Dayton za Ukrajinu?

Najviši predstavnici Bjelorusije, Rusije, Njemačke, Francuske i Ukrajine u Minsku. Izvor: Reuters.

Najviši predstavnici Bjelorusije, Rusije, Njemačke, Francuske i Ukrajine u Minsku. Izvor: Reuters.

Daytonski model rješavanja problema u duboko podijeljenoj i ratom rastrganoj zemlji mogao bi biti od velike pomoći u osmišljavanju mehanizama za postizanje trajnog mira u Ukrajini. On sadrži sve što je potrebno: reorganizaciju zemlje na entitete koji imaju pravo "posebnih odnosa" s drugim državama, "izvanblokovski" organizirane mirovne snage i elastičnost za eventualne izmjene državnog statusa u budućnosti.

Najnoviji posrednički napori u Minsku za reguliranje krize u Ukrajini, po svome intenzitetu maksimalni, sami po sebi stavljaju pitanje ima li međunarodna zajednica odgovarajuće mirovne instrumente. Ovdje nije riječ samo o međunarodnim kontingentima koje će očito u ovom ili onom obliku morati angažirati radi razdvajanja sukobljenih strana, nego i o državno-pravnim modelima koji mogu biti primijenjeni u ovoj situaciji.

Prema informacijama koje stižu iz različitih država, institucija i izvora, može se očekivati model sličan bosanskom (daytonskom).

Minsk-2: Postignut sporazum o obustavi vatre
Tijekom rekordno dugih pregovora u Moskvi za smirivanje ukrajinske krize, koji su trajali više od 14 sati, lideri Rusije, Njemačke, Francuske i Ukrajine dogovorili su obustavu vatre od 15. veljače, povlačenje teškog naoružanja i stvaranje zone sigurnosti.

Kao prvo, daytonski model, za razliku od modela reguliranja situacija u drugim situacijama bivše Jugoslavije, u sebi sadrži kombinaciju učinkovitih sredstava kako za "smirivanje strana", tako i za operativnu realizaciju novih ustavnih temelja državne izgradnje. Drugim riječima, teritorijalno razgraničenje Bosne i Hercegovine bilo je "nametnuto" na njezino ustavno "preuređenje". Ovu karakteristiku daytonskog pregovaračkog procesa u svoje je vrijeme jasno formulirao tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Ivanov: "I tako, najveći uspjeh je što su po prvi put sukobljene strane dovedene u situaciju da vode izravan dijalog. Prvi put smo uspjeli dobiti od njih čitav sporazumni paket, a ne rješenje u fragmentima".

"Daytonska" Bosna i Hercegovina ima malo zajedničkog s istoimenom republikom bivše SFR Jugoslavije ili s bilo kojom drugom europskom državom. No upravo ta okolnost čini ovaj model maksimalno prilagođenim za lokalne uvjete i istovremeno stvara mogućnost za njegovu kasniju transformaciju, kako u smjeru veće unifikacije države, tako i u smjeru njezine civilizirane podjele. U kojem konkretno smjeru i u čijim interesima - to je već drugo, geopolitičko pitanje. A prava bez presedana u Europi (i ne samo Europi), koja su dana vanjskom faktoru u vidu Visokog predstavnika međunarodne zajednice, omogućuju da se situacija u cjelini drži pod kontrolom. Sve to stvara značajna jamstva da se izvorni principi jednostrano ne revidiraju u interesu ovih ili onih, unutarnjih ili vanjskih igrača.

Kako i zašto je SAD planirao potisnuti Rusiju s Balkanskog poluotoka

Treće, daytonski model je učvrstio državno ustrojstvo koje omogućuje državotvornim subjektima da stupaju u "posebne odnose" sa susjednim državama, što je predstavljalo istinski presedan. Konfederalni termini ne postoje u dokumentu, ali čisto teorijski gledano stvorena je mogućnost preobražaja formalno jedinstvene države u državu u kojoj su njezini dijelovi objedinjeni sa susjednim zemljama. U slučaju Bosne i Hercegovine bile su to Srbija i Hrvatska, a u slučaju današnje Ukrajine može se govoriti o potencijalnom objedinjenju Donbasa s Rusijom, Zakarpatja s Mađarskom, a Bukovine s Rumunjskom. Slična mogućnost, predviđena tekstom sporazuma o reguliranju situacije u Ukrajini, mogla bi u znatnoj mjeri ublažiti trenutne strasti i prenijeti pitanje (ne)očuvanja jedinstvene Ukrajine u međunarodno-pravni okvir.

Četvrto, prilično široki i elastični okviri daytonskog modela omogućuju da se on dopunjava novim idejama. Ovo se prije svega odnosi na aktivnije uključivanje OESS-a, čiji su promatrački potencijali ispitani u mirovnim operacijama u Zakavkazju. Ova činjenica otvara mnoge mogućnosti i za Srbiju, koja u ovom trenutku predsjeda OESS-om. Iskustvo Srbije u rješavanju poslijeratne situacije na Balkanu, kao i njezini posebni povijesni odnosi s Moskvom, dozvoljavaju da od samog početka računamo na konstruktivnu ulogu OESS-a u realizaciji sveobuhvatnih i dugoročnih mirovnih sporazuma u Ukrajini. Naravno, u slučaju da takvi sporazumi budu postignuti.

Petr Iskenderov, doktor povijesnih znanosti, stariji znanstveni suradnik Odjela za povijest slavenskih naroda Jugoistočne Europe u Novom vijeku na Institutu za slavistiku pri Ruskoj akademiji znanosti.
Ovaj tekst je adaptirana verzija materijala sa fsksrb.ru