Izvor: Osobna arhiva
Najviše mi nedostaje moskovska podzemna željeznica. Prekrasna je, čista i dolazi na vrijeme; neke stanice su poput Versaillesa, prave povijesne znamenitosti, a istovremeno i muzeji; ima prostora, ima mjesta. Mogu se osloniti da činjenicu da će sljedeći vlak doći za minutu ili dvije, i da će linija uredno raditi vikendom.
Nažalost, ovaj tip "luksuznog" javnog prijevoza nije dostupan u New Yorku gdje podzemna željeznica grozno kasni, uvijek je u radovima i nikad ne znate hoće li raditi. Svugdje kasnim, a ponekad se osjećam prilično jadno kada pola sata čekam na prljavoj, uskoj platformi prekrivenoj smećem kraj kojeg trče štakori. U podzemnoj biste mogli i oglušiti jer kočnice vlakova toliko glasno škripe da su definitivno opasne za vaš sluh.
Izvor: Osobna arhiva
U Izraelu mi nedostaju moskovske trgovine i kina koja rade 24 sata, lijepo odjeveni ljudi i zanimljivo uređeni konceptualni prostori. Nekoć sam u Rusiji nastupala u "Klubu veselih i snalažljivih", popularnom KVN-u. Iako postoji i u Izraelu, na vrlo je niskoj razini, za nama zaostaje 10 godina. No postoje i prednosti - ovdje je uvijek ljeto! I mogu pustiti svoju malu kćer da sama šeće s prijateljima, dok u Moskvi mala djeca uvijek moraju biti u pratnji odraslih, čak i u dvorištu svoje zgrade.
Izvor: Osobna arhiva
U svakoj zemlji u kojoj sam živjela uvijek sam našla rusku trgovinu tako da nema problema s hranom. No svejedno mi jako nedostaje mamin boršč! Gotovo je nemoguće pronaći pravu ciklu. Nadalje, volim kupovati knjige i čitati tiskovine na ruskom - to mi jako nedostaje pa molim sve svoje prijatelje da mi donose knjige ili časopise na ruskom.
Izvor: Osobna arhiva
Najviše mi nedostaje običan život na dači: provođenje vremena u kući na selu, mariniranje mesa za šašlike i kupanje u rijeci. Zatim, kada predvečer mine vrućina, roštiljanje mirisnog mesa. Nedostaje mi prilika da vidim svoje školske prijatelje i da se okupimo i razgovaramo u kuhinji, i da zagrlim mamu kad god to poželim.
Ono što mi zaista nedostaje su trgovine koje rade 24 sata i popis prehrambenih artikala koje sam voljela u Rusiji: tvorog, mali hrskavi krastavci (ne oni europski ogromni štapići koji imaju okus po vodi), crvene mirisne rajčice, sušena i dimljena riba i mrkva na korejski način.
Izvor: Beatrice Grundheber
Najviše mi nedostaje viđanje s prijateljima, duševni razgovori i spontanost! U Njemačkoj čak i Rusi planiraju svoj privatni život prema rokovima. Naći se s prijateljem u kafiću gotovo je nemoguće bez planiranja. Nedostaje mi i ruska fleksibilnost, posebice u sferi usluga - u Njemačkoj često možete čuti: "Ovo radimo ovako i nikako drugačije."
Ruski kafići u Berlinu su se pojavili devedesetih kada su stigli prvi ruski doseljenici tako da su danas zastarjeli. Još jedna stvar koja mi nedostaje su ruska moderna i trendovska mjesta, iako se počinju otvarati i u Berlinu. Također, za razliku od Moskve, u Berlinu možete zaboraviti na Wi-Fi.
Nemam problema s hranom - sve možete kupiti u trgovinama (i ruskim i ostalim), a na Potsdamskom trgu, pored Sony Centra, možete pronaći i breze, što me čini nostalgičnom.
Izvor: Osobna arhiva
Ono što mi u Njemačkoj nedostaje je naše ukusno rusko kiselo vrhnje. Mojem suprugu, pak, nedostaje ruski kvas, iako ga je prvi put kušao kad smo posjetili Rusiju.
