U sjeni velikog vođe: Kakva je bila sudbina članova Staljinove obitelji?

Sovjetski vođa Josif Staljin (1878-1953) sa sinom Vasilijem (1921-1962) i kćeri Svjetlanom (1926-2011) u jednoj Staljinovoj vili.

Sovjetski vođa Josif Staljin (1878-1953) sa sinom Vasilijem (1921-1962) i kćeri Svjetlanom (1926-2011) u jednoj Staljinovoj vili.

Getty Images
Josif Staljin (1878-1953) bio je najdominantnija ličnost u povijesti SSSR-a. Imao je apsolutnu vlast, ali ta činjenica nije donijela sreću članovima njegove obitelji.

Oko Staljinovog imena se u Rusiji još uvijek vodi polemika. Jedni smatraju da je on bio heroj i patriot, a drugi ga proklinju kao paranoičnog zločinca. I jedni i drugi se međutim uglavnom slažu da Staljinovoj obitelji nije bilo lako. Evo kakva je bila sudbina ljudi koji su mu bili najbliži.



Jakov Džugašvili (sin) – strijeljan u njemačkom zarobljeništvu

Prvog Staljinovog sina, Jakova Džugašvilija su zarobili Nijemci. Nije se vratio živ iz zarobljeništva. Na slici je okružen njemačkim časnicima.


Prema "Biografiji mladog Staljina" koju je napisao Simon Montefijore, budući vladar je obožavao svoju prvu ženu Kato Svanidze kojom se oženio u Gruziji 1906. i koja je 16 godina kasnije umrla od tifusa. On je bio neutješan, pa je čak skočio u grob na sahrani tako da su ga prisutni jedva izvukli.

Njihov sin Jakov međutim nije uživao u takvoj ljubavi. Jakov je doveden u Moskvu 1921. godine i odmah je razočarao Staljina jer ga je ovaj tretirao kao slabića. Otac i sin su stalno bili u lošim odnosima. Jakov je 1925. godine rekao ocu da se hoće oženiti, ali mu Staljin nije dozvolio. Zbog toga se Jakov htio počiniti suicid, ali se uspio samo povrijediti. Kažu da se Staljin tim povodom surovo našalio: "Ha, promašio si!"

Pa ipak, poslije ove epizode Staljin je dozvolio Jakovu da živi svoj život. Kada je Rusija 1941. godine ušla u rat, Jakov je kao topnički časnik otišao u Crvenu armiju (pod pravim očevim prezimenom), a nakon mjesec dana je završio u zarobljeništvu, ali je odbio surađivati s Nijemcima.

Ubijen je 1943. godine dok je bježao od čuvara. Povjesničari tvrde da je to bio pokušaj bijega ili samoubojstvo. Još uvijek nije jasno je li je Staljin tugovao za sinom kojeg baš nije previše voljeo


Nadježda Alilujeva (druga žena) – izvršila samoubojstvo

Nadježda Alilujeva (1901-1932), druga žena Josifa Staljina i majka njegove djece Vasilija i Svjetlane.

Staljin se oženio Nadježdom kada je ona imala 18, a on 39 godina. Alilujeva se zaljubila u karizmatičnog revolucionara, a kada je postala "prva dama" SSSR-a, a njen muž prigrabio svu vlast tokom 1920-ih, Nadježda se posvetila obiteljskom životu.

Odgajala je Jakova i svoju djecu Vasilija i Svjetlanu (1920. i 1926), kao i njihovog usvojenog sina Artjoma Sergejeva. Ali taj obiteljski život nije bio jednostavan. Staljin i Nadježda su stalno bili u sukobu. S druge strane, oni su se i voljeli, bar sudeći po njihovoj prepisci. "Poljubit ću moju Tatku (tako je Staljin zvao Nadježdu) vrlo sočno. Vaš Josif", pisao je on.

