Tamo gdje nema turista: 600 km pješke po Kamčatki

Anton Agarkov
Novinarka Tatjana Morina boravila je na Kamčatki u ljeto 2016. godine u okviru projekta pružanja pomoći Bistrinskom parku prirode. Tri mjeseca je provela u pohodima kao volonterka, i za to vrijeme je imala zadatak sastaviti kartu turističkih ruta za buduće posjetitelje parka.

 / Anton Agarkov / Anton Agarkov

Bistrinski park je najveći i najslabije posjećeni park prirode na Kamčatki. U znanstvenim krugovima je poznat po gospodarstvima uzgajivača sobova koji žive i rade u tundrama središnje Kamčatke. Tu nema aktivnih vulkana, gejzira i ogromnih rijeka u kojima se mrijeste lososi, ali ima takvih mjesta kakva se ne mogu naći drugdje u Rusiji i svijetu.

U samom srcu poluotoka

Počeli smo s radom u oblasnom centru Eso. Prvi zadatak je bio pronaći stazu prema jezeru Bljudce na jednom vrhu Kozirevskog planinskog lanca. Pet dana smo se neprekidno pentrali po planinskim stijenama gdje puše snažan vjetar, gdje se ne može proći kroz šipražje sibirskog patuljastog bora, gdje ima mnogo strmina i provalija... Kretali smo se medvjeđim stazama, tako da su i susreti s medvjedima bili neizbježni.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

Kozirevske planine, kao i svi planinski grebeni Kamčatke, doslovno su istisnute iz zemlje uslijed aktivnosti vulkana. One nisu jako visoke, u prosjeku 1500 i 2000 metara nadmorske visine, ali je teren oko njih znatno niži. S vrhova se čovjeku čini da vidi cijelu Kamčatku od zapada do istoka - i Ključevsku grupu vulkana kraj obala Tihog oceana, i Središnji planinski lanac bliže Ohotskom moru, i vulkan Anaun, koji je geografski gledano u samom centru poluotoka.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

Navijačkom trubom protiv medvjeda

Poslije pohoda na Bljudce naša grupa je prebačena u jugozapadni dio parka, gdje nam je kao baza služila šumarska kućica. Tamo smo proveli dva mjeseca u gotovo neprekidnim pohodima. Vraćali smo se u bazu na par dana i ponovo se otiskivali u pohod. Formirali smo kružnu putanju oko Ičinskog vulkana s prelaskom preko Zapadnog ledenjaka, obilježili smo stazu prema jezeru Ketačan i otkrili novu znamenitost - minijaturno tirkizno jezero unutar drevnog skamenjenog toka lave. Od sredstava za vezu imali smo samo GPS tracker, od hrane samo palentu i mesni narezak, od orijentira stare sovjetske vojne karte, a od sredstava za zaštitu od medvjeda - navijačke trube i samo jedan raketni signalni pištolj.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

Šumarsko kućanstvo Ketačan udaljeno je 120 km od najbližeg naselja i svega 16 km od nalazišta zlata na rijeci koja se zove Aga. To je područje močvara, gigantskog raslinja i planinske tundre koje ljeti obiluju pojedinim vrstama bobičastog voća i gljiva. Jedan od naših najupečatljivijih utisaka bio je uspon do jezera u podnožju neaktivnog Ičinskog vulkana, odakle smo se dalje popeli na bočni vulkan Sjeverni Čerpuk. S ruba njegovog kratera vidi se crveno-zelena tundra bez vode, koju je prije 300 godina presjekao moćni tok lave.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

U jednom pohodu smo otkrili potok prepun staklastog crnog opsidijana. U drugom smo rukama hvatali losose koji su iskakali iz vode, i odmah smo priredili izvanrednu blagdansku večeru. U trećem umalo nismo izgubili nekoliko članova ekipe prilikom prelaska brze planinske rijeke, a kasnije smo jedva otjerali od šatora jednog pretjerano znatiželjnog medvjeda. U posljednjem pohodu smo naišli na uzgajivače sobova i odmorili se uz čaj i zanimljiv razgovor s gazdaricom koja u tundri tijekom cijele godine hrani i grije svoju obitelj - tri odrasla pastira i šestero unučadi. Najmlađi među njima još nijednom nisu sišli s planine među ljude.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

Kako organizirati odmor u divljini na obali Tihog oceana?

Poslije Ketačana smo upućeni u sjedište parka blizu Ključevskog vulkana da pomažemo inspektoru u razmještanju turističkih grupa. Lijepo vrijeme je ovdje rijetkost i zato većina turista stigne vidjeti samo jedan dio kratera Ploski Tolbačik, na kojem je prije tri godine bila erupcija, i prošetati se u magli po obilježenoj stazi preko svježeg polja lave. Mi smo imali više sreće. Uspjeli smo dočekati lijep dan, popeti se na vrh i približiti fumarolama, pećinama od lave i mjestima gdje izlazi užarena lava, izbliza vidjeti erupciju Ključevskog vulkana i vratiti se u bazu preko troske. Tek tada smo postali potpuno svjesni da su detaljne karte i sloboda kretanja velika privilegija kamčatskog volontera.

 / Tatjana Morina / Tatjana Morina

Nekoliko dana prije povratka rukovodstvo parka mi je dalo odriješene ruke da se krećem po parku po vlastitom nahođenju. Tako sam sa suputnicom iz Bjelorusije, koja je po struci zoolog, autostopom stigla do naselja Ust Kamčatski. To je također mjesto koje turisti rijetko posjećuju. Naselje se nalazi blizu Šiveluča, jednog od najaktivnijih vulkana Kamčatke. On redovito zasipa cijeli kotar tonama pepela. Kretale smo se obalom oceana prema Kamčatskom rtu, gdje se spajaju Tihi ocean i Beringovo more. Tri dana u lovačkoj kućici na obali oceana bile smo okružene sibirskim tuljanima, morskim lavovima, stotinama rakova i, neizbježno, medvjedima. Bio je to zaista efektan završetak moje kamčatske avanture.

/ Tatjana Morina/ Tatjana Morina