Zašto Rusija deportira migrante?

Borci za ljudska prava zabrinuti su zbog velikog rasta broja stranih građana koji su deportirani iz Rusije. Podatke o tome sadrži izvješće "Administrativna deportacija iz Rusije - rezultat sudskih procesa ili masovno progonstvo?" koji je sredinom svibnja objavio odbor "Građanska potpora". Broj deportiranih se povećava od 2013. godine.

"Suci krše zakon"

Kako se navodi u izvješću, te godine je broj deportiranih porastao na 137 000 ljudi, što je trostruko više nego 2012. godine. Prema podacima koje iznose borci za ljudska prava (a oni se pozivaju na statistiku odgovarajućih ruskih ministarstava i službi), od 2013. do 2015. godine izrečeno je preko 500 000 sudskih presuda o administrativnoj deportaciji, tj. protjerivanju iz zemlje zbog učinjenog administrativnog prekršaja.

Iskušenja globalnog svijeta

Gotovo sve sudske presude (98%) izrečene su za dva prekršaja, i oba su zakonom definirana sredinom 2013. godine. U pitanju je pooštravanje kazne za kršenje pravila ulaska stranaca u Rusiju, boravka i privremenog rada u njoj. Kako tvrde borci za ljudska prava, deportiranje čak i "za najmanji prekršaj" u Rusiji je postalo uobičajeno. Aktivisti tvrde da suci pri tome često zanemaruju prava migranata, pa čak i sami krše mnoge zakonske norme prilikom donošenja odluka o deportaciji.

Pored broja deportacija, sve više raste i broj ljudi kojima je zabranjen ulazak u Rusiju. Prema podacima Federalne migracijske službe (FMS), u travnju 2015. godine je već bilo 1,3 milijuna ljudi kojima je zabranjen ulazak u zemlju.

Borci za ljudska prava o zadacima vlasti

Kako se naglašava u izvještaju, masovnom deportacijom vlasti rješavaju "takozvani problem nelegalne migracije". Borci za ljudska prava tvrde da Kremlj koristi pooštravanje migracijskih zakona kao "glavni instrument za rješavanje političkih i geopolitičkih problema".

Iz dokumenta se može izvesti zaključak da vlasti na taj način s jedne strane izlaze u susret onim krugovima ruskog društva koji zahtijevaju da se smanji broj migranata, a s druge vrše pritisak na zemlje iz kojih ti migranti dolaze. U Rusiji se trenutno nalazi oko 10 milijuna gastarbajtera. Od toga je preko 80% došlo iz republika bivšeg SSSR-a s kojima Rusija i dalje ima bezvizni režim.

Bez podataka o prekršajima migranata

Treba li Rusija rješavati i izbjegličku krizu?

S druge strane, u izvještaju se ne navode nikakvi, čak ni uopćeni podaci o razlozima deportacije stranaca iz Rusije, tj. o stupnju ozbiljnosti prekršaja koje su učinili. Tim povodom je šefica odbora "Građanska potpora" Svetlana Ganuškina u intervjuu za RBTH iznijela svoje viđenje problema. Ona je, naime, uvjerena da je "najveći broj presuda [o deportaciji] donesen za minimalne prekršaje". U spomenutom dokumentu borci za ljudska prava navode samo prekršaje koje su učinili suci prilikom izricanja presuda o deportaciji. Najviše stranaca su deportirali Moskva s okolicom i Peterburg sa svojom oblasti.

Spominjući izvješće, pojedini mediji kao ilustraciju ophođenja vlasti s migrantima navode slučaj s došljakom iz Sirije za kojeg se zainteresirao spomenuti odbor. Čovjek se zove Save Mohamed. On je 2015. godine htio produžiti boravak, ali mu migracijske vlasti to nisu dozvolile, obrazloživši svoju odluku konstatacijom da se Mohamed može vratiti kući, jer je "u Alepu sada sve u redu". Mediji, međutim, ne spominju kako je taj slučaj okončan, tj. ne kažu da je Sirijac ipak sudskim putem ishodio produženje boravka, premda je suđenje s Federalnom migracijskom službom trajalo nekoliko mjeseci.

Uvođenje reda kao razlog pooštravanja zakona

I Aleksandra Dokučajeva, načelnica odjela za dijasporu i migracije Instituta za proučavanje Zajednice neovisnih država, skrenula je u intervjuu za RBTH pozornost na činjenicu da odluke vlasti i sudske presude mogu biti sudskim putem anulirane poslije podnošenja žalbe. Pa ipak, ona je istaknula da je to složena procedura i da bi je trebalo pojednostaviti, a službenici koji donose odluke o deportaciji ili zabrani ulaska u zemlju trebaju snositi odgovornost za greške koje se pri tome čine.

Dokučajeva se slaže s autorima izvještaja i glede tvrdnje da su proteklih godina migracijski zakoni znatno pooštreni, tako da sada samo jedan administrativni prekršaj može poslužiti kao razlog za deportaciju. S druge strane, ona naglašava da se situacija mora promatrati u kontekstu postojećeg bezviznog režima s republikama bivšeg SSSR-a, kao i u kontekstu ranijih pokušaja kontroliranja migracije za koje se ne može reći da su urodili plodom. "Strogi migracijski zakoni su bolji nego odsustvo bilo kakve kontrole boravka stranaca na teritoriju zemlje. Ja ne vidim drugi mehanizam, a red se mora uvesti", smatra Dokučajeva.

Deportacija stranaca u EU i SAD-u

Po njezinom mišljenju, politika Rusije u oblasti deportacije i zabrane ulaska u zemlju nije nikakav izuzetak u odnosu na druge zemlje. Ako se pogleda službena statistika Europske unije, može se vidjeti da je 2014. godine 28 njezinih članica donijelo 470 000 odluka o deportaciji stranaca. Nekoliko godina ranije doneseno je čak 600 000 takvih odluka. U 2014. godini su po tom pitanju rekord zabilježile Francuska s 87 000 i Grčka sa 74 000 deportacija.

Prilično su velike i brojke koje se tiču zabrane ulaska u Europsku uniju. Njene članice su 2014. godine zabranile ulazak skoro 300 000 ljudi na svoj teritorij, a nekoliko godina ranije je samo Španjolska izrekla 510 000 takvih zabrana.

I u SAD-u je statistika slična europskoj. Primjerice, 2013. godine je iz Amerike deportirano preko 400 000 ljudi. Obamina administracija je od 2009. godine deportirala ukupno preko 2,5 milijuna stranaca.

O čemu je Mesić govorio u Moskvi