Ruski Havaji: Osvajanje koje se nije dogodilo

Ako bi se stvari vratile dva stoljeća unatrag, današnji bi Rusi svoj odmor i praznike provodili u ruskoj Autonomnoj Republici Havaji. Iako ovo danas zvuči kao znanstvena fantastika, početkom 19. stoljeća je Moskovsko Carstvo imalo šansu da pod kontrolu stavi Havajske otoke.

Početkom 19. stoljeća ruski istraživači Ivan Kruzenštern i Jurij Lisjanski iskrcali su se na Havajske otoke. Tamo su zatekli mnogo Amerikanaca, koji su na otocima uvelike razvijali svoje poslovne projekte. Rusi su havajskom kralju ponudili sporazum o prijateljstvu i suradnji. Međutim, nekoliko godina kasnije, Rusi su na brzinu napustili ovaj teritorij. Zašto?

Dva kralja

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće postojala su dva havajska kralja. Kamehameha Veliki je 1810. godine ujedinio kraljevstvo s prijestolnicom u gradu Honolulu, na otoku Oahu; i vazalni kralj Kaumualiʻi, koji je vladao na dva manja otoka Niihau i Kauai.

Kralj Kamehameha I. (1758.-1819.) i njegovi ratnici 1819. Crtež E. Bayarda za The Illustrated World,1880. Izvor: Getty Images

Članovi ruske ekspedicije sreli su se s kraljem Kamehamehom, strastvenim ljubiteljem brodova. Kamehameha im je poželio toplu dobrodošlicu i ponudio da počne trgovina s ruskom kolonijom Aljaskom.

Međutim, nakon prvog ruskog posjeta, među lokalnim stanovništvom i Amerikacima koji su tamo živjeli počele su se širiti glasine kako se ruski car sprema osvojiti otoke.

Dolazak njemačkog doktora

Međutim, kralj Kaumualiʻi 1815. godine naređuje svojim vojnicima da zaplijene ruski brod Bering, koji je plovio sa zalihama prema Kaliforniji. Aleksandar Baranov, prvi guverner ruskih kolonija na američkom kontinentu, šalje svog izaslanika, dr. Georga Schäffera na pregovore s Kaumualiʻijem.

Schäffer, njemački liječnik koji je služio Ruskom Carstvu, nije imao vojnog, pomorskog i diplomatskog obrazovanja. Međutim, Baranov jednostavno nije imao koga drugoga poslati u ovu misiju. Schäfferu je bilo naloženo da se sretne s Kamehamehom i zamoli ga da utječe na Kaumualiʻija da oslobodi brod.

Konačan cilj, međutim, nije bio samo oslobađanje Beringa, već uspostavljanje stanice za predah i opskrbu ruskim brodovima koji su prevozili krzna za Kanton u Kini. Također, Schäfferu je bilo naloženo da pregovara o ruskom monopolu na trgovinu sandalovinom, veoma cijenjenim materijalom za izradu namještaja. Schäffer je pismo i darove guvernera Baranova predao Kamehamehi.

Stvari, međutim, nisu krenule u dobrom smjeru krajem 1815., nakon Schäfferovog dolaska u Honolulu. Pod utjecajem američkih trgovaca, Kamehameha je prvo odbio primiti njemačkog doktora, a pismo guvernera Baranova je vratio neotvoreno. Na sreću po Schäffera, Kamehamehina supruga se razboljela, a njemački liječnik ju je uspio izliječiti. Ovim je činom Schäffer zavrijedio kraljevo povjerenje i dozvolu da kupi zemljišnu parcelu i na njoj sagradi tvornice. Međutim, brzo je stekao reputaciju ruskog špijuna i život na Kamehamehinoj zemlji za njemačkog liječnika postaje vrlo opasan.

Georg Anton Schäffer. Izvor: Arhivska fotografijaSchäffer a Oahua odlazi u svibnju 1816. i prelazi na Kauai, otok kralja Kaumualiʻija. Po dolasku ruskog izaslanika, Kaumualiʻi se zaklinje na vjernost kralju Aleksandru Prvom, nadajući se da će mu udaljeno carstvo pomoći da svrgne lokalnog gospodara, kralja Kamehamehu. On također obećava žarko željeni monopol na trgovinu sandalovinom. Izgledalo je da je Schäffer postigao konačan cilj. Međutim, Amerikanci stupaju u akciju.

Osvajanje koje se nije dogodilo

Tijekom svoje misije Schäffer je potpisao tajni sporazum s Kaumualiʻijem, kojem je vazalni kralj bio obvezan Schäfferu osigurati oko 500 vojnika, za podršku u osvajanju Kamehamehinog kraljevstva. Zaslijepljen svojim ranijim uspjehom, Schäffer je dokumente s Kaumualiʻijevim potpisom poslao u Sankt-Peterburg Baranovu. Potom je počeo kupovati ratne brodove za svog novog havajskog saveznika sredstvima Rusko-američke tvrtke s Aljaske. Podigao je također tri utvrđenja, nazvavši ih po Aleksandru Prvom, njegovoj supruzi Elizabeti i Barclayju de Tollyju, ruskom maršalu škotskog podrijetla.

Havaji 1890. Izvor: Getty Images

Ovaj ambiciozan plan osvajanja Havajskih otoka ubrzo su obustavili američki trgovci i mornari. Oni su brzo pokupovali svu sandalovinu, zalihe hrane i sol u Kamehaemehinom kraljevstvu, ostaviviši Ruse da gladuju i bez bilo kakvih roba za trgovinu. Konačno, Amerikanci u ruskoj službi počeli su prelaziti na stranu svojih sunarodnjaka.

Doktor Schäffer bio je prisiljen 1817. godine napustiti Havaje.

Hladan prijem u Sankt-Peterburgu

Mjesec dana nakon odlaska s Havaja, Schäfferov izvještaj predan je kralju Aleksandru Prvom. Unatoč tome što su mogućnosti za osvajanje Havaja i dalje djelovale privlačno, car Aleksandar je glatko odbio Schäfferov prijedlog. Razlog odbijanja bio je principijelne prirode. Car je smatrao da je nemoralno istovremeno osuđivati Napoleonove teritorijalne aspiracije s jedne strane, a s druge osvajati kolonije na Pacifiku.

Također, car nije želio da havajsko pitanje remeti odnose tada bliskih partnera Rusije i Sjedinjenih Država.

Havaji su zadržali status neovisne luke u međunarodnoj trgovini još mnogo desetljeća, a Rusija je, kao i druge zemlje, nastavila tamo trgovati. Danas povijesni park Fort Elizabeth (utvrđenje nazvano po ruskoj carici Elizabeti, podignuto od strane dr. Schäffera) jedino je što podsjeća na rusko prisutvo na Havajima.

Havajski otok Kauai, ruševine nekadašnjeg ruskog utvrđenja Fort Elizabeth. Izvor: Legion Media

Ruski Fort Elizabeth

Bedemi ovog utvrđenja porušeni su 186.2, dugo godina nakon definitivnog ruskog povlačenja s Havaja. Iako više ne postoji kao cjelina, posjetitelji se mogu upoznati s temeljima tvrđave i njezinim unutarnjim teritorijem, koji je imao oblik nepravilnog osmerokuta. S ove su tvrđave kontrolirani vodeni prilazi otoku Kauaiju. Unutar utvrđenja nalazile su se rezidencije, kapela, vrt, tržni centar i glavna zgrada. Posjetitelji ovaj lokalitet danas mogu istraživati u samostalnom obilasku.