"Da je Pelé popio kave koliko je Streljcov popio votke, on bi umro"

Navijači moskovskog "Torpeda" su u šali govorili: "Da je Pelé popio kave koliko je Streljcov popio votke, on bi umro". Streljcova su često uspoređivali s Peléom, no ova se dva nogometna asa nikada nisu imala priliku suočiti na terenu.

Samo nekoliko mjeseci prije svog prvog nastupa na Svjetskom prvenstvu 1958. godine Streljcov je uhićen, a zatim zbog silovanja i osuđen na 12 godina zatvora. Kasnije mu je kazna smanjena na 5 godina, ali mu je, kada je izašao iz zatvora, bilo zabranjeno igrati za reprezentaciju. Kako se dogodilo da talentirani napadač završi na robiji?

Talentiran, ali problematičan

Krajem 1950-ih je Streljcov bio pravi superjunak u svojoj sredini. "Ključ njegovog uspjeha je bio jednostavan: talent za nogomet i šarm 'dječaka iz susjedstva', vedar izraz lica, ugodan osmijeh... A na terenu je bio pravi čarobnjak", pisao je sportski komentator Svjatoslav Vasilik.

Streljcov je 1954. imao samo 16 godina kada je prvi put izašao na teren za moskovski "Torpedo", a već u narednoj sezoni je izvukao momčad s devetog na četvrto mjesto postigavši 15 golova u 22 utakmice, da bi 1956. godine zajedno sa sovjetskim olimpijskim timom otišao u Melbourne i dao veliki doprinos osvajanju olimpijskog zlata.

Eduard Streljcov, napadač sovjetskog kluba "Torpedo" (Moskva), 1964.

M. Botašov/Sputnik

Mladi napadač je odrastao bez oca i nikada nije bio disciplinirani nogometaš. "Jednom je zakasnio na trening uoči važne međunarodne utakmice, pa je u automobilu jurio za vlakom", sjeća se sportski novinar Petar Spektor.

Drugom prilikom, u veljači 1958, Streljcov je nekoliko dana proveo u policijskoj stanici zbog kavanske tuče. "To mu je bilo oprošteno i dozvoljeno mu je da se vrati u nacionalnu momčad", napisao je Spektor. Međutim, nakon dva mjeseca mladi talentirani nogometaš je zapao u još veću nevolju.

"Odvukao me u krevet"

14. travnja 1958.

Getty Images

Streljcov je s još dvojicom nogometaša 25. travnja 1958. godine otišao u vikendicu svoga prijatelja s četiri mlade žene. Jedna od njih, Marija Lebedeva, po riječima očevidaca, pokazala je zanimanje za Streljcova. Kada su svi već popili, dvoje su se ljubili, ali je situacija navodno "izmakla kontroli" kada su svi zaspali.

"Streljcov me je odvukao u krevet... Ja sam se suprotstavljala svim snagama i prijetila da ću vikati, ali mi je on stavio ruku na usta", tvrdila je kasnije Lebedeva. Ona je izjavila da ju je pijani Streljcov silovao, a zatim zaspao.

Osveta ministrice kulture

Sutradan je Lebedeva prijavila Eduarda policiji i ovaj je uhićen. Sovjetski lider Nikita Hruščov je obaviješten o ovom slučaju, i kako se navodi, rekao je: "Strogo ga kazniti; iza rešetaka na duže vrijeme."

Sud je tako i postupio - Streljcov je osuđen na 12 godina zatvorskog rada. Obožavatelji talentiranog nogometaša su tvrdili da je u pitanju namještaljka i da je Lebedeva dobrovoljno pristala na intimnu vezu sa Streljcovom, a zatim ga lažno optužila.

Sovjetska reprezentacija: Aleksandar Lenjov, Eduard Streljcov, Genadij Matvejev, Vasilij Danilov, Anatolij Baniševski, Josif Sabo, Valerij Parkujan, Vadim Sosnikin, Valentin Afonjin, Jurij Pšenjičnikov, Albert Šesternjov. SSSR – Turska, 1966.

Aleksandar Makarov/Sputnik

"Oni tvrde da je zabava organizirana s ciljem da se diskreditira Streljcov, i da je to urađeno po nalogu Jekaterine Furceve, moćne ministrice kulture koja je bila u dobrim odnosima s Hruščovom", pisao je novinar Kevin O'Flynn za The Guardian. Ako je tako, onda je po svemu sudeći Streljcov sam tome pridonio, jer je prethodno na balu u Kremlju uvrijedio kćer Jekaterine Furceve.

Streljcovljev prijatelj i biograf Anatolij Nilin smatra da je ova presuda bila suviše stroga, ali tvrdi da je Streljcov ipak bio kriv. "Ako se netko ne može kontrolirati u alkoholiziranom stanju, onda ne treba za to kriviti Furcevu, Hruščova ili Staljina."

Po izlasku iz zatvora

Zatvorska kazna je smanjena na pet godina, ali je Streljcov ipak i to teško podnio. Već u prvim zatvorskim danima su ga zatvorenici isprebijali, poslije čega je četiri mjeseca proveo u bolnici.

Svojoj majci je pisao: "Nemoj kriviti sebe. To je samo moja krivica. Tisuću puta si mi govorila da će mi 'društvo', 'djevojke' i votka donijeti nevolje. Nisam te slušao i evo gdje sam... Bit ću drugi čovjek kada izađem na slobodu."

Iz zatvora je izašao 1963. godine, poslije čega je radio u tvornici ZIL. Dvije godine kasnije mu je novi lider SSSR-a Leonid Brežnjev ukinuo zabranu bavljenja profesionalnim nogometom, rekavši: "Ako vodoinstalater po izlasku iz zatvora može raditi kao vodoinstalater, zašto nogometaš ne bi mogao igrati nogomet?"

Tako se Streljcov vratio na teren, opet u moskovski klub "Torpedo". Ispostavilo se da u međuvremenu nije zaboravio igrati nogomet. Naime, 1967. i 1968. je proglašen najboljim nogometašem Sovjetskog Saveza. Za "Torpedo" je igrao do 1970. godine, ali nikada više nije zaigrao za reprezentaciju. Umro je 1990. od raka grla.

Veteran sovjetskog nogometa Eduard Streljcov (u prednjem planu) igra nogomet s djecom u ljetnjem sportskom kampu "Mladi torpedist".

Igor Utkin/TASS

Danas je Eduard Streljcov prava legenda. Smatra se da je on jedan od najtalentiranijih sovjetskih nogometaša. Da nije bio toliko razuzdan, mogao je postići daleko više.

"Na nogometnom terenu je on bio najjači", rekao je njegov prijatelj Valentin Ivanov. "Ali u životu je bio najslabiji".