Lav Jašin (1929.-1990.), najbolji vratar 20. stoljeća.
Viktor Šandrin/TASSU nogometu su obično glavne zvijezde golgeteri, ali Jašin je promijenio to stanje stvari. 1963. su mu dodijelili Zlatnu loptu, najprestižniju individualnu nagradu u ovom sportu, i on je do dana današnjeg jedini golman koji ju je zaslužio. Stručnjaci i FIFA-e i IFFHS-a (Instituta za nogometnu povijest i statistiku) proglasili su Jašina najboljim vratarom 20. stoljeća.
Jašin je morao teško raditi od samog djetinjstva. Imao je 11 godina kada je počeo Drugi svjetski rat i radio je na rastovarivanju vagona u Uljanovsku, a zatim je postao bravar, kao i njegov otac.
Čak i kada se pročuo u svijetu kao igrač reprezentacije SSSR-a, Jašin se predstavljao kao običan radnik. "Moram dodirnuti loptu prije utakmice baš kao što drvodjelja dira drvo prije rada. To je navika radničke klase", rekao je u jednom intervjuu.
Kao i mnogi sovjetski sportaši, nije zarađivao onoliko koliko su zarađivali nogometaši u Europi. Novinar Jevgenij Rubin je pričao da je Jašin bio šokiran kada je zvijezda "Real Madrida", mađarski nogometaš Ferenc Puskás, otvorio novčanik kako bi platio račun u restoranu. "Nikada nisam vidio toliko novca u rukama jednog čovjeka!", rekao je Jašin.
Ipak, Jašin nikada nije zavidio nogometašima koji igraju za bogate zapadne klubove, govoreći: "Nisam mogao ni zamisliti da ne živim u Rusiji". Bio je odan svom klubu "Dinamo Moskva", i čitavu karijeru je proveo u njemu - 20 godina (1950.-1970.).
Jašinu je trebalo puno vremena da se dokaže i prijeđe iz juniora u seniore. Postao je prvi vratar Dinama 1953., osvojio 5 prvenstava i 3 kupa SSSR-a.
"Nikada nije tražio da mu se poveća honorar, bio je skroman. Uvijek se pitao: Zaslužujem li ja ovo?", prisjećala se njegova supruga Valentina. Skromnost ga je učinila još popularnijim.
Jašin je bio jedan od prvih "trećih braniča", vratara koji su u stalnom kontaktu s loptom. Danas je to običan prizor na terenu, ali sredinom 20. stoljeća su govorili da Jašin svojim ponašanjem pretvara nogomet u cirkus. Međutim, bila je to budućnost nogometa.
"Jašin je, kao mnogi drugi čija je igra bila otkriće, srušio postojeća pravila koja mu nisu dozvoljavala da dođe do izražaja, da pokaže sve na što je sposoban", govorio je Mihail Jakušin, prvi trener Jašina u Dinamu. Na 160 od 326 utakmica na sovjetskom prvenstvu Jašin nije primio nijedan gol.
Sovjetska nogometna reprezentacija je 1956. osvojila olimpijsko zlato u Melbourneu, i čekao ih je dug povratak kući: brodom do Vladivostoka, zatim vlakom do Moskve. Tako su navijači po cijeloj Rusiji mogli vidjeti prvake. Jednom je u vagon upao bradati muškarac i pitao gdje je Jašin, prisjećao se liječnik reprezentacije Oleg Belakovski. "Lav mu je prišao, a ovaj je čovjek pao na koljena, izvadio bocu votke, suncokretove sjemenke i rekao: Ovo je sve što imamo. Uzmi! Velika hvala od ruskog naroda!"
Uvijek se oblačio u tamno od glave do pete, a zvali su ga "crni pauk" zbog akrobatskih vještina. Uvijek je izlazio na teren s kačketom na glavi. "To je moja amajlija, uvijek ću je nositi", govorio je.
Još jedan dio njegovog imidža bile su cigarete. "Ja sam pušač. Znam da je to loš primjer. Popušim pola kutije na dan", priznavao je vratar. Treneri su prelazili preko toga jer pušenje nije nikako utjecalo na njegovu igru. Ali je ozbiljno oštetilo njegovo zdravlje. Zbog lošeg stanja krvnih žila 1984. amputirana mu je noga. Šest godina kasnije je preminuo.
Za najbolje golmane svijeta, posebno za ruske, Jašin je i dalje primjer i priznaju da je teško postići toliko koliko je on postigao. "Bio bih sretan da sam barem blizu njegove razine", rekao je prvi vratar aktualne ruske reprezentacije Igor Akinfejev u studenom 2017. kada se pojavio službeni plakat za SP u nogometu 2018., na kojem je upravo Lav Jašin.
"Zauvijek broj jedan", tako i danas o Lavu Jašinu govori čuveni Pelé, osvajač tri titule svjetskog prvaka.
Pročitajte i: Ruski nogometni rekordi
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
