Milo Đukanović: Smetaju mi neutemeljene kritike ruskih političara
Gennadij Sisojev: Crna Gora je poziv u NATO proglasila svojim strateškim ciljem. Sada je taj poziv dobiven. Što dalje? Kada očekujete prijam u savez?
Milo Đukanović: Poziv je ogroman uspjeh za Crnu Goru. To je priznanje reformi koje mi sprovodimo. Osim toga, to je i važan korak u pravcu učvršćivanja regionalne, europske i svjetske sigurnosti. On će ubrzati i put Crne Gore u Europsku uniju. Ovih dana očekujemo da stigne službeni dokument i da se pokrenu pregovori o ulasku u NATO. Poslije potpisivanja protokola počinje razdoblje njegove ratifikacije u državama-članicama. Za čitavo to vrijeme, sve do konačnog prijama u NATO, Crna Gora će sudjelovati u djelovanju saveza kao promatrač bez prava glasa.
GS: Kako će se sama Crna Gora opredijeliti? Opozicija zahtijeva sprovođenje referenduma i inzistira na tome da tako važnu odluku treba donijeti narod.
MĐ: Crnogorski ustav ne podrazumijeva obvezno održavanje referenduma o članstvu u NATO-u. To je prerogativ Parlamenta. Uzgred, to je i inače praksa koja je općeprihvaćena u savezu. Tijekom nepunih 70 godina njenog postojanja samo tri zemlje su sprovele referendum. Mađarsku na to obvezuje ustav. Slovenija je sprovela referendum i za NATO, i za EU.
Zanimljivo je da je Španjolska organizirala referendum već kao članica saveza. Tamošnji socijalisti su kritizirali vladu za ulazak u NATO i obećali su da će po dolasku na vlast organizirati referendum i izaći iz NATO-a. Međutim, brzo su shvatili prednosti članstva u savezu i organizirali referendum na kojem je to članstvo i potvrđeno.
U Crnoj Gori će redovni parlamentarni izbori biti prava provjera odnosa stanovništva prema članstvu saveza. Ako u njima pobjede stranke koje su protiv ulaska u NATO, ta odluka neće proći u parlamentu. I obrnuto.
GS: Pa ipak, kakvo je danas raspoloženje među Crnogorcima povodom ulaska u NATO?
MĐ: Rezultati svih anketa pokazuju kontinuirani rast podrške članstvu u NATO-u. Dva od tri građanina naše republike uvjereni su da će ona postati članica saveza. Ta uvjerenost je stabilna i pokazuje se već duže vrijeme. Samo od ožujka do studenog ove godine broj građana koji bi na referendumu glasali za članstvo Crne Gore u NATO-u, prema jednoj od najnovijih anketa, porastao je za trećinu, tj. za 55 tisuća. S druge strane, broj onih koji bi glasali protiv NATO-a smanjio se za 82 tisuće. U ožujku je članstvo u savezu podržalo 165 tisuća građana Crne Gore, u kolovozu već 190 tisuća, a u studenom preko 220 tisuća.
GS: Jesu li vlasti Crne Gore u toku kampanje za ulazak u savez uspjele odgovoriti na ključno pitanje: što republika postiže članstvom u NATO-u?
MĐ: Rast podrške svjedoči o tome da su uspjele. Točnije, da smo blizu uspjeha. U korist ulaska u NATO govore mnogi argumenti, a gotovo da nema uvjerljivih primjedbi. Ako se ne računaju emocije ili tradicija na kojoj se inzistira u jednom dijelu našeg stanovništva i van Crne Gore. Međutim, emocije u politici nisu najbolji saveznik, a tradicija treba pružiti uvjerljivije argumente nego u slučaju sa Crnom Gorom i Balkanom. Ovdje je riječ o budućnosti, a ne o prošlosti. Za tako malu balkansku zemlju kakva je Crna Gora, gotovo okruženu članicama saveza, nema logičnijeg izbora. Osim toga, to je najučinkovitiji i najracionalniji način da se osigura sigurnost. Uostalom, i iskustvo svih članica saveza pokazuje da je poslije ulaska u NATO došlo do naglog priljeva investicija. Za crnogorsku ekonomiju to je principijelno važan čimbenik. Budući da smo mi zemlja turizma, za nas stabilnost ima poseban značaj. Ne treba gubiti iz vida ni regionalni i globalni aspekt članstva Crne Gore u NATO-u, čega naši građani postaju sve više svjesni.
GS: Međutim, stremljenje Crne Gore da uđe u NATO izazvalo je krajnje negativnu reakciju Rusije. Kako stoje stvari u tom smislu?
MĐ: Moskva je dobro znala za ovaj naš cilj gotovo od prvog dana neovisnosti Crne Gore. Tako smo uostalom, i mi znali i znamo da se Rusija principijelno protivi širenju NATO-a. Uvjeren sam da Moskva ne bi reagirala kao danas da je proces stupanja Crne Gore počeo prije nekoliko godina. Na žalost, došlo je do pogoršanja odnosa između Rusije i saveza, između RF i EU. I to se vrlo jasno prelama danas kroz prizmu crnogorsko-ruskih odnosa. Međutim, ja vjerujem da neće trebati mnogo vremena za povratak naših odnosa u normalne tokove.
Možemo se prisjetiti da Rusija nije bila oduševljena ni kada je Crna Gora težila postati neovisna o Srbiji početkom 2000-ih. Pa ipak, Moskva je principijelno pristupila tom pitanju izrazivši spremnost da prizna demokratski izraženu volju naroda. Tako je na kraju i bilo. Sjećamo se pozitivne uloge Rusije u tom procesu. Sjećamo se i da je ona jedna od prvih priznala uspostavljanje crnogorske neovisnosti 2006. godine. Ne vidim ozbiljne razloge da to ne bude tako i ovog puta.
GS: Pa ipak, Moskva je prilično negativno ocijenila vaše riječi o ulozi Rusije u nedavnim protestima u Podgorici. Što ste tada imali u vidu?
MĐ: Imao sam u vidu samo ono što se vidi golim okom, i to gotovo svaki dan. Mislim na podršku koju crnogorskoj opoziciji pružaju pojedini ruski državni mediji, pojedini političari, predstavnici i pojedine ovdašnje institucije koje se otvoreno hvale vezama s Kremljom, što nitko nikada nije demantirao. Mislio sam na javnu podršku protestima usmjerenim na destabilizaciju zakonskih državnih institucija i na svrgavanje demokratski izabrane vlasti revolucionarnim metodama. Iz mnogih razloga je Rusija posljednja zemlja od koje je Crna Gora očekivala tako nešto.
GS: Pošto su odnosi Rusije i NATO-a, kao što ste sami rekli, na krajnje niskoj razini, ulazak Crne Gore u savez Moskva doživljava kao antiruski potez. Je li to zaista antiruski potez?
MĐ: Ne. Naše članstvo u NATO-u nije usmjereno ni protiv koga. To znači da nije usmjereno ni protiv Rusije. Nemamo nijedan razlog da ne sačuvamo povijesno bliske odnose s Moskvom. Zar netko zaista misli da Rusija nema prijatelje u NATO-u? Namjerno ih neću nabrajati da nekoga slučajno ne bih propustio.
Bolje je ne postavljati pitanje zašto Crna Gora ulazi u NATO, nego zašto bi to trebalo smetati Rusiji ili bilo kome drugom? I zašto bi bilo kojoj zemlji, a utoliko prije zemlji koja nam je tradicionalno prijateljska, smetala naša želja da slobodno izaberemo svoj put?
GS: Hoće li se poslije ulaska Crne Gore u NATO promijeniti situacija za stotine tisuća ruskih turista koji svake godine dolaze u vašu zemlju? Hoće li Crna Gora uvesti vize za njih?
MĐ: Jedan od razloga našeg ulaska u NATO je veća stabilnost, ne samo za građane Crne Gore nego i za strane investitore i turiste. Prema tome, naš cilj je da ruskih turista bude još više. Građani Rusije sa zadovoljstvom putuju u zemlje koje su članice NATO-a: Španjolsku, Italiju, Francusku, Grčku i ostale. Susjedna Albanija isto je postala članica NATO-a, a građani Rusije putuju u tu zemlju bez viza. Zašto bi u slučaju Crne Gore trebalo biti drukčije? Odnedavno građani Rusije mogu dobiti boravak kod nas samo na temelju posjedovanja nekretnina. Dobro im je poznato i to da kod nas stranci imaju pravo kupovati zemlju. Prema tome, Crna Gora je privlačna za građane Rusije, ne samo zbog povijesnih veza.
GS: A što je s problemima o kojima govore predstavnici ruskog biznisa? Postoje li zaista ti problemi? Najčešće se kao primjer navodi Kombinat aluminija u Podgorici.
MĐ: Ne postoje ekonomije u kojima nema problema, posebno za vrijeme tako dugotrajne krize. Naša vlada se prema ruskim investitorima odnosi isto kao i prema svima ostalima. Mi činimo sve kako bismo ih privukli. Naša opozicija, koja danas dobiva podršku od određenih krugova u Moskvi, godinama nas je kritizirala zbog prisustva ruskih investitora u Crnoj Gori, posebno upravo zbog tog Kombinata aluminija. Opozicija još uvijek kritizira Vladu što je dopustila tu privatizaciju. Problemi Kombinata u znatnoj mjeri su izazvani globalnim problemima na tržištu aluminija, kao, uostalom, i greškama u menadžmentu. Ne znam koliko je to poznato u Rusiji, ali naša vlada je samo na temelju ugovora iz 2010. godine pružila pomoć Kombinatu aluminija u vrijednosti od 300 milijuna eura, od čega 135 miljuna eura jamči država. A preko subvencija za električnu energiju Vlada je tada pomogla kombinatu sumom od 60 milijuna eura. Sada se taj slučaj razmatra na sudu, tako da ga nema smisla detaljnije komentirati.
A o tome kakav je naš odnos prema investitorima iz Rusije uvjerljivo svjedoči odluka o sudjelovanju ruske firme „Novatek” zajedno s talijanskom Eni u radovima na istraživanju nalazišta nafte i plina u priobalnom pojasu Crne Gore.
GS: I pored svega toga, Crna Gora se pridružila sankcijama koje je Europska unija uvela Rusiji.
MĐ: Otkako je Crna Gora izabrala članstvo u EU i NATO-u kao svoj strateški cilj, ona poštuje njihova pravila. Mi smo vrlo daleko odmakli u pregovorima o ulasku u Europsku uniju i već u toku niza godina u potpunosti usaglašavamo vanjsku i obrambenu politiku s Europskom unijom. Bit je u poštovanju principa i pravila koje smo prihvatili, a ne u uvođenju sankcija Rusiji.
Svi su izgleda pomalo zaboravili (pa i u samoj Rusiji), da je Rusija isto tako postupila prema Srbiji i Crnoj Gori kada su one tijekom 1990-ih bile u sastavu Savezne Republike Jugoslavije. Nitko kod nas nije prekorio Rusiju zbog toga što nije iskoristila pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a i spriječila uvođenje sankcija. Ta situacija nije pokvarila naše odnose, i ja ne vjerujem da će sadašnja obrnuta situacija utjecati na budućnost tih odnosa.
GS: I posljednje pitanje. Smetaju li vam kritike u ruskim medijima i izjave ruskih političara o Crnoj Gori i o vama osobno?
MĐ: Smetaju, naravno. Utoliko prije što su neutemeljene. Onaj tko bi rekao da mu je svejedno ne bi bio iskren. Ali, budući da se ja već godinama bavim politikom, što u posljednje vrijeme moji kritičari iz Rusije posebno ističu, navikao sam i na pohvale i na kritike, i u Crnoj Gori i izvan nje. Trudim se da se pridržavam principa koji, uvjeren sam, služe na dobrobit našem narodu i našoj zemlji.
Dobro se sjećam prijateljskog savjeta predsjednika Vladimira Putina uoči referenduma u Crnoj Gori: „Ako ste uvjereni da je to dobro, preuzmite odgovornost“. Ja zaista mislim da Crna Gora ide u dobrom pravcu. Sjećam se i kako je šef ruske diplomacije Sergej Lavrov ne tako davno rekao: „Ne treba polaziti od logike da netko ne može biti partner Rusije ako je saveznik SAD-a, i obrnuto“.
A ako Crna Gora ide dobrim putem, onda je to dobro, između ostalog, i za njene prijatelje. A to znači i za Rusiju.
Original na ruskom: http://kommersant.ru/doc/2877561