Nije jasno zašto je Nadježda izvršila samoubojstvo 1932. godine. Po riječima kćerke Svjetlane, nije mogla podnijeti brutalnu politiku svoga muža. "Ona je bila nesretna i razdražljiva, nije mogla pokazati osjećaje... a onda ih je naglo i snažno pokazala".

S druge strane, njihov usvojeni sin Artjom Sergejev je tvrdio da politika nema nikakve veze s ovom tragedijom. Po njegovom mišljenju, Nadježda je patila od neizlječive glavobolje i više nije mogla trpiti istu. Izvršila je samoubojstvo 9. studenog. Staljin je bio šokiran.


Vasilij Staljin (sin) – proveo je 7 godina u zatvoru

Vasilij Staljin (lijevo) s ocem i sestrom. Za razliku od Svjetlane, Vasiliju se nije baš sviđala očeva nježnost.

Kada je Nadježda izvršila samoubojstvo, njezin sin Vasilij je imao samo 12 godina. Poslije ženine smrti Staljin se još više usredotočio na politiku gotovo ne obraćajući pažnju na Vasilija. "Loše smo živjeli", kratko je kasnije izjavio Staljinov sin.

Kada je ostao sam, mladić je počeo piti, što ga je kasnije upropastilo. Pa ipak, bio je talentiran pilot i služio je domovini u Drugom svjetskom ratu. Prema riječima njegovog prijatelja, pilota Sergeja Dolgušina, Vasilij je bio hrabar i srdačan zapovjednik.

Poslije rata, 1948. godine, Vasilij je postavljen za zapovjednika zarkoplovstva moskovskog vojnog okruga i bio je na toj dužnosti do 1952. godine, kada je na jedan banket došao poprilično pijan, što je razljutilo njegovog oca. Staljin je smijenio Vasilija, a ovaj je zbog toga još više počeo piti.

Poslije Staljinove smrti 1953. godine sve je krenulo nizbrdo. Poslije sukoba s novim rukovodstvom Vasilij je uhićen i proveo je 7 godina iza rešetaka kao običan zarobljenik. Kada je izašao iz zatvora živio je još godinu dana. Umro je od trovanja alkoholom 1962. godine.


Svjetlana Alilujeva (ćerka) – pobjegla u Ameriku

Josif Staljin drži u naručju kćer Svjetlanu Alilujevu. Otac i kći su bili bliski samo u njenom djetinjstvu.


"Uvijek sam mrzila Sovjetsku Rusiju", rekla je u jednom intervjuu Staljinova kćerka Svjetlana Alilujeva. Oca nije voljela. Doduše, pamtila je njegovu nježnost u djetinjstvu, ali mu nikada nije oprostila što je željeo potpuno kontrolirati njezin život.

On je Svjetlani odredio kojim će se poslom baviti, a povrh toga, kada se zaljubila u puno starijeg čovjeka od sebe, Staljin se razljutio i poslao "mladoženju" u koncentracijski logor na pet godina. Tada su se odnosi između oca i kćeri konačno pokvarili.

Poslije Staljinove smrti Svjetlana je željela napustiti zemlju. Kada je četvrti Svjetlanin muž, indijski komunist Bradshesh Sing, umro 1966. godine, indijske vlasti su joj dozvolile da posjeti Indiju i prospe muževev prah u Ganges. Tamo je potražila utočište u veleposlanstvu SAD-a, ostavivši Sovjetski Savez i dvoje djece u njemu.

Najpoznatiji sovjetski azilant, Svjetlana Alilujeva, na konferenciji za novinare u New Yorku, SAD.

Alilujeva je dugo živjela. Umrla je 2011. godine. Objavila je svoje memoare u knjizi "Staljinovih 20 pisama prijatelju" i drugim knjigama. Još jednom se udala i rodila kćer (koja sada živi u SAD-u), ali izgleda da ju je Staljinova sjena pratila do kraja života. "Kud god da krenem uvijek ću biti politički zatvorenik očevog imena", napisala je Svjetlana.

Više