Koristi li Turska baze NATO-a za svoje ciljeve?

Štо se događa s ruskom vojskom?

Kada je tursko Ministarstvo vanjskih poslova odbilo dati dopuštenje da ruski vojnici obave promatrački let iznad turskih vojnih objekata i zračnih luka NATO-a u blizini sirijske granice, koji je bio predviđen za razdoblje od 1. do 5. veljače, Moskva je reagirala optužujući Tursku za kršenje međunarodnog zrakoplovnog protokola.

Rusija tvrdi da je imala pravni temelj za obavljanje promatračkog leta prema Ugovoru o otvorenom nebu, iako komisija tog ugovora (OSCC), organizacija sa sjedištem u Beču, do sada nije dala nikakvu primjedbu o incidentu.

Međutim, na pozadini toga što je Ankara odbila sankcionirati let, Rusija sada postavlja pitanja o pravoj prirodi objekata NATO-a u Turskoj i hoće li se oni zapravo koristiti u interesu saveza ili će ih Turska upotrebljavati za svoje vlastite ciljeve.

Kako se upotrebljavaju zračne luke?

Najjasnija situacija je ona koja se tiče zračnih luka NATO-a. Zapravo, radi se samo o jednoj bazi – Incirlik - koju koriste Turci i Amerikanci. Povijesno gledano, SAD i Turska su imali složene vojno-tehnološke odnose.

Nakon turske invazije na Cipru 1974. godine, američki Kongres zamrznuo je vojno-tehnološku suradnju s Ankarom, usprkos tome što je Turska bila dio NATO-a.

Nakon što je uveo embargo na uvoz oružja u 1978., SAD je zapravo izgubio svoj ulaz u drugu bazu - u Izmir (ako ne uzmemo u obzir prisutnost 425. Zračno-vojne eskadrile), ali optimizirao svoj sustav opskrbe u Incirliku, koji je strateški bio usmjerena protiv SSSR-a.

Hoće li Turska zaratiti s Rusijom?

Sjedište je u Izmiru

Status Izmira, kao baze NATO-a, obnovljen je nakon krize na Cipru, a danas je u njemu sjedište koje koordinira rad s jugoistočnom situacijom. Međutim, čini se da Rusija ne namjerava preletjeti Izmir, jer je predaleko od trenutne ratne zone, a osim toga, oko 300 turskih aviona tamo su uglavnom usmjereni protiv djelatnosti Grčke.

Postoji zračna baza u Konyi, s radarom za veliki domet. Sveukupno postoji 20 turskih zračnih luka s različitim pistama koje NATO može koristiti u vrijeme mira i oko 100 koje Savez može koristiti tijekom rata. U zračnim baza u Erzurumu, Kajmakliju, Murtedu, Balikesiru i Incirliku NATO posjeduje nuklearni vojni materijal. Prema različitim procjenama, snage NATO-a u Turskoj imaju nekoliko stotina nuklearnih uređaja različitih kapaciteta.

Na kraju 2014. godine Turska i SAD dogovorili su se da koriste Incirlik i za postavljanje američkih vojnih dronova protiv Islamske države.

Koristi li Turska baze NATO-a za svoje vlastite interese?

U principu, američki interes u bazi Incirlik ponekad slabi, ponekad jača ovisno o tome kako se aktivno priprema ofenzivna operacija u Kurdistanu.

U razdobljima kada je Washington odbio podržati Kurde, SAD se prebacio na tradicionalno zrakoplovstvo, na nosače zrakoplova u Perzijskom zaljevu. No, čim se počelo govoriti o ofanzivi u iračkom Kurdistanu, Amerikanci su shvatili da im je potrebna baza koja bi se geografski nalazila blizu Kurdistana.

S druge strane, Turska je odbila pokušaje SAD-a da pojača svoju poziciju u Incirliku, jer bi to značilo veću suradnju između Washingtona i Kurda, dakle, nešto što je jako opasno za Ankaru. Možda će američka prisutnost u Incirliku imati simboličan značaj u budućnosti, dok će turska avijacija i dalje upotrebljavati američko gorivo ne dajući im ništa zauzvrat.

Pregovori o Siriji obustavljeni. Što dalje?

Zato odbijanje Turske da dopusti ruski promatrački let iznad zračne baze u Incirliku ne podrazumijeva "savezniču brigu'' za američke pozicije u regiju, nego najvjerojatnije upravo suprotno: da Turska koristi bazu NATO-a za vlastite ciljeve. No samo je koristi vrlo lukavo, prikrivajući to riječima da se radi o NATO-u.

U međuvremenu, teritorij od tek nešto više od 45 četvornih kilometara u blizini grada Diyarbakir (turski Kurdistan) ima nekoliko radarskih postaja i satelitske komunikacijske sustave.

Taj najveći centar NATO-a u Turskoj, koji je odgovoran za praćenje zračnog prostora, u stanju je promatrati cijeli mediteranski bazen, kao i pratiti kretanje brodova i aviona na udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara. Snažni radari su opremljeni automatskim sustavima za obradu podataka te su sposobni za primanje informacija o lansiranju balističkih projektila.

Konačno, glavna elektronička baza NATO-a nalazi se pored grada Sinopa na Crnom moru. Suvremene antene i analitički aparati ovdje pokrivaju čitavu regiju.

Ti radari su prvi koji dobivaju informacije o aktivnosti ruskih zračnih snaga u Siriji i o  lansiranju ruskih krstarećih raketa iz Kaspijskog i Sredozemnog mora.

Članak na ruskom jeziku. 

Rusija mnogima pomrsila račune u Siriji