Nikolaj Romanov je većinu svog života vodio dnevnik. Sve je opisivao vrlo detaljno, gotovo perfekcionistički - pažljivo je bilježio čak i događaje poput kartanja ili večere. Dnevnik je počeo pisati već kao prijestolonasljednik, a nastavio je to činiti i kao car Nikolaj II. Nije prestao čak niti nakon što je 1917. godine ostao bez krune i postao "građanin Romanov".
"Kuća je lijepa i čista", napisao je 30. travnja 1918., nakon što su boljševici njega i njegovu obitelj preselili u Jekaterinburg (1800 km istočno od Moskve). Ipatijevljeva kuća je bila uredna i sređena rezidencija trgovca Ipatijeva. Bila je i vrlo dobro čuvana.
Mihail Medvedev, jedan od boljševika koji su bili zaduženi za čuvanje carske obitelji i koji je kasnio postao njihov krvnik, napisao je: "Bila je to neka vrsta tvrđave: imala je dvije visoke ograde, a unutra stražare sa strojnicama." Ovo je bilo mjesto na kojem će carska obitelj provesti svojih posljednjih 78 dana i umrijeti pod mecima boljševika u noći 17. srpnja.
Brutalni i vulgarni čuvari
Getty Images
Obitelj Romanov je nakon abdikacije Nikolaja II. 1917. godine već puno proputovala. Privremena vlada ih je poslala u grad Tobolsk u Sibiru (2400 km istočno od Moskve), no nakon dolaska boljševika na vlast i izbijanja građanskog rata, antiboljševička Bijela garda je zaprijetila regiji.
Lenjin je odlučio preseliti Romanove na Ural, gdje su boljševici, po njegovu mišljenju, bili u boljem položaju. Bivša carska obitelj je ovdje bila podvrgnuta oštrijem režimu. "U Tobolsku su ih čuvali bivši gardisti carske vojske, dok je u Jekaterinburgu za njih bila zadužena Crvena garda - bivši radnici, od kojih su mnogi za vrijeme carističkog režima proveli vrijeme u zatvoru ili na prisilnom radu", napominje povjesničar Ivan Silantjev.
To je značilo nultu toleranciju prema carskim zatvorenicima. Primjerice, stražari su zidove kupaonice oslikali "ciničnim slikama" i tekstovima o odnosu između bivše carice Aleksandre i njezinog nekadašnjeg miljenika Grigorija Rasputina (koji je ubijen 1916. godine). Noću su stražari pod prozorima zatvorenika pjevali vulgarne pjesme ili uzvikivali stvari poput "smrt monarhiji".
"Stražari su se ponašali krajnje nedolično. Bili su bezobrazni i bahati, pušili su cijelo vrijeme i izazivali su strah i gnušanje", rekao je kasnije Terentij Čemodurov, bivši sluga carske obitelji, otpremljen odatle nekoliko dana prije ubojstva.
Život u Ipatijevljevoj kući
Javna domena
Nepristojni stražari i grozni uvjeti (kćeri bivšeg cara su morale spavati na podu, a carević Aleksej je bolovao od hemofilije i nije mogao hodati) u Ipatijevljevoj kući nisu bili nimalo aristokratski. Ipak, Romanovi su uspjeli održati sliku više ili manje stabilnog života.
Bili su vrlo religiozni i molili su se svakog jutra, nakon čega su se trudili ispuniti si dan kako god da su znali i umjeli. Bilo im je dopušteno šetati dvorištem, ali samo sat vremena na dan. Kada je Nikolaj upitao zašto, časnik Crvene garde mu je odgovorio: "Kako bi ovo mjesto bilo što sličnije zatvoru."
Ipak, Nikolaj je, ako je suditi po njegovom dnevniku, zadržao smirenost. Usredotočio se na male stvari. "Ručak je danas jako kasnio - poslužili su ga u 15:30 umjesto u 13:00!", napisao je Nikolaj 13. svibnja. Na svoj rođendan (18. svibnja) je napisao: "Doživio sam 50 godina! Ne mogu vjerovati..."
U međuvremenu Nikolajeva voljena supruga Aleksandra Fjodorovna nije gubila vrijeme. Ona je zajedno sa svoje četiri kćeri (Olgom, Tatjanom, Marijom, Anastasijom) u šavove haljina i kaputa ušivala obiteljski nakit - dijamante i dragulje - kako bi obitelj u budućnosti imala od čega živjeti. Nisu mogle znati da to rade uzalud i da ta budućnost nikada neće doći.
Lažna zavjera
Getty Images
Nikolaj je 27. lipnja napisao: "Primili smo dva pisma u kojima piše da će nas osloboditi neki nama lojalni ljudi!" Jedan od stražara je carskoj obitelji u potaji predao pismo napisano na francuskom, u kojem je pisalo da se "prijateljska vojska približava" i da će osloboditi zatvorenike.
Bila je to zapravo boljševička provokacija. "Boljševici iz Jekaterinburga su napisali pismo u ime časničke organizacije, navodeći da će Jekaterinburg uskoro pasti i predlažući plan bijega", prisjetio se Mihail Medvedev. Zamka je upalila: Romanovi su jednu noć proveli potpuno odjeveni, čekajući da budu spašeni.
Medvedev pretpostavlja da je jedan od razloga zbog kojih su ubijeni bila spremnost na pokušaj bijega koju su Romanovi pokazali. Kada se Jekaterinburgu počela približavati Bijela garda, boljševici su se odlučili riješiti Romanovih po hitnom postupku.
U podrumu
Mary Evans Picture Library / Global Look Press
"Vrijeme je lijepo i toplo, nemamo vijesti izvana", napisao je Nikolaj 13. srpnja. To će biti njegov posljednji dnevnički zapis - on će četiri dana kasnije, zajedno s obitelji (Aleksandrom, četiri kćeri i sinom) i četiri sluge, biti strijeljan u podrumu Ipatijevljeve kuće.
Zapovjednik Jakov Jurovski, Mihail Medvedev i nekoliko drugih čekista (članova boljševičke protuobavještajne službe) dugo su razmišljali kako ubiti obitelj. "Ništa nam nije padalo na pamet", napisao je Medvedev. "Možda da bacimo granate u njihove sobe dok spavaju? Ne - previše buke... Jurovski je predložio da ih izbodemo na spavanju."
Čekisti su na koncu smislili treću opciju. Probudili su Romanove i njihove sluge u noći 17. srpnja i rekli im da se spuste u podrum, pretvarajući se da to rade radi njihove sigurnosti, jer Bijela garda stiže u Jekaterinburg. Nakon što su se svi okupili u podrumu, Jurovski je naglas rekao da ih carevi pristaše pokušavaju osloboditi i da je njegova dužnost zatrti 300 godina staru lozu Romanovih.
Čekisti su nakon toga počeli pucati. Bivši car je umro na mjestu, no njegove kćeri nisu bile te sreće - meci su se odbili o dijamante ušivene u njihovu odjeću pa su ih čekisti dokrajčili bajunetama i noževima. Zaustavili su se tek nakon što su svi članovi obitelji bili mrtvi.
Pročitajte i: U Jekaterinburgu rekonstruirana soba u kojoj je strijeljana carska obitelj Romanov