Otrovni zrak: Kemijsko oružje protiv Rusije u Prvom svjetskom ratu

Smrtonosni bojni otrovi prvi puta su korišteni na bojnom polju 22. travnja 1915., u blizini belgijskog grada Ypresa, gdje je njemačka vojska pokušala slomiti otpor francuskih vojnika. Tri od četiri najviše korištena bojna otrova (klor, fozgen, iperit, difozgen) prvi puta su korištena tijekom Prvog svjetskog rata u blizini belgijskog grada Ypresa.

Kako je sve počelo

Nijemci su prvo u blizini rijeke Ypres pustili oko 170 tona klora, na dijelu fronta dugačkom 6 kilometara. Čim je vjetar zapuhao u pravom smjeru - prema francuskoj vojsci - plin su pustili iz 6000 boca koje su ručno otvarali. Do Francuza su došli žuto-zeleni oblaci klora, što je dovelo do paničnog napuštanja rovova, piše u svojoj knjizi „Zaboravljeni kemijski rat 1915.-1918.“ profesor Mihail Supotnicki.

Reakcija Francuza je bila razumljiva. „Čovjek koji se našao u takvom oblaku umirao bi za nekoliko minuta. Zahvaljujući korištenju klora, njemački vojni kemičari su prvi put uspjeli ostvariti dva osnovna uvjeta potrebna za uspjeh kemijskog napada – načelo masovne primjene bojnih otrova i načelo maksimalne koncentracije plinskog oblaka“, objašnjava Supotnicki.

Wikipedia

Po njegovu mišljenju, da su Nijemci imali dovoljno rezervi koje bi u tom trenutku probile front, mogli su odrediti ishod rata u svoju korist. "No rezervi nije bilo, a mali taktički uspjeh Nijemaca kod Ypresa je poslužio kao signal za početak obostranog kemijskog rata", zaključuje znanstvenik.

Kemijsko oružje protiv Rusije

Kemijsko oružje je na ruskom frontu prvi put korišteno krajem siječnja 1915. na području Poljske. Tada je, međutim, temperatura zraka bila vrlo niska pa ruske trupe nisu pretrpjele ozbiljne gubitke.

Masivni kemijski rat protiv ruske vojske je počeo 31. svibnja 1915. grandioznim napadom uz korištenje klora. Gotovo potpuna odsutnost drveća omogućila je oblaku plina da prodre duboko u obranu ruskih postrojbi, s učinkom na više od 10 km.

Vojnik nakon napada

Wikipedia

Iskustvo iz Ypresa je Njemačkoj dalo razloga da vjeruje da je pobjeda nad ruskom vojskom neminovna. „Ipak, izdržljivost ruskog vojnika i dobro izgrađena obrana omogućili su ruskom zapovjedništvu da odbije 11 njemačkih ofenzivnih pokušaja poduzetih nakon puštanja plina. Tada je od bojnih plinova stradalo 9036 vojnika i časnika, od kojih je 1183 poginulo. U istom su danu Nijemci izgubili 116 boraca“, piše u svojoj knjizi "Kemijsko oružje na bojištima Svjetskog rata 1914.-1918." Aleksandar De Lazari, vojni znanstvenik i prvi ruski povjesničar kemijskog oružja.

Takav omjer gubitaka je prisilio carsku vladu da uđe u kemijski rat i stvori vlastito kemijsko oružje.

Klor za cara

Ruski general Janukovič je dan nakon napada poslao vojnom ministru telegraf u kojem je rekao da se ruska vojska mora opskrbiti kemijskim oružjem. Ispostavilo se da taj zadatak nije bio lak, jer se većina ruske kemijske industrije opskrbljivala iz njemačkih kemijskih postrojenja. Ona su tijekom rata, naravno, bila zatvorena.

Nakon razornog plinskog napada 31. svibnja, kemijski napadi na ruske trupe su se nastavili još snažnije i domišljatije. Nijemci su vješto i inventivno koristili puštanje plina i granatiranje kemijskim streljivom. Koristeći sve previde Rusa, Nijemci su im nanijeli velike gubitke.

Njemačka vojska koristi kemijsko oružje

Wikipedia

Rusiji je bilo neophodno samostalno povećati proizvodnju kemijskog oružja. Organizirana je proizvodnja klora u tvornicama u Samari, Rubežnom, Saratovu i Vjatskoj guberniji. U kolovozu 1915. su dobivene prve dvije tone tekućeg klora, a od listopada su se u Rusiji počele formirati kemijske ekipe za napade vršene pomoću cilindara s kemijskim oružjem.

Mihail Supotnicki je fasciniran radom ruskih vojnih kemičara. "Polazeći od nule, bez petrodolara i pomoći Zapada, doslovno su uspjeli u roku od godinu dana stvoriti vojno-kemijsku industriju i opskrbljavati rusku vojsku s nekoliko vrsta bojnih otrova, kemijskim streljivom i sredstvima za individualnu zaštitu", istaknuo je stručnjak.

Novo oružje Rusije

Rusi su kemijsko oružje prvi put koristili tijekom ožujske ofenzive 1916. na području jezera Narač. Napad je poduzet na zahtjev saveznika kako bi se Njemačka odvratila od napada na Verdun. Napad je Ruse koštao 80 tisuća ubijenih i ranjenih. Rusko zapovjedništvo se tada tek upoznavalo s mogućnostima kemijskog oružja u borbi.

Počela se koristiti gas maska

Arhiva

Ruske trupe su do kraja 1916. godine u potpunosti ovladale svojstvima kemijskog oružja, a dobile su i plinske maske. Njemački napad 7. siječnja 1917. protiv ruskog Sjevernog fronta je prošao bez gubitaka zahvaljujući pravovremenom stavljanju plinskih maski i povećanju kemijske discipline ruskih vojnika. Posljednje rusko puštanje plina, izvršeno u blizini Rige 26. siječnja 1917., završilo je istim rezultatom po njemačku vojsku, jer je i ona na vrijeme stavila plinske maske i bila pripravna za napad plinom.

Nakon Prvog svjetskog rata, svjetska je zajednica spoznala strašnu moć kemijskog oružja. Ono je uključeno na popis oružja za masovno uništenje, a Haški sud je krajem 20. stoljeća zabranilo njegovu upotrebu. Konvenciju o zabrani kemijskog oružja je potpisala i Rusija.