Peterburški beskućnik vodi ekskurzije po centru grada

Vjačeslav Rasner.

Vjačeslav Rasner.

Julija Tislenok
Umirovljenik Vjačeslav Rasner vodi ekskurzije po Nevskom prospektu - glavnoj ulici "sjeverne prijestolnice" Rusije. On nema svoju kuću, ali zato čita mnogo knjiga o gradu i priznaje da je već umoran od svoje popularnosti.

Ljetna sezona u Peterburgu je vrijeme kada se ekskurzije ne prekidaju nijednog trenutka. Svuda u gradu odjekuju pozivi organizatora ekskurzija da im se pridružite. Među njima se, pored stanice metroa "Admiraltejska", izdvaja stariji čovjek u čistom i urednom, ali prilično čudnom odijelu. Umjesto prsluka jarko žute boje kakve obično nose vodiči, on nosi stari sako, široke hlače i smiješne široke kaljače. Malo je pogrbljen, a ispod sijede brade vidi se bedž s imenom: Vjačeslav Romanovič Rasner.

Ilustracija: Juljija Tislenok. Izvor: Julija Tislenok.

Poznavatelj Peterburga

"Prije nego što sam postao turistički vodič radio sam kao učitelj zemljopisa", kaže Vjačeslav. Materijal za svoje ekskurzije on ne traži na internetu nego posuđuje knjige u knjižnici "Majakovski". "Tamo postoji odjel 'literatura o Peterburgu'", nastavlja Rasner. "Knjižničarke me već poznaju i savjetuju mi ​​koje knjige da uzmem".

Vjačeslav Romanovič počinje svoju ekskurziju na lijevoj strani Nevskog prospekta na uglu ispred "glavnog stožera" Ermitaža. Pored nas prolaze turisti, a mi - tri djevojke pod jednim kišobranom - slušamo priču o zgradi br. 1, o brezovom šumarku koji je dugo rastao u centru glavne peterburške ulice, o privremenom Zimskom dvorcu carice Elizabete Petrovne, o tome tko je sve živio u ovim zgradama kada su one još bile prizemne kuće...

Vjačeslav je već navikao na hirovitu peterburšku klimu. On je šest godina živio na ulici kao beskućnik. Njegovi stambeni problemi su počeli 2000. godine kada je u svojoj sobi u "komunalci" ("komunalke" - zajednički stanovi iz ranog sovjetskog vremena u kojima živi po nekoliko ljudi ili obitelj) počeo držati preko dvadeset životinja (mačaka i pasa), koje je po odluci općinskog suda bio dužan predati prihvatilištima za životinje, ali se nije mogao rastati od svojih ljubimaca. Tada mu je prijatelj predložio da prijeđe kod njega u stan i da se registrira na tu adresu. Vjačeslav je u novom stanu živio do 2010. godine, kada su ga prevarili preprodavači stanova i on se našao na ulici. Spavao je čak i na golom asfaltu, a grijali su ga psi. A onda mu je jedne veljačke večeri pomogla volonterka dobrotvorne organizacije "Nočležka" Svetlana Kotina.

Ilustracija: Juljija Tislenok. Izvor: Julija Tislenok.

Snovi jednog beskućnika

"Ja tuda prolazim kada ujutro idem na bazen. Obratila sam pažnju na beskućnika čudnog izgleda. Jednom sam mu kupila kavu. Bila je veljača i bilo je vrlo hladno. Zatim sam mu i drugi put donijela kavu, a on je tada već odlučio porazgovarati sa mnom", sjeća se Svetlana. Umirovljenik je odmah rekao kako bi volio voditi ekskurzije po gradu. "Nočležka" mu je pomogla, osiguravši mu hranu i krov nad glavom za neko vrijeme, a zatim su zajedno s pravnicima počeli sastavljaju molbu za stan. U međuvremenu se našla žena koja je bila spremna primiti turističkog vodiča pod svoj krov.

Sada Vjačeslav živi u kuhinji garsonijere umirovljene dame. On ne zna koristiti kompjuter i zato se "Nočležka" pozabavila reklamom njegovih turističkih usluga. Sada je već preko 4000 ljudi prijavljeno na grupu društvene mreže koja poziva na "šetnje s Rasnerom". Umirovljenik živi kao pravi Spartanac: odlazi na spavanje u 20:00 i ustaje vrlo rano.

U turističkoj sezoni popularni vodič organizira ekskurzije tri puta dnevno: u 9:00, u 12:00 i u 15:00. Ekskurzija košta 500 rubalja (oko 8 dolara) po čovjeku. "Zamara me ova popularnost", uzdiše Vjačeslav. "Svima moram objašnjavati da ja nisam Alain Delon".

Ilustracija: Juljija Tislenok. Izvor: Julija Tislenok.

Ekskurzije u duetu

Sada se i Ljudmila, Vjačeslav suputnica, koja je prije odlaska u mirovinu vodila ekskurzije u katedralu sv. Isakija (Isakijevski sabor), sprema za ekskurzije na lijevoj strani Nevskog prospekta, kako bi ih mogla voditi u duetu s Vjačeslavom. Predstavnici dobrotvornog društva "Nočležka" kažu da su već pronašli studenticu koja uči za simultanog prevoditelja i koja je spremna prevoditi Rasnerove ekskurzije strancima. Obično u "šetnju sa Rasnerom" dođe dvoje-troje ljudi, ali se događa da ponekad bude i po deset turista. Jedna glazbena prodavaonica iz ovog kraja čak je poklonila umirovljeniku megafon za takve slučajeve.

Naša ekskurzija je završena. Vjačeslav polako prilazi bankomatu prebaciti na karticu svoj skromni honorar. Na kraju smo ga upitali možemo li svoje prijatelje dovesti na ekskurziju, a on nam je pomalo umorno odgovorio: "Da, naravno!"

Ilustracija: Juljija Tislenok. Izvor: Julija Tislenok.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće