Smatra se da je Vladimir Lenjin, najveći revolucionar na svijetu, od smrti 1924. godine uvijek počivao u specijalno napravljenom mauzoleju na Crvenom trgu. Pa ipak, to nije baš tako. Na nepune četiri godine, dok su u europskom dijelu Rusije divljali oružani sukobi, Lenjinov leš je prenesen na sigurnije mjesto.
Ono što je ostalo od mrtvog Lenjina tajno je preneseno iz Moskve u Sibir gdje se čuvalo skoro do kraja rata.
U prvim tjednima rata protiv nacističke Njemačke SSSR je bio u velikoj nevolji. Wehrmacht je u vrlo kratkom roku zbrisao sovjetsko Zapadno bojište i okupirao veći dio baltičke regije, a također zapadnu Ukrajinu i Bjelorusiju. Moskvi tada još uvijek nije prijetila neposredna opasnost, ali je sovjetsko rukovodstvo ipak počelo razmišljati o evakuaciji prijestoničkih dragocjenosti, a jedna od njih je svakako bio i leš "vođe sovjetske revolucije".
Formirana je posebna komisija čiji je zadatak bio procijeniti potencijalnu štetu koju mauzoleju mogu nanijeti njemački zračni napadi. Komisija je došla do zaključka da bi čak i male bombe mogle pretvoriti sadržaj mauzolej u gomilu prašine.
Odluka o evakuaciji leša donesena je pravodobno - 3. srpnja je izdano odgovarajuće naređenje Narodnog komesarijata za državnu sigurnost (NKGB, koji je postao KGB kada je odbačeno prvo slovo). Ono je glasilo da se Lenjinovo tijelo mora specijalnim vlakom prebaciti u Sibir u mali grad Tjumenj, i to bez odlaganja. Staljin je izabrao ovaj grad jer to nije bio strateški centar, što znači da nije bio ni najvažniji cilj zavojevača.
Evakuacija je izvršena na vrijeme jer su već nakon nekoliko tjedana, 22. srpnja 1941. godine, prve njemačke bombe pale na glavni grad Sovjetskog Saveza.
Vagon u koji je smješten Lenjinov leš bio je opremljen specijalnim amortizerima i opremom za stvaranje neophodne mikroklime pod kontrolom čitave ekipe stručnjaka.
Vlak su osiguravali pripadnici NKGB-a, kako u samim vagonima tako i na usputnim stanicama. Željeznička ruta je unaprijed detaljno provjerena.
Tjumenj je udaljen 1500 kilometara od Moskve, ali je put bio duži, jer je vlak išao zaobilaznim putem preko Jaroslavlja kako bi se izbjeglo neželjeno zanimanje stanovništva za tajnu misiju (teritorij Jaroslavske oblasti je bio slabo naseljen).
Vlak s dragocjenim teretom je 7. srpnja uspješno stigao u Tjumenj. Dočekali su ga tamošnji rukovoditelji koji su tek tada saznali za sadržaj "tajne pošiljke". Dovezeni su Lenjinov leš, njegovo srce, dijelovi mozga i metak koji je ostao od neuspješnog atentata na boljševičkog vođu dok je još bio živ.
Sarkofag s tijelom Vladimira Lenjina smješten je u napuštenoj zgradi nekadašnje škole. U susjednim prostorijama je živjela ekipa stručnjaka za balzamiranje. Izvana su zgradu čuvali pripadnici tjumenjske podružnice NKGB-a, a unutarnje prostorije pripadnici službe sigurnosti moskovskog Kremlja.
U Moskvi se ispred mauzoleja kao i obično smjenjivala straža, tako da nitko nije ni posumnjao da je mauzolej prazan.
Lenjinovo tijelo je ostalo u Tjumenju tri godine i devet mjeseci, sve dok početkom 1945. godine sovjetsko rukovodstvo nije donijelo odluku da se leš vrati u Moskvu.
S povratkom se nije moralo žuriti - čitava operacija je trajala mjesec dana. Tijelo boljševičkog vođe je 26. ožujka vraćeno u ostakljeni "kovčeg" u mauzoleju gdje se i danas nalazi.
Više: Napadi na Lenjinovo tijelo: Za vrijeme života i poslije smrti
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
