Četiri poznata ruska liječnika iz 19. stoljeća koja su promijenila pravila u medicini

Getty Images
Ovi ruski liječnici iz 19. stoljeća ne samo da su mijenjajući pravila u medicini spašavali živote, već su svijet učinili boljim mjestom za život.

1. Nikolaj Pirogov (1810.-1881.)

Specijalnost: Kirurgija

Sredinom 19. stoljeća medicina je bila prljav i krvav posao, posebno za vrijeme rata. Kirurzi nisu znali za antiseptike i opću anesteziju. Najpopularnija metoda tretiranja rana bila je amputacija, ne samo u Rusiji, nego diljem svijeta. Općenito uzevši, vojnici su imali više šanse da umru od bolesti nego na bojnom polju.

Za vrijeme Krimskog rata od 1853. do 1856. godine profesor Nikolaj Pirogov, koji je u Sankt-Peterburgu radio na razvoju naprednih kirurških metoda, preokrenuo je situaciju nabolje. On je uveo etersku anesteziju u uvjetima na bojnom polju, što je smanjilo patnje ranjenih vojnika, organizirao je učinkovit sustav evakuacije i uspješno se borio protiv širenja infekcija. Rusija je izgubila rat, ali je medicina mnogo dobila zahvaljujući Pirogovu.

Pirogov je bio jednako uspješan i u svom civilnom životu. Uveo je korištenje gipsa za fiksiranje slomljenih kostiju, napravio je najdetaljniji anatomski atlas svog vremena i čak liječio rane talijanskom revolucionaru Giuseppeu Garibaldiju. Ruski kirurg br. 1 je imao veliki broj učenika koji su kasnije i sami postali veliki liječnici, među kojima su i oni s popisa.

2. Ivan Sečenov (1829.-1905.)

Specijalnost: Fiziologija

"Medicina teško da je znanost... Mi ne znamo ništa o nastanku bolesti, ne znamo zašto zapravo neko sredstvo pomaže ili ne pomaže", zapisao je mladi i zbunjeni student medicine Ivan Sečenov u svom dnevniku 1850. godine. Bio je u pravu. U 19. stoljeću liječnici su znali kako liječiti bolesti, ali nisu znali što ih izaziva. Kada je postao znanstvenik, Sečenov je to promijenio.

Studirao je u Njemačkoj, izvodio je dugotrajne eksperimente i postao prvi ruski stručnjak za fiziologiju, dajući ovoj disciplini ozbiljnu znanstvenu bazu koja joj je nedostajala. Njegovo fundamentalno djelo "Refleksi velikog mozga" i dalje je osnova neurologije i proučavanja refleksa. U njegovo su doba konzervativni dužnosnici napadali Sečenova zbog toga što podcjenjuje koncept ljudske duše dane od Boga, ali vrijeme je pokazalo da je bio u pravu. Danas je njegov autoritet neupitan.

3. Nikolaj Sklifosovski (1836.-1904.)

Specijalnost: Kirurgija

Pirogovljev student Nikolaj Sklifosovski je sudjelovao u četiri europska rata od 1866. do 1878. godine, uvijek kao kirurg koji spašava živote. On je bio prvi kirurg u Rusiji koji je u operacije uveo metode dezinfekcije i sterilizacije.

U početku su mu se podsmjehivali. Jedan od njegovih kolega, koji je bio skeptičan prema studijama o infekciji, šalio se: "Sklifosofski je tako velik [bio je visok], a plaši se malih bakterija koje su čak nevidljive golim okom." Jasno je da ovaj liječnik nije bio u pravu i Sklifosofski je s vremenom postao vrlo cijenjen. Danas najveća bolnica za hitne intervencije u Moskvi nosi njegovo ime.

Sklifosofski je također omogućio ženama ulazak u kirurgiju. Za vrijeme rusko-turskog rata od 1877. do 1878. bio je na čelu prvog ruskog ženskog kirurškog tima, premda su mnogi njegovi kolege bili šokirani. "Jako smo vam zahvalne što ste nam dozvolili da operiramo", kasnije mu je napisala jedna od doktorica.

4. Sergej Botkin (1832.-1889.)

Specijalnost: Kliničko liječenje

Sergej Botkin je bio neka vrsta doktora Housea 19. stoljeća, genijalni dijagnostičar koji je kopao dublje od ostalih kako bi pronašao uzroke bolesti. "Za Botkina nisu postojali zdravi ljudi i svaka osoba ga je zanimala najviše i prvenstveno kao pacijent... Dijagnostika je bila njegova strast", zapisao je Sečenov o svom suvremeniku.

Botkin je uveo naprednu metodu prikupljanja medicinske povijesti pacijenta. Najprije je pacijente detaljno fizički pregledavao, a zatim ih pitao za njihove tegobe. Botkin je bio na čelu Medicinsko-kirurške akademije u Sankt-Peterburgu. Liječio je članove carske obitelji, kao i obične građane.

Kada se radi o znanosti, stvorio je teoriju o organizmu koji funkcionira kao jedna neovisna cjelina s različitim organima koji se u tijelu nalaze u interakciji. Prije toga su liječnici različite bolesti liječili odvojeno i malo su pažnje obraćali na funkcioniranje organizma kao cjeline. Botkin je tako uspostavio modernu teoriju kliničkog liječenja.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće