Kako je jedan sovjetski liječnik na Antarktici sam sebi izvadio crvuljak

Vjerovali ili ne, operacija uklanjanja crvuljka koju je sovjetski liječnik Leonid Rogozov izveo na samom sebi nije bio jedini takav zahvat. Već je 1921. američki kirurg dr. Evan O'Neill Kane izveo takav eksperiment tijekom kojeg je sam sebi izvadio crvuljak i potom si zašio ranu. 

Razlika između ova dva slučaja je bila u tome što se sovjetski liječnik nije nalazio u udobnoj operacijskoj sali okružen timom profesionalnih kirurga spremnih priskočiti u pomoć ukoliko nešto pođe po zlu. Rogozov ovaj pothvat nije učinio radi znanost, već kako bi ostao živ.

Između života i smrti

27-godišnji kirurg Leonid Rogozov se 1960. godine pridružio 6. sovjetskoj antarktičkoj ekspediciji te se preselio na Antarktiku. Sljedeće je godine počeo raditi kao liječnik u novootvorenoj stanici Novolazarevska. 

Rogozin se 29. travnja 1961. razbolio. Javili su se slabost, mučnina, povišena temperatura i bol u abdomenu. Liječnik je odmah sam sebi postavio dijagnozu - akutna upala crvuljka. Problem je bio u tome što je Rogozin bio jedini liječnik u bazi. Osim toga, nisu ga mogli prevesti negdje drugdje - u obližnjim stanicama nije bilo letjelica. U svakom slučaju, loše vrijeme je isključivalo letenje.

Jurij Vereščagin

Komplikacija u obliku peritonitisa ga je mogla ubiti, zbog čega je Rogozov morao djelovati brzo. Kako je rekao njegov sin Vladislav, njegov je otac bio na granici života i smrti, nije mogao dobiti potrebnu pomoć te je morao operirati sam sebe.

"Morao je otvoriti svoju trbušnu šupljinu kako bi izvadio vlastitu utrobu", prisjeća se Vladislav. "Nije znao je li uopće moguće da čovjek to napravi."

Neizbježna operacija

Operacija je započela 30. travnja. Leonidu su pomagali meteorolog Aleksandar Artemjev, koji je pomagao s instrumentima, i strojarski inženjer Zinovij Teplinski, koji je držao zrcalo i lampu.

Rogozov je bio u poluležećem položaju na lijevoj strani. Nakon ubrizgavanja lokalne anestezije, Rogozov je napravio 12 cm dugačak rez na abdomenu. Djelomično uz pomoć ogledala, a djelomično oslanjajući se na dodir, liječnik je započeo potragu za crvuljkom. 

Od prizora Leonida Rogozova koji u vlastitoj utrobi traži crvuljak njegovi pomoćnici su gotovo pali u nesvijest. Voditelj stanice Vladislav Gerbovič, koji je također nazočio operaciji, prisjetio se da su dvojica pomoćnika bili blijedi poput krpe, no ipak su uspjeli zadržati prisebnost.

Leonid Rogozov leži i razgovara sa svojim prijateljem Jurijem Vereščaginom u stanici Novolazarevska.

Jurij Vereščagin

30-40 minuta nakon početka operacije, Rogozov je poćeo osjećati slabost i vrtoglavicu, zbog čega je mora raditi male pauze . Liječnik je pokušavao ostati smiren i sabran tijekom cijelog procesa.

Ipak, u posljednjem je dijelu zahvata Rogozov zamalo izgubio strpljenje. "I, konačno, evo ga, prokleti crvuljak! S užasom sam primijetio tamnu mrlju na njegovom dnu. Što znači da bi unutar 24 sata sigurno pukao... Srce mi je stalo i zamjetno se usporilo, činilo mi se da su mi ruke postale gumene. Pa, pomislio sam, ovo neće dobro završiti, i jedino što mi je preostalo bilo je ukloniti crvuljak", prisjetio se.

Operacija je trajala ukupno 1 sat i 45 minuta i uspješno je završena. Temperatura mu se nakon pet dana vratila u normalu, dok je konce uklonio dva dana kasnije.         

Drugi Gagarin

Kada se Leonid Rogozov vratio kući, dočekali su ga kao pravu zvijezdu i nacionalnog junaka. Postao je popularan ne samo u Sovjetskom Savezu, nego i u inozemstvu.

Rogozov je postao junak članaka, knjiga, filmova i pjesama. Stotine ljudi su mu pisale pisma iz cijelog Sovjetskog Saveza i iz drugih zemalja. Zbog svoje je hrabrosti nagrađen jednom na najviših sovjetskih nagrada - Ordenom crvene zastave za rad - a dobio je i stan u Lenjingradu.

V. Fedosejev/TASS

Neko su vrijeme Rogozova čak uspoređivali s prvim čovjekom u svemiru Jurijem Gagarinom, koji je na svoj legendarni let krenuo samo 18 dana prije nego što je doktor izvršio operaciju na sebi. Rogozov nije bio prva osoba koja je uklonila vlastiti crvuljak, no u Sovjetskom Savezu su ga smatrali pionirom. U svakom slučaju, uvjeti u kojima je izvršio ovu operaciju bili su nevjerojatno grozni.

"Postojala je snažna paralela, jer su i jedan i drugi imali 27 godina, i jedan i drugi su došli iz radničkih obitelji te su i jedan i drugi postigli nešto što u povijesti čovječanstva dotad nije postignuto. Bili su prototipi idealnog nacionalnog superjunaka", rekao je njegov sin Vladislav.

Pročitajte i: Pas s dvije glave: Kako je sovjetski liječnik postao pionir transplantacije organa