Amerika je zemlja daleka: Kako je ruski carski časnik postao heroj Američkog građanskog rata

Ruski izaslanik u Washingtonu Eduard de Stoeckl negodovao je 1862., za vrijeme građanskog rata, povodom toga što ruski časnik Ivan Turčanjinov služi u vojsci Unije.

"Ta vojska se sastoji od revolucionara i avanturista iz svih krajeva zemlje", pisao je  Stoeckl u Sankt-Peterburg.

Ruska vojska je u tom ratu podržavala Sjever, ali se smatralo da je za ruskog časnika, koji je ranije služio u carskoj vojsci, sramota da sudjeluje u Američkom građanskom ratu. Turčanjinov, međutim, nije mario za mišljenje ruskih vlasti jer je zauvijek napustio domovinu.

Tvrdoglavi pukovnik

Turčanjinov je rođen 1822. na Donu i krenuo je stopama svoga oca koji je bio kozak. 1841. godine je završio Carsko vojno učilište u Sankt-Peterburgu, a 1848. je sudjelovao u gušenju Mađarske revolucije, da bi zatim sudjelovao i u Krimskom ratu (1853.-1856.).

"Na kraju [Krimskog] rata Turčanjinov je postao pukovnik i mogao je napraviti izvanrednu karijeru i živjeti u izobilju", piše publicist David Zaslavski. "Ali on je sve to odbacio."

Turčanjinov i njegova žena Nadežda su 1856. godine napustili Rusiju i preko Atlantika doplovili u SAD. Razlog takvog koraka je bio ideološke prirode. Naime, pukovnik je bio uvjereni republikanac i želio je živjeti u "slobodnoj zemlji" gdje je čovjek sam "kovač svoje sreće". Tijekom 1850-ih Sjedinjene Države su bile jedina ugledna država s republikanskim uređenjem (sve europske sile su bile monarhije). Kada su preplovili ocean, Turčanjinovi su kupili malu farmu blizu New Yorka.

Amerika i zlato što sja

Ilustracija: Grad Chicago,1860-ih.

Javna domena

U Novom svijetu on je promijenio ime i sada se zvao John Basil Turchin. Život u Americi, međutim, nije im bio pretjerano sladak.

"Amerika mi je pomogla da se oslobodim aristokratskih predrasuda i spustila me na zemlju, u status običnog smrtnika. Ne bojim se nijednog posla, ne zazirem ni od jedne sfere biznisa, i nijedan društveni status me neće slomiti", pisao je Turčanjinov Aleksandru Hercenu, poznatom ruskom političkom emigrantu koji je tada živio u Londonu.

Zaista je više puta morao mijenjati profesiju. Bio je i farmer, i fizički radnik i inženjer. Njihova farma u New Yorku nije bila uspješna i zato se pukovnik sa svojom ženom preselio u Chicago, gdje je radio kao inženjer. Tamo se, kako se navodi, upoznao s budućim američkim predsjednikom Abrahamom Lincolnom. Kasnije mu je to poznanstvo bilo od koristi.

Život u Americi nije oduševio Turchina. U već spomenutom pismu Hercenu on se žalio: "Ja sam potpuno razočaran. Ne vidim ovdje ni djelić prave slobode... Ova republika je raj za bogataše. Oni su ovdje zaista nezavisni. Ovdje se i najgori zločin može zataškati novcem."

Tako se ovaj ruski idealist suočio sa surovom stvarnošću i svim porocima američkog kapitalizma.

Bitke i skandali

Turchin je obilno kritizirao Ameriku, ali kada je 1861. izbio građanski rat, on je bez dvoumljenja stupio u vojsku Unije. Zahvaljujući svom ratnom iskustvu dobio je čin pukovnika. Zapovijedao je 19. pukovnijom Illinoiskog dobrovoljačkog pješaštva. Oni su se borili protiv snaga Konfederacije u Tennesseeju i Alabami.

Ilustracija: Američki građanski rat.

Javna domena

U ulozi aktivnog časnika Turchin se često sukobljavao sa svojim pretpostavljenim, generalom Donom Carlosom Buellom, a ponekad je čak djelovao i bez njegovog odobrenja. Primjerice, Turchin je sa svojim ljudima doprinio zauzimanju Huntsvillea u Alabami uništavanjem pruga koje je koristila Konfederacija. Bio je to veliki taktički uspjeh. Vojnici su ga zavoljeli. Međutim, drugom prilikom je zbog samovolje imao velike neugodnosti.

Silovanje Athensa

Turchinova 19. pukovnija je 2. svibnja 1862. godine zauzela grad Athens u Alabami. Tada je vojska bila revoltirana zbog pat-pozicije na fronti, jer su gerilci Konfederacije često ubijali pripadnike Unije pomoću lokalnog stanovništva američkog juga. Zbog toga je ruski pukovnik odlučio pobunjenike "naučiti pameti".

"Turchin je postrojio pukovniju i rekao im je: 'Dva sata neću ništa vidjeti i ništa neću znati', a zatim je otišao iz grada", piše Ruska kultura o incidentu koji će kasnije postati poznat kao "Silovanje Athensa". Ustvari, to je uglavnom bilo pljačkanje lokalnih trgovačkih četvrti. Unija je opljačkala sve što je mogla. Prema procjenama, napravljena je šteta u vrijednosti od najmanje 55 000 dolara.

Kada se saznalo za ovaj incident, Turchinu je oduzet vojni čin te je izveden na vojni sud. Mnogi su ga, međutim, podržali, a Chicago Tribune ga je okarakterizirao kao "žrtvu prorobovlasničke zlobe".

Braneći se na sudu, Turchin je naglasio da Unija ratuje protiv robovlasnika s kojima "ne treba djelovati u mekim rukavicama nego ipak pomalo grubo".

U međuvremenu je njegova žena otišla u Washington i obavijestila Lincolna o ovom slučaju. Lincoln je rehabilitirao Turchina, te ga je čak u unaprijedio u generala. Uniji su bili potrebni aktivni i pametni časnici.

Poslije slave slijedi zaborav

Turchin je nastavio ratovati. Borio se u bitci kod Chickamauge i sudjelovao u kampanji Chattanooga, gdje se pokazao u svom najboljem svjetlu. "On je bio jedan od najobrazovanijih i najsposobnijih časnika Sjedinjenih Država", govorili su kasnije njegovi drugovi po oružju.

Zbog moždanog udara je 1864. godine morao napustiti vojsku. Poslije rata je opet vodio buran život stalno mijenjajući profesije. Umro je u velikom siromaštvu 1901., u svojoj 79. godini.