvovanje ruskih vojnika je pomoglo Francuzima, jer su Nijemci povukli četiri divizije sa Zapadnog fronta i poslali ih na Istok.

3. Oslobođenje Auschwitza

Crvena armija je oslobodila Auschwitz, najveći nacistički koncentracijski logor, pred kraj Drugog svjetskog rata, 27. siječnja 1945. godine. Tada je u njemu ostalo samo oko 7000 najiscrpljenijih logoraša. Svi bi oni ubrzo pomrli u logoru da nisu oslobođeni. Ostalih 60 000 logoraša njemačke su trupe evakuirale iz logora uoči sovjetske ofenzive u Poljskoj. Čak ni mnogi evakuirani logoraši nisu stigli na odredište, jer su i oni bili previše iscrpljeni i jedva su hodali, pa su ih čuvari pobili u tom "maršu smrti".

Sovjetski vojnici oslobađaju zatvorenike koncentracijskog logora Auschwitz.

TASS

"Svi logoraši su bili krajnje izmrcvareni - i stari i mladi, i majke s odraslom i malom djecom. Svi su oni bili polugoli. Bilo je mnogo osakaćenih ljudi s tragovima mučenja", to su, prema jednom izvještaju poslanom u Moskvu, vidjeli sovjetski vojnici kada su ušli u logor.

Ubrzo po oslobađanju Auschwitza procijenjeno je da su nacisti u ovom logoru pobili oko 2 milijuna ljudi. Nekoliko godina kasnije ruska obavještajna služba je objavila niz dokumenata iz kojih se vidjelo da je pobijeno dvostruko više zarobljenika. U operaciji oslobađanja logora poginulo je preko 200 sovjetskih časnika i vojnika. U ovoj je operaciji sovjetskoj vojsci bilo zabranjeno koristiti artiljeriju kako bi se izbjegle žrtve među logorašima.

4. Saniranje posljedica nesreće u nuklearnoj elektrani Fukushima 

Među spasiocima poslanim u Japan poslije katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima 2011. godine najviše je bilo Rusa. Tada je rusko Ministarstvo za izvanredne situacije (MČS) poslalo oko 200 svojih radnika da pomognu u saniranju posljedica koje su potres i tsunami izazvali u nuklearnoj elektrani.

Getty Images

Spasioci iz Rusije su prvi stigli u Japan. Nažalost, radnici MČS-a su iz ruševina izvadili preko 100 žrtava i nisu našli nijednog preživjelog.

Na prijemu u veleposlanstvu Japana u Moskvi prije nekoliko godina jedan je japanski diplomat visoko ocijenio heroizam ruskih spasilaca i ispričao ovaj upečatljivi slučaj. "Na ogromnoj gomili ruševina stajao je automobil s tijelima mrtve žene i djeteta. Pripadnici Nacionalne garde Japana nisu imali na raspolaganju tešku tehniku i zato se nisu usudili izvući tijela iz automobila. Tada su se ruski spasioci oprezno popeli uz ruševine do automobila, razbili staklo i pažljivo izvukli tijelo žene, a zatim i njezine kćeri. ... Bio sam duboko potresen. Bilo me sram zbog naše neodlučnosti, ali mi je ujedno bilo drago što sam saznao da u svijetu postoje i pravi heroji. Vi ste ti heroji", rekao je japanski diplomat ruskim spasiocima koji su bili pozvani na ovaj prijem.