Ruski brodograditelji su početkom 20. stoljeća revolucionirali klasu razarača.Torpedni brodovi toga vremena bili su podijeljeni u odvojene podrazrede razarača i antirazarača - prvi su bili naoružani velikim minama i torpedima, a drugi teškim topničkim baterijama.
Tako je bilo do 1911. godine, kada se brod nove generacije Novik otisnuo s navoza Putilovskog brodogradilišta u Sankt-Peterburgu. Prototip razarača našeg vremena je stigao do mora.
Wikipedia
Novik ide u rat
17. kolovoza 1915., tijekom Prvog svjetskog rata, na ulazu u Riški zaljev u Baltičkom moru, dogodila se bitka u kojoj je jedan ruski razarač uništio dva nova njemačka razarača V99 i V100.
Oni su pokušali zaobići područje puno morskih mina na ulazu u zaljev kako bi napali brodove ruske Baltičke flote. Oni su, kombinacijom izlaza i raspoređivanja mina, bili u mogućnosti prekinuti opskrbni put Njemačkog Carstva do Švedske, strateški vitalnog izvora željezne rude za Njemačku, Austro-Ugarsku i Italiju.
Nakon što su ribarskim brodovima prošli kroz mine, njemački brodovi su prodrli u zaljev prije nego što su ih presreli.
Ruski artiljerci su otvorili vatru na udaljenosti od 5,5 nautičkih milja, a njemački brodovi su odmah odgovorili i ispalili artiljerijski plotun sa svim svojim oružjem.
Unatoč prednosti Nijemaca, ruski razarač je otvorio vatru na V99 dok je plovio ispred V100, a zatim se prebacio na rafalnu paljbu, zasipajući neprijatelja šrapnelima.
Ruski promatrači su ubrzo vidjeli dim u blizini strojarnice V99, kao i rušenje središnjeg dimnjaka, paluba se zapalila, a brod je gubio na brzini.
Krećući se prema natrag, V100 je stvorio dimnu zavjesu kako bi pokrio sestrinski brod, no u tom je procesu došlo do požara na krmi.
Njemački razarači su bili u potrazi za zaštitom od glavnih snaga koje su ih pokrivale na ulazu u zaljev, ali kada je V99, teško oštećen, stigao do minskog polja, detonirao je jednu od njih i brzo potonuo.
Dakle, taj je jedinstveni ruski razarač, koji je već prije rata dobio međunarodno priznanje kao najbolji brod takve vrste, izbrusio svoje vještine u borbi.
Na temelju neprocjenjivog iskustva stečenog u Rusko-japanskom ratu 1905., ruski dizajneri brzo su došli do zaključka da razdvajanje razarača u dvije klase smanjilo je sposobnosti lakših brodova.
Arhiva
Za svoje vrijeme napredan dizajn
Slijedom toga je počelo projektiranje univerzalnog razarača od 1300 tona koji bi koristio moćne topničke baterije i torpeda. Brod bi također bio opremljen još snažnijim kotlovima i s tri parne turbine s kombiniranim kapacitetom od 35 000 konjskih snaga, koji bi proizveli maksimalnu brzinu od 36 čvorova.
Kobilica Novika je bila smještena u Putilovskom brodogradilištu u srpnju 1910., a brod je porinut u lipnju 1911. Novi razarač je kombinirao najmoćnije naoružanje svoje klase.
Stražnji dio je bio dodatno opremljen opremom za postavljanje do 50 mina istodobno. Brod je na testiranjima dosegao izvanrednu brzinu od 37,3 čvora.
Najmoderniji njemački carski razarači, V99 i V100, izgrađeni su nekoliko godina kasnije, 1914. godine. No bili su naoružani samo sa četiri topa od 88 mm i šest torpednih cijevi.
Donoseći proboj u inženjerskom dizajnu i poževši slavu tijekom Prvog svjetskog rata, Novik je Rusiji pružio dugu i jedinstvenu službu. Poznat pod zastavom sovjetske flote kao Jakov Sverdlov, brod je preživio Rusku revoluciju i građanski rat 1920-ih te je bio opsežno poboljašan i postao glavni brod flote razaračkih eskadrila.
Arhiva
Novik u Drugom svjetskom ratu
Novi je ušao u sljedeći rat protiv Njemačke - patrolirao je i lovio njemačke podmornice, pratio teretne brodove i druge brodove Baltičke flote.
Razarač Novik je svoj život na moru završio u borbi. 28. kolovoza 1941. je, čuvajući krstaricu Kirov tijekom pokušaja sovjetskih brodova da slome njemačku i finsku opsadu u Tallinnu u Estoniji pod sovjetskom okupacijom, razarač naletio na minu i potonuo.