Posljednji let

Airbus A321.

Airbus A321.

Reuters
Avionska nesreća na nebu iznad Egipta odnijela je 224 života. Među putnicima je bilo mnogo obitelji s djecom, mladih i zaljubljenih parova, kao i onih za koje je odmor na moru bio dugo očekivani praznik. Navodimo nekoliko životnih priča ljudi kojima je let na liniji Šarm el Šeik – Sankt-Peterburg bio posljednji u životu.

Avion Airbus A321 kompanije „Kogalimavia“ poletio je iz Šarm el-Šeika i trebalo je da u zračnu luku Pulkovo u Sankt-Peterburgu stigne u 12:20 po lokalnom vremenu. U njemu se nalazilo 224 osobe, uključujući dvadeset petoro djece i sedam članova posade. Ovom čarter linijom su iz egipatskog odmarališta putovali turisti – građani Rusije iz 13 regija RF, kao i građani Ukrajine i Bjelorusije. Na njihovim stranicama, na društvenim mrežama, stoje fotografije u egzotičnom istočnom ambijentu i radosni komentari: „Ura! Idemo se sunčati“, „Let kasni, ali u mislima sam već tamo“, „Nikada nisam pretpostavljala da će #egipat izazvati u meni toliko pozitivnih osjećanja“.

Već u 11 sati u dvoranu za doček putnika aerodroma Pulkovo počeli su pristizati ljudi čiji su članovi obitelji i prijatelji letjeli tom linijom iz Egipta. Nisu svi odmah saznali što se dogodilo. Oni koji su već nešto čuli stajali su sa strane pored tabli s informacijama i nisu znali što raditi i kome se obratiti. Plakali su i s nadom bacali poglede na raspored letova. Pisalo je da avion kasni. Pola sata prije predviđenog vremena dolaska aviona s table je iščezla informacija o statusu ove avionske linije, ali ljudi su i dalje pokušavali uspostaviti telefonsku vezu sa svojima, i do posljednjeg trenutka su vjerovali da se nije dogodilo ono najgore.

 

„Glavni putnik“

Izvor: VKontakte
 

Prije polaska u Egipat roditelji djesetomjesečne Darine Gromove fotografirali su je kako kroz staklo u zračnoj luci promatra pistu. Mama Tatjana je na društvenoj mreži objavila fotografiju male Darine s potpisom „Glavni