Treba li Rusija rješavati i izbjegličku krizu?

Getty Images
Dok se Europa suočava s najvećom izbjegličkom krizom u novijoj povijesti, izbjeglice i organizacije koje im pružaju pomoć žele znati hoće li Rusija preuzeti važniju ulogu u rješavanju ovog problema.

‘Svuda pođi, kući dođi’, ova poslovica kao da više ne vrijedi za brojne izbjeglice iz Sirije, među njima i šijitskog muslimana Ahmada, četrdesetogodišnjeg muškarca u punoj snazi ​​koji od 2011. godine i početka sirijskog građanskog rata živi u komfornom stanu u jugozapadnom kraju Moskve.

Prije izbijanja sukoba živio je sa ženom i dvoje djece u gradu Al Maliha, udaljenom oko šest kilometara od sirijskog glavnog grada. Budući da je pet godina radio kao glavni kuhar u restoranu bliskoistočne kuhinje u Londonu, vratio se u Siriju i zarađeni novac uložio u trgovinu odjeće i farmu peradi. U to vrijeme upoznao je i buduću suprugu, nastavnicu iz Damaska.

Prema podacima FMS-a, od 2011. godine do danas u Rusiju je iz Sirije stiglo 12.000 ljudi. Od toga je oko 2.000 dobilo privremeni azil, dok 2.666 ima privremenu, a 2.029 trajnu dozvolu boravka. Za oko 5.000 izbjeglica postupak rješavanja statusa je u tijeku. Organizacija Human Rights Watch na temelju svojih podataka tvrdi da je samo desetak Sirijaca dobilo izbjeglički status.

Farma mu je uništena tijekom sukoba 2011. godine, a stan su mu oduzeli ekstremisti. Doživio je vidjeti "bombe koje lete iznad glava, kuća, škola i ubijaju nedužne civile" i odlučio pobjeći i spasiti obitelj. "Nisam bio zabrinut za sebe, već za svoje najbliže i želio sam im naći sigurnije mjesto", priča u razgovoru s dopisnikom RBTH-a. "Nismo imali mnogo izbora, bilo je teško otići u Europu ili neku od arapskih zemalja i zato smo došli u Moskvu".

Ahmad je u Rusiju ušao 2013. godine pomoću turističke vize, dobio privremeno boravište i našao posao u jednom moskovskom restoranu. Međutim, 2014. godine Federalna migracijska služba (FMS) odbila je produljiti status i naložila da bude deportiran zajedno s obitelji. Ahmad se na ovu odluku žalio i trenutno čeka odluku suda. "Imam problem s dokumentima", kaže. "Ne treba mi pomoć ruskih vlasti, želim živjeti kao običan građanin. Želim raditi i izdržavati obitelj. Ali bez potrebnih dokumenata ne mogu dobiti pristojan posao ili medicinsku pomoć u slučaju da mi bude potrebna ".

Brine se i za budućnost djece. Oni su se već navikli na novi život u Rusiji, dobro govore ruski jezik i odnedavno redovno pohađaju nastavu u ruskoj školi. Ipak, problem je neizvjesnost. On ne zna hoće li uopće moći dalje boraviti u Rusiji i koliko dugo. "Potrebna mi je stabilnost. Moja su se djeca tek počela uklapati u rusko društvo. Ako budemo prisiljeni za nekoliko godina napustiti Rusiju, morat ćemo ponovno prolaziti kroz sličan proces i navikavati se na život u drugoj zemlji ", kaže on.

Kada su ga pitali želi li se preseliti u Europsku uniju, poput većine sirijskih izbjeglica, Ahmad kaže da bi prvo pokušao tamo naći posao. "Ne želim otići u izbjeglički kamp", dodaje on. "Govorim engleski, stručan sam u svojem poslu, pa želim nešto bolje". U svakom slučaju, priznaje da odluku mora donijeti vrlo brzo, jer kako vrijeme odmiče njegovoj djeci će biti sve teže napustiti Rusiju.

Čini se da Ahmadove bojazne nisu bile neutemeljene. Dva tjedna nakon intervjua danog 16. rujna, napustio je s obitelji Rusiju i otputovao u Europsku uniju.

Neispunjena očekivanja

Muez Abu el Džadael, sirijski novinar medijske agencije "Otvoreni dijalog" i borac za ljudska prava, na izbjegličku krizu gleda iz drugog kuta i s većom dozom pesimizma od Ahmada. Sebe smatra političkim prognanikom, a utočište je našao u Švedskoj. Završio je Rusko sveučilište prijateljstva naroda (RUDN) i nekoliko puta je pokušavao dobiti azil u Rusiji, ali u tome nije uspio. Kaže da se trudi pomoći Sirijcima koji se žele integrirati u rusko društvo tako što im pruža pravnu pomoć, posebno onima koji se nalaze u Moskovskoj oblasti. Aktivnosti provodi putem nevladinih i organizacija za ljudska prava, kao što je odbor "Građanska pomoć" sa sjedištem u Moskvi.

Izvor: Aljona Repkina

Dva najveća problema s kojima se suočio su "korupcija i birokracija". Vjeruje da postoji opasnost od zlouporabe ljudskih prava sirijskih izbjeglica od strane nekih ruskih poslodavaca, čak i onih koji su porijeklom iz Sirije. Tvrdi da mnogim migrantima očekivanja nisu ispunjena te da žele napustiti Rusiju i otići u Europsku uniju.

Nakon nedavnih brodskih tragedija u Sredozemnom moru i stradanja brojnih migranata, neki bjegunci iz Sirije neće putovati pomorskim transportom i za njih Rusija predstavlja usputnu stanicu na putu za zemlje EU. Oni koriste sljedeću rutu: u Moskvu stižu avionom iz Bejruta, potom putuju vlakom do Murmanska, da bi konačno stigli u Norvešku ili Finsku. Prema tvrdnji norveških vlasti, ove godine je u njihovu zemlju iz Rusije stiglo preko 200 izbjeglica, a čini se da ovaj broj stalno raste. Statistički podaci ruskog komiteta "Građanska pomoć" potvrđuju ovakav trend: tijekom 2015. godine u Rusiju su pristigla 7103 Sirijca, dok je njih 7.162 napustilo zemlju.

Pravni status Sirijaca u Rusiji

"Kada je 2012. godine Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice zamolilo predstavnike zemalja potpisnica Konvencije o statusu izbjeglica prihvatiti moratorij o deportaciji u Siriju, ruske vlasti su pokazale dobru volju i počele su migrantima da izdaju dokumenta", kaže Svetlana Ganuškina, predsjednica komiteta "Građanska pomoć ". "Ali, kada su prošle godine u Rusiju počele pristizati izbjeglice iz Ukrajine to je utjecalo i na položaj Sirijaca". Ona tvrdi da je Moskva neke od njih deportirala čak i nakon pogoršavanja situacije u Siriji. Međutim, Nikolaj Smorodina, zamjenik voditlja FMS-a, kaže da se stav države glede sirijskih izbjeglica nije promijenio. "FMS ni u kojem pogledu nije počeo primjenjivati ​​strože uvjete za odobrenje azila sirijskim građanima", izjavio je. "Mi odobravamo azil Sirijcima uzimajući u obzir situaciju u toj zemlji, o čemu nas redovno izvještava Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije".

Centar za izbjeglice u Rusiji. Izvor: Press Photo

Elena Burtin, zamjenica predsjednice komiteta "Građanska pomoć", tvrdi da ruski zakoni izbjeglicama omogućuju dobivanje azila iz humanitarnih razloga. "To što Rusija ne prima veliki broj izbjeglica nije posljedica zakona, već je rezultat politike vlade", kaže ona za RBTH.

Dmitrij Peskov, glasnogovornik predsjednika Rusije, kaže da migranti mogu koristiti ruski teritorij za tranzit, ali da pitanje o njihovom prihvaćanju ne treba postavljati Rusiji, već onim državama čija je politika dovela do građanskog rata u Siriji. On navodi još jedan argument protiv prihvaćanja sirijskih izbjeglica, a to je da teroristi Islamske Države mogu stići u Rusiju predstavljajući se kao bjegunci od rata.

S time se slažu i neki ruski stručnjaci poput Alekseja Grišina, direktora ruskog informacijsko-analitičkog centra "Religija i društvo". "Organizacija Islamska država aktivno koristi masovne migracije za vlastite ciljeve", izjavio je Grišin za portal Russia Direct na predavanju održanom 16. rujna u Centru Carnegie u Moskvi. Prema njegovim riječima, ekstremisti bi mogli izvršiti teroristički napad u zemlji u kojoj su smješteni ili u tajnosti provoditi informacijske kampanje. Činjenica da mnogi migranti sa sobom nose 3 ili 4 tisuće dolara za njega je dovoljan razlog za sumnju.

 

 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće