Jesu li sovjetski televizori bili opasni po život?

Projektiran 1936. godine, B-2 je bio prvi sovjetski televizor u serijskoj proizvodnji. Imao je vrlo mali ekran (3x4 cm) i bili su mu potrebni dodatni uređaji za prijem zvuka.

Bio je veliki izazov koristiti televizor TK-1. Za podešavanje slike bilo je potrebno upravljati s 14 kotačića.

Neki sovjetski časopisi su čak podučavali ljude kako da sami sastave svoj televizor.

KVN-49 je bio prvi televizor u masovnoj proizvodnji u SSSR-u. Proizvedeno je preko 2,5 milijuna primjeraka u razdoblju od 1949. do 1960. godine. Međutim, "narodni televizor", kako su zvali KVN-49, često se kvario.

Televizija je 50-ih godina u Sovjetskom Savezu bila nešto vrlo novo i neobično, za razliku od današnjeg doba. Ljudi su gledali gotovo sve što se emitiralo, uključujući odjavne špice filmova. Nakon gledanja filma, vijesti ili reportaže uvijek je slijedila živa diskusija.

Televizija u boji je u Sovjetski Savez stigla krajem 1960-ih. Ljudi su dobili priliku gledati program u boji na televizorima Rubin-401, Raduga-403 i Rekord-101.

Konstruiran 1969. godine, prijenosni televizor Elektronika VL-100 trebalo je sastaviti prije upotrebe, što nije bio lak zadatak s obzirom na veliki broj dijelova.

Ljudi su mogli kupiti najmanji sovjetski televizor po imenu Rovesnik u dijelovima ili sklopljen, ovisno o tome koliko su truda i vremena bili spremni uložiti.

Popularan televizor Rubin-704 bio je obvezan član gotovo svake sovjetske obitelji. Izvozio se i u druge zemlje.

Od 1975. do 1982. godine proizvedeno je rekordnih osam milijuna televizora Rasvet-307.

Nažalost, sovjetski televizori su zapravo bili vrlo opasni, jer su neki od njih sadržavali eksplozivne elemente. Malo povećanje napona u mreži moglo je u svakom trenutku izazvati požar.

Pročitajte i: Kako je žvakaća guma izluđivala sovjetsku djecu i čak dovela do tragedije