Prvo pravilo tajnog agenta: Zaštititi izvor

Getty Images
Svjetski čelnici obećavaju da će se pridružiti borbi protiv terorizma, ali časnici obavještajnih službi štite svoje izvore.

Obavještajne službe cijelog svijeta uče agente da ne odaju svoje izvore ni po koju cijenu, čak i ako su njihovi saveznici zbog toga izloženi opasnosti.

Teroristički napad u Manchester areni iznenadio je britansku obavještajnu službu. Ne treba isključiti mogućnost da ni obavještajne službe drugih zemalja nisu posjedovale informaciju koja bi mogla spriječiti tu tragediju.


Zašto "izvori" više vrijede od ljudskog života?

Obavještajne službe cijelog svijeta skupljaju podatke o planovima terorista preko svojih "izvora", tj. tajnih agenata. Dobivena informacija se šalje u nacionalne baze podataka, odakle policija dobiva podatke o sumnjivim osobama. U Europi se takve baze podataka dopunjavaju i preko zajedničkog Schengenskog informacijskog sustava.

Problem takvih sustava je u tome što je aktivnog terorista teško otkriti u suviše velikom masivu podataka ako pozornost nacionalne obavještajne službe na njega direktno ne obrati njen vlastiti izvor ili kolege iz obavještajnih službi drugih zemalja.

Salmanu Abediju je bilo suđeno da mu se ime nađe na popisu osoba osumnjičenih za radikalne stavove, ali očito nitko od saveznika Velike Britanije nije skrenuo pažnju britanskih kolega na njegove planove.

Obavještajne službe rijetko kad prosljeđuju takve informacije trećim zemljama iz jednog jednostavnog razloga: širenje zaista vrijednih informacija s terena (primjerice, o mjestu i vremenu planiranog terorističkog napada) može ugroziti izvor koji je došao do nje.

Profesionalni obavještajci znaju da će, ukoliko saveznicima proslijede informacije s terena, samim tim izložiti velikoj opasnosti život svog izvora. Jedno je ako se radi o vrbovanom čovjeku "Islamske države", a sasvim je druga stvar ako je u pitanju časnik koji je specijalno ubačen u terorističku organizaciju.

Ubacivanje svog agenta u redove terorista je za specijalne službe krajnje složen zadatak. Rijetko koji profesionalac će poželjeti godinama riskirati život kako bi spasio nekoliko stranih građana. Koliko god cinično zvučalo, u očima većine časnika specijalnih službi dvadesetak ljudskih života su prihvatljiva cijena za očuvanje kanala informacija koji u budućnosti može spasiti stotine i tisuće građana njihove zemlje.

Naravno, specijalne službe bliskih saveznika (kao što su SAD i Velika Britanija) ipak razmjenjuju informacije, ali je problem u tome što se ta informacija  skraćuje da bi se sakrilo njezino podrijetlo i samim tim zaštitio "izvor".
 

Koordinacijski protuteroristički centar

U slučaju s mančesterskim terorističkim napadom sasvim je moguće da su Amerikanci zaista obavijestili britansku obavještajnu službu o opasnosti koja prijeti od Salmana Abedija, ali je najvjerojatnije da su dragocjeni podaci s terena proslijeđeni u obliku kratke bezlične informacije koja se mogla lako zagubiti u odjelu gdje se obnavljaju antiterorističke baze podataka. Vrlo je vjerojatno da taj važan podatak jednostavno nije stigao do antiterorističkih jedinica.

Krajnji korisnikćemoćidobitipotrebneinformacijesamoako se nameđunarodnoj razinispecijalnoformirakompetentnaskupinakoordinatorakojimoguostvariti kontaktsjedinicamaspecijalnihslužbi svihzainteresiranihzemalja.

Terorizamsemože spriječitiupravostvaranjemglobalnogsredištagdjenećeraditičinovnici,negoprofesionalniobavještajcikojisu spremnizajedničkimnaporimasakritiizvoreinformacija,analizirati aktualnostpodataka iosigurati suradnju uprovođenjuantiterorističkihoperacija.Nažalost,obavještajne službe nevoleprosljeđivati svojetajnedrugima.

ArtjomKurejev,stručnjakza sigurnost,članasocijacije"Centar zaistraživanjaekonomskog isociokulturnograzvojazemaljaZajednicenezavisnihdržava,Centralne iIstočneEurope".

Više