Mitovi ruske povijesti: Zapadni mit o Slavenima kao roblju

Prema bizantskim autorima, Slavene "nije bilo moguće odvesti u ropstvo". /

Prema bizantskim autorima, Slavene "nije bilo moguće odvesti u ropstvo". /

Getty Images
Zapadni istraživači su uvijek skloni olako poistovjećivati riječi "Slavs" (Slaveni) i "slaves" (roblje). Za razliku od njih, suvremeni ruski lingvisti nalaze nove podatke i povijesne činjenice koji dovode u pitanje spomenute (i često spominjane) tvrdnje. Ovim tekstom RBTH Hrvatska pokreće novu seriju tekstova "Mitovi ruske povijesti".

Mnogi suvremeni zapadni znanstvenici vjeruju da je u engleskom i drugim današnjim europskim jezicima jasna veza između riječi "Slavs" (Slaveni) i "slaves" (roblje). Ako pogledate stranicu BBC-ja na kojoj se govori o korijenima robovlasničkog sustava, naći ćete tvrdnju da se "termin 'rob' pojavljuje u riječi 'Slaven'".

"Slaveni koji žive u velikom dijelu Istočne Europe bili su roblje muslimana i Španjolaca tijekom devetog stoljeća nove ere", tvrdi se na stranici.

Kada govorimo o tome da Slaveni još uvijek zauzimaju značajan dio Središnje i Istočne Europe, važno je naglasiti da nije BBC jedini koji dovodi Slavene u vezu s robljem. Svatko može vidjeti iste takve definicije u etimološkim online rječnicima, gdje se riječ "Slaven" izvodi od latinske riječi koja znači "rob". Ova pojava se objašnjava time što su Nijemci u vrijeme kralja Otona Velikog zarobili mnogo Slavena i zatim ih prodali u ropstvo. To je bilo u 10. stoljeću, tj. otprilike u vrijeme koje spominje BBC.

 

Spominjanje Slavena u kronikama

Ruski povjesničar Aleksej Vinogradov, međutim, navodi da se u mnogim europskim jezicima oblik riječi "slave" (koji je sličan riječi "Slav") ustalio tek negdje u 13. stoljeću, a u to vrijeme nije bilo nikakvih ratova velikih razmjera u kojima se mogao pojaviti veliki priljev slavenskog roblja u Zapadnu Europu.

Kao što je spomenuto, do poistovjećivanja riječi koja označava Slavene s riječju koja znači "roblje" prvi put je došlo u latinskom jeziku, da bi kasnije Grci u Bizantskom Carstvu počeli koristiti taj oblik za Slavene. To je bilo u 6. stoljeću, dakle daleko prije vladavine Otona Velikog. Važno je istaknuti da su Slaveni spomenuti u izvorima daleko prije nego što su trupe njemačkog cara zarobile tisuće njihovih suplemenika.

 

Slavenska ekspanzija

Život Istočnih Slavena, Sergej Ivanov / Ilustracija iz slobodnih izvoraŽivot Istočnih Slavena, Sergej Ivanov / Ilustracija iz slobodnih izvora

Slaveni su za vrijeme ekspanzije napadali Bizantsko Carstvo na Balkanu, uništavali su grčke gradove i odvodili njihove žitelje kao roblje. Povjesničari poput poznatog sovjetskog i ruskog znanstvenika Igora Frojanova skrenuli su pozornost na činjenicu da su Slaveni svojevremeno odvodili mnogo roblja. Kako slijedi iz izvora koje spominje ovaj ruski povjesničar, u to doba u tom dijelu svijeta robovi su uglavnom bili Grci.

Prema eminentnom bizantskom povjesničaru Prokopiju Kesarijskom, počevši od ranog razdoblja vladavine cara Justinijana (527. godina nove ere) Slaveni su svake godine vršili upade na bizantski teritorij i odveli mnoštvo zarobljenika, pretvorivši zemlju u "skitsku pustinju". Grčki autori su prikazali Slavene kao ljude "koji ne mogu biti odvedeni u ropstvo ili pokoreni u svojoj vlastitoj zemlji". Gledano iz tog kuta, teško se može zamisliti način na koji bi etnonim "Slaveni" u to doba mogao nastati od riječi "roblje".

 

Jesu li u pitanju homonimi?

Netko će se zapitati kako onda objasniti sličnost riječi "Slaven" i "rob" u jeziku bizantskih Grka. Jedno objašnjenje je da su te dvije riječi obični homonimi, tj. zvuče slično, ali imaju različita značenja. Ali kako je onda nastala grčka riječ "rob"? Tvrdi se da je ona potekla od riječi koja znači pljačkanje, pustošenje ili uzimanje ratnog plijena (skyleuein).

S druge strane, vrijedi napomenuti da ne postoji jedinstveno mišljenje znanstvenika povodom etimologije riječi "Slaveni". Prije izvjesnog vremena je bila popularna teorija po kojoj je ta riječ nastala od riječi "slava" (trijumf). Bila je to slavenska reakcija na "ropsku teoriju", ali većina povjesničara nije to prihvatila.

Pojedini povjesničari izvode riječ "Slaveni" od stare indoeuropske riječi "slaous", što znači "narod", ali najpopularnija etimologija glasi da ova riječ vuče porijeklo od slavenskih srodnih izraza "slovo" (u značenju "riječ") i "sloviti" (na ruskom "slit'"), pa i "slava" (u značenju "dobar glas"). U pitanju je jedan isti korijen s prijevojem vokala koji je postojao još u praslavenskom razdoblju. Etnonim "Slaveni" u tom slučaju znači "ljudi koji govore kao i mi".

Taj model nastanka etnonima (tj. imena koje narod sam sebi daje) krajnje je rasprostranjen u cijelom svijetu. U njemu se odražava drevna predodžba o tome da postoje ljudi koji "govore", tj. koriste isti, razumljivi jezik, i svi ostali, koji nešto "brbljaju" ili "govore kao da laju" (tako Homer u "Ilijadi" ljude koji loše govore grčki naziva "barbarophonoi", a kasnije se izraz "barbari" počeo koristiti za ljude koji ne govore grčki), ili koji su "mutavi" ili "nijemi", tj. uopće ne umiju govoriti. Slična je situacija i s etnonimom Arapi ( "oni koji jasno govore", za razliku od arapskog naziva za Perzijance, tj. Irance).

Slaveni su prvotno za sve strance govorili da su "nijemci" (tj. oni koji su nijemi, koji ne umiju govoriti). Još u vrijeme Petra Velikog riječ "nemec" u ruskom jeziku je označavala strance uopće, a ne isključivo Nijemce, da bi se kasnije zadržalo samo današnje značenje. Riječ "Nijemac" s istim značenjem i sličnim izgovorom postoji u svim slavenskim jezicima. Sebe su Slaveni nazivali riječju koja upućuje na to da oni "govore razumljivo". Na to upućuje i saznanje današnje znanosti da je "u praslavenskom taj etnonim imao u osnovi vokal 'o', te da je glasio *slověne, dok se oblici korijenskog morfema s vokalom 'a' (npr., u hrvatskom Slaveni ili u ruskom Slavjane) smatraju mlađim jer su posvjedočeni kasnije od oblika s korijenom slov- ", piše u svom udžbeniku "Uvod u slavistiku" poznati srpski akademik Predrag Piper. Od istog korijena potječu nazivi današnjih slavenskih naroda Slovenaca i Slovaka, kao i etnonim Slovinci koji se koristi za grupu baltičkih pomorskih Slavena (koju je opisao Gilferding 1856. godine), i plemenski etnonim Sloveni Iljmenski, kako se zvalo slavensko pleme koje je živjelo u Novgorodu i okolici (a Novgorod je kolijevka stare ruske državnosti i dinastije Rjurikoviča).

"Suprotnog mišljenja bio je lingvist L. Mazing, koji je smatrao da u objašnjavanju podrijetla etničkog imena Slavena treba poći od gotskog glagola slawan - 'šutjeti'. U tom slučaju bi naziv za Slavene prvobitno imao značenje 'oni koji šute', dakle nešto kao germanski pandan tumačenju slavenskog Nijemci preko nijemi", piše akademik Piper. "Glavni i veliki nedostatak takve etimologije je u činjenici da nema sličnog primjera da neki narod uzme za samoimenovanje riječ kojom ga s negativnom konotacijom nazivaju predstavnici nekog drugog naroda."