Kada su sovjetske vlasti odbacile zahtjev Leeja Harveyja Oswalda za produženje njegove jednotjedne vize s kojim je došao u SSSR iz Finske početkom listopada 1959., Oswald je u hotelskoj kupaonici prerezao vene. Oswald, 19-godišnji bivši marinac, nije mogao podnijeti ideju povratka u Sjedinjene Države.
Nekoliko dana ranije Oswald je stigao u Moskvu zaobilaznim putem. 20. rujna je napustio New Orleans i otputovao u Le Havre u Francuskoj, pod izgovorom da odlazi u Europu na studij. Ali to nije ono što se dogodilo.
Umjesto toga je odletio u Helsinki, gdje mu je izdana sovjetska viza. Sve je to bilo dio plana - mladi marksist je bio sklon ideji o životu u socijalističkoj državi.
Neželjeni gost
Činilo se da je za Sovjete Oswaldov iznenadni i neočekivani dolazak bio prava gnjavaža. Nakon posjeta Nikite Hruščova Sjedinjenim Državama u rujnu 1959., ideja američkog prebjeg (posebice tako beskorisnog poput Oswalda) Sovjetima nije bila poželjna. No vlasti su nakon njegovog pokušaja samoubojstva zaključile da bi mrtvi Amerikanac u Moskvi bio puno gori ishod, pa su nevoljko dopustili Oswaldu da ostane u zemlji.
Sretni Oswald se javno odrekao svog američkog državljanstva (to zapravo nikad nije službeno učinio) i izrazio želju da studira na Moskovskom državnom sveučilištu. Sovjetske vlasti tu ga umjesto toga poslale u Minsk (danas glavni grad Bjelorusije) kako bi radio kao operater na tokarskom stroju u tvornici koja je proizvodila televizore i radije.
Prema Oswaldovom dnevniku, on je pitao dužnosnike nalazi li se Minsk u Sibiru, na što su se oni samo nasmijali.
Loš radnik
Oswald je, kao stranac, u tvornici imao učitelja ruskog jezika, Stanislava Šuškeviča, koji je bio jedan od rijetkih pojedinaca u Oswaldovom odjeljenju koji su znali engleski jezik. Neobičnom je slučajnošću učitelj postao poznat iz razloga koji nisu povezani s Oswaldom: Šuškevič je bio prvi lider neovisne Bjelorusije (1991.-1994.).
U jednom se intervjuu Šuškevič prisjetio kako je budući strijelac iz Dallasa bio vrlo uredan, što nije bilo u koliziji s činjenicom da je bio "grozan operater na tokarskom stroju". Šuškevič je Oswalda nazvao "tromim" te je izrazio sumnju u to da je njegov bivši kolega bio u stanju ubiti Kennedyja.
Sumnje ostaju
Larisa Sajenko, bjeloruska novinarka, citira svoje razgovore s još jednim Oswaldovim sugovornikom, Pavelom Golovačevom, koji također nije povjerovao u to da je Oswald ubio američkog predsjednika. Prema njegovim riječima, Oswald je bio loš strijelac te je čak i doživio neuspjeh na streljačkom natjecanju u tvornici.
Naravno, ova mišljenja nisu nužno istinita. Aleksandar Lukašuk, bjeloruski novinar koji je objavio knjigu o Oswaldovom životu u Minsku, slaže se s njegovim američkim biografom Normanom Mailerom: Oswald je ubio Kennedyja i pritom je djelovao sam. Čini se, međutim, da će se nagađanja o Oswaldovom sudjelovanju u Kennedyjevoj smrti nastaviti.
Luksuz i dosada u Minsku
Oswaldov život u Minsku mogao bi se usporediti s aristokracijom - da je u socijalističkoj državi bilo aristokrata. Njegova je plaća iznosila 700 rubalja mjesečno (2800 dolara 1959. godine), a od odbora Crvenog križa je mjesečno dobivao još 700 rubalja, zarađivajući tako ogroman iznos od 1400 rubalja mjesečno.
U usporedbi s njim, običan je radnik u istoj tvornici mjesečno zarađivao 70 rubalja (280 dolara). "Nemam gdje trošiti novac", žalio se mladi Amerikanac u svome dnevniku. Najveći životni problem, zaista.
Oswaldu je Minsk na koncu dosadio. Žalio se da u njemu nema noćnih klubova niti kuglana, kao ni mjesta za opuštanje, osim sindikalnih plesova. Razočarao ga je sovjetski stil života, zajedno s političkom propagandom i neslužbenim skepticizmom prema komunističkoj ideologiji među prijateljima.
Čežnja za domom
Prebjeg se htio vratiti kući, što je i učinio, iako je u Minsku pronašao ljubav i oženio Marinu Prusakovu. Ubrzo nakon toga je rođena njihova kći, a Oswald je nagovorio Marinu da s njim pođe u Ameriku.
U ljeto 1962. Oswaldovi su se preselili u Dallas (Marina je dobila državljanstvo kao Oswaldova supruga). Manje od pola godine kasnije, 22. studenoga 1963., u Dallasu je ubijen John F. Kennedy, 35. predsjednik Sjedinjenih Država. Oswald, glavni osumnjičenik, ubijen je dva dana kasnije. Sve su Oswaldove sovjetske prijatelje ove vijesti šokirale.