Izvor: Osobna arhiva
U vezi Moskve mi najviše nedostaju njezini parkovi, posebice Gorki park. Nigdje drugdje na svijetu nisam vidjela parkove poput tih. Većina parkova se zapravo zovu parkovi 'kulture i zabave', tako da ne samo da možete uživati u velikom otvorenom prostoru, već možete pogledati film u kinu na otvorenom, priključiti se tečaju tanga, posjetiti izlobu, diviti se nevjerojatnoj arhitekturi, otići na koncert, prisustvovati radionici, napuniti energiju u lijepom restoranu (ili kušati ulične specijalitete). U većini drugih gradova u kojima sam živjela parkovi su samo otvoreni prostori s urednim travnjacima i definitivno nisu tako uzbudljivi i zabavni. Nedostaju mi velike, široke avenije u centru velikih ruskih gradova koje vam daju prostor za kretanje i osjećaj veličine. Jako mi nedostaje i neka hrana. I posljednje, ali svakako ne i manje važno, moj divni francuski buldog Pierre.
Izvor: Osobna arhiva
Nedostaju mi stvari koje doma zapravo nikad nisam jela: crni kruh, "doktorska kobasica" [posebna vrsta kuhane kobasice, popularne u Sovjetskom Savezu i Rusiji], haringa, peljmeni, bomboni Rot Front, šašliki - no ove potonje smo uspjeli pripraviti i ovdje. Naravno, najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji; teško je pronaći nove prave prijatelje kad imate 30 godina. Također, Moskva sa sigurnošću nudi najbolju zabavu! Ponekad mi nedostaje ruski jezik - ne znam zašto, možda zato što ovdje govorim samo engleski pa mi nedostaje moj jezik.
Izvor: Osobna arhiva
Jako mi nedostaje miris mog grada. Nedostaje mi moskovska rutina gdje se sve brzo riješi zahvaljujući vašim poznanstvima. Nedostaju mi moja stroga mama i moje uobičajeno društveno okruženje. Cjelonoćne zabave mi možda i ne bi nedostajale da nije očito da im ne mogu prisustvovati. Jako me smeta što ne mogu vidjeti svoje prijatelje kad god to poželim. Još je jedan ključni aspekt mog novog useljeničkog statusa nedostatak slobode da za vikend negdje odem, zbog udaljenosti i previsokih poreza i cijena. U odnosu na Moskvu, Sydneyju kao da nedostaju brzina, identitet i stil. No, bez brige, kako bi rekli Australci.
Izvor: Osobna arhiva
Nedostaje mi centralno grijanje zimi! Stanovi su u Japanu prilično hladni, a Rusi su toliko navikli na toplinu kod kuće da spavaju s otvorenim prozorom. U početku mi je također nedostajala i ruska kuhinja - crni kruh, ukiseljeni krastavci, kvas, ali onda sam se navikla na život bez nje pa mi više ne nedostaje.
Izvor: Osobna arhiva
Najviše mi nedostaju moji ruski prijatelji. Možete imati prijatelje diljem svijeta, no ruski će prijatelji uvijek biti jedinstveni. Način na koji se razumijete, njihov smisao za humor, priče i šale uvijek sadrže nešto posebno.
Izvor: Osobna arhiva
Rusu u inozemstvu nedostaje ruski jezik. Kad se vratite kući, obuzme vas taj ugodan osjećaj da svi oko vas govore ruski, sve pojedinosti su jasne u svim bojama i nijansama. Oduševljava vas sav taj novi žargon, čak i psovke ponekad zvuče delikatno. Tu su i zaboravljene nove anegdote, ili bombastične pjesme i zdravice, i ruske narodne pjesme. Nedostaju mi osjećajni razgovori sa sunarodnjacima, intenzivne emocije i napadi melankolije s podmuklim intrigama i pretjerano arogantnim inteligentnim okruženjem, s potrebom da čitam između redaka, za razliku od izravnosti zapadnjaka.
Izvor: Osobna arhiva
Nedostaje mi ta posebna atmosfera Moskve, njezin zrak, buka na ulicama i ogromne panorame koje su mi obilježile život do 21. godine. Moskva je grad moje mladosti, studentskih godina i svog tog sjajnog vremena.
Nedostaju mi i zima i mrak koji ispunjava ulice u 15 sati. Nedostaje mi hladan zrak i svijetle ulične svjetiljke, i stanovnici koji žure dok idu prema metrou ili oni umotani u šalove koji čekaju tramvaj. I, naravno, nedostaju mi snijeg, čak i moskovska bljuzga, i zimski sportovi - klizanje ili skijanje u parkovima. Od manje pjesničkih stvari mi nedostaju tvorog i smetana (kiselo vrhnje) pa, kad se vratim kući, poludim za sirnikima, vatruškima i drugim ruskim delicijama od sira.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu