Dva desetljeća Daytona

AP
Mirovni sporazum postignut u bazi Wright-Patterson kod Daytona (Ohio) kojim je stavljena točka na krvavi rat u Bosni i Hercegovini (1992 - 1995) službeno je potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. Iako je prošlo 20 godina, analitičari i danas smatraju da se bosanski konflikt ne može smatrati konačno riješenim, i ističu nestabilnost sustava državnog uređenja Bosne i Hercegovine, stvorenog u Daytonu.

Daytonski sporazum o obustavi borbenih akcija u Bosni i Hercegovini usaglašen je 21. studenog 1995. godine u američkoj vojnoj bazi u Daytonu (Ohio), a u prosincu iste godine konačno je uobličen u Parizu. Sporazum su pripremili Amerikanci poslije vojne operacije NATO-a protiv Srba u Bosni.

Stručnjaci su od samog početka različito ocjenjivali Daytonski sporazum. S jedne strane, njime je okončan najkrvaviji konflikt u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Za tri i pol godine građanskog rata u Bosni poginulo je najmanje 100 000 ljudi. Rat između Srba, Hrvata i muslimana u Bosni praćen je brutalnim i masovnim etničkim čišćenjima. S ratom zahvaćenih područja pobjeglo je preko dva milijuna ljudi.

Izvor: ARIzvor: AR


Dvije „tvorevine“ i tisuće dužnosnika

Zahvaljujući Daytonu mir u Bosni i Hercegovini održava se već dva desetljeća. U skladu s odredbama sporazuma, u BiH je stvoren složeni sustav državnih institucija.

Dayton za Ukrajinu?
Daytonski model rješavanja problema u duboko podijeljenoj i ratom rastrganoj zemlji mogao bi biti od velike pomoći u osmišljavanju mehanizama za postizanje trajnog mira u Ukrajini. On sadrži sve što je potrebno: reorganizaciju zemlje na entitete koji imaju pravo "posebnih odnosa" s drugim državama, "izvanblokovski" organizirane mirovne snage i elastičnost za eventualne izmjene državnog statusa u budućnosti.

Zemlja je de facto podijeljena na dva dijela: na federaciju muslimana i Hrvata s jedne strane i Republiku Srpsku s druge. U BiH postoje tri državotvorna naroda i bez suglasnosti većine predstavnika svakog od ta tri naroda ne mogu se donositi važne odluke u državi. Bosna i Hercegovina je u biti konfederacija u kojoj Republika Srpska pokušava podignuti razinu svoje autonomije, dok se federacija, naprotiv, zalaže za veću centralizaciju države, a u istom pravcu djeluje i Zapad, koji de facto tretira BiH kao svoj protektorat. Pored organa uprave u Republici Srpskoj, i pored federacije koja se sastoji od 10 kantona od kojih svaki ima vlastitu vladu, Bosna i Hercegovina ima i vanjsku upravu u vidu visokog predstavnika EU, a ovaj, opet, ima i ovlasti UN-a. Danas Bosna posjeduje glomazan državni aparat s preko 20 000 službenika, a ukupno ima oko četiri milijuna stanovnika. U zemlji postoje samo dva zajednička praznika: Nova godina i Dan pobjede nad fašizmom.

Još uvijek nije jasno definiran status dviju „tvorevina“ – federacije i Republike Srpske, niti su jasno definirane ovlasti njihovih organa vlasti u odnosu na središnju vladu. Ta nedefiniranost je posljedica Daytonskog sporazuma, koji je od samog početka tretiran kao privremeno rješenje. Bilo je planirano da ubrzo poslije rata umjesto dviju „tvorevina“ bude formirana jedna unitarna Bosna, ističe u razgovoru za RBTH Jelena Guskova, voditeljica Centra za proučavanje suvremene balkanske krize na Institutu za slavistiku Ruske akademije znanosti. „S pravnog gledišta Daytonski sporazum je vrlo loše pripremljen. Stječe se utisak da je pisan na brzinu“, tvrdi Guskova. Ona pri tome ukazuje na činjenicu da nigdje nije definiran oblik državnog ustrojstva BiH-a, a unutar te države postoji još i federacija. Takva struktura, ističe ruska povjesničarka, ne može podrazumijevati potčinjavanje njenih dijelova državi kao cjelini.

Namjerna sila

Dubok trag u postdejtonskoj Bosni ostavile su okolnosti koje su neposredno prethodile sklapanju sporazuma. NATO je, naime, bombardirao Srbe u Bosni. Operacija je nazvana „Odmjerena sila“ (Deliberate force) i trajala je prva tri tjedna rujna 1995. godine. To je bila prva primjena vojne sile NATO-a u Europi otkako postoji taj savez.

Istina, prvi zračni napadi na srpske položaje izvršeni su još 1994, ali je do kulminacije bombardiranja došlo u kolovozu i rujnu 1995. godine. Izvršeno je oko 3 500 borbenih letova.

Korištene su i krstareće rakete „tomahawk“. Prema informacijama iz otvorenih izvora, ta operacija je odnijela oko tisuću ljudskih života. Poginulo je više od 150 civila. Rusija je protestirala, ali nije poduzela nikakve konkretne korake, tako da je Zapad jednostavno ignorirao njene proteste, imajući u vidu da je Moskva u to vrijeme bila izuzetno zainteresirana za strateško partnerstvo sa zapadnim zemljama.

Izvor: ARIzvor: AP


Republika Srpska i Dayton

Nije čudo što su mnogi doživjeli Daytonski sporazum kao gestu protiv Srba iz Bosne, budući da je njegovo potpisivanje bilo prisiljeno vojnom operacijom i da ga nisu potpisali sami Srbi iz Bosne, nego je u njihovo ime to učinio predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Osim toga, Srbi su tim sporazumom dobili manje teritorija u Bosni i Hercegovini nego što su očekivali, a kasnijom odlukom suda teritorij RS podijeljena je na dva dijela distriktom Brčko, koji ne pripada ni federaciji, ni Republici Srpskoj.

Pa ipak, takve ocjene su bile preuranjene. Kako ističe Guskova, „poslije 20 godina smo shvatili da je to bio jedini sporazum koji omogućava gotovo samostalno postojanje Republike Srpske. Ona je u međuvremenu stala na noge, ekonomski i politički se potpuno učvrstila...“ Prema mišljenju ruske znanstvenice, za to je zaslužna politika predsjednika RS Milorada Dodika, jer je upravo on 2006. godine obustavio realizaciju programa koji je omogućen samim Daytonskim sporazumom, a bio je usmjeren na centralizaciju BiH-a i njeno pretvaranje u unitarnu državu s perspektivom ukidanja prava državotvornih naroda na veto.

Predsjednik Dodik je obustavio prenošenje ovlasti s republike na središnju vlast u Sarajevu. Štoviše, najavio je da će kroz nekoliko godina organizirati referendum o neovisnosti Republike Srpske. Međutim, zasada mu nije pošlo za rukom da organizira ni plebiscit o pitanju nepriznavanja sudskih odluka koje donose centralne sudske instance. Mnogi u RS tvrde da se i sama pojava takvih organa poput Vrhovnog suda i javnog tužilaštva BiH kosi s Daytonskim sporazumom. Referendum je najavljen za 15. studeni, ali na kraju nije ni održan. Kako smatra Pavel Kandelj, voditelj sektora za etnopolitičke konflikte Instituta za Europu, za političare u RS je i inače karakteristična „vatrena verbalna zaštita nezavisnosti srpske državnosti u BiH“, dok na dijelu vlasti Republike Srpske demonstriraju „političku popustljivost pred nasrtljivim euroatlantskim zahtjevima“. S druge strane, prema mišljenju Jelene Guskove, i osim toga što sada nema uvjeta za potpunu samostalnost Republike Srpske, sasvim je moguće da će se ti uvjeti kasnije steći. 

Zasada, pak, kako smatraju pojedini ruski stručnjaci, postojeća konstrukcija BiH drži se samo na vanjskoj prisili. Prema mišljenju Ale Jaskove, voditeljice Centra za Sredozemnu i Crnomorsku regiju Instituta za Europu, ako se sada ukloni vanjska kontrola, Bosna i Hercegovina će se „jednostavno raspasti“. S njom se slaže i Boris Šmeljov, šef katedre za vanjsku politiku i međunarodne odnose Diplomatske akademije pri Ministarstvu vanjskih poslova RF. „Čim oslabi kontrola izvana, tj. od strane EU, vrlo je velika vjerojatnost da će se opet pokrenuti dezintegracijski procesi, a možda i rat“, izjavio je, naglasivši da se samim tim u ovom trenutku bosanski sukob ne može smatrati do kraja riješenim.

Ni 20 godina nakon svog nastanka u skladu s Daytonom Bosna i Hercegovina ne odgovara nijednoj strani. Pa ipak se svi akteri pozivaju na Daytonski sporazum, uključujući i Rusiju. Stav Moskve je uvelike blizak stavu Banja Luke. Rusija isto inzistira na tome da u procesu reformiranja BiH strane ne trebaju odstupati od odredbi Daytonskog sporazuma, potvrđenih ustavom. Prije nekoliko dana je zamjenik šefa ruske diplomacije Aleksej Meškov izjavio da sporazum ne treba mijenjati. „Mi smatramo da ‘Dayton’ funkcionira i da ga ne treba mijenjati. Treba ga kreativno primjenjivati“, rekao je diplomat.

Istovremeno Moskva smatra da nesamostalnost BiH treba ostati u prošlosti i zalaže se za ukidanje funkcije visokog predstavnika i za pretvaranje njenog aparata u misiju EU. Ministar vanjskih poslova RF Sergej Lavrov ranije je ulogu visokog predstavnika okarakterizirao kao „štetnu“. „Mi smo za to da se te ovlasti ukinu i da se građani Bosne sami o svemu dogovaraju, prije svega o iznalaženju zajedničkog imenioca. Nitko ih ne treba uvlačiti u strukture koje nisu prihvatljive za jedan od tri državotvorna naroda, niti im nametati partnerstvo koje ne odgovara svima“, izjavio je ministar. Lavrov je podsjetio da Daytonski sporazum osigurava pravo veta svakome od tri naroda BiH. Prema riječima ruskog ministra, predstavnici Europske unije su „nezadovoljni što Srbi imaju glas koji se mora uzeti u obzir prilikom donošenja važnih odluka, uključujući i odluke o prijamu u međunarodne strukture, na primjer u NATO, i ne žele ograničavati prava muslimana, smatrajući da upravo oni trebaju biti glavni narod na kojem počiva bosanska država. To im neće poći za rukom“.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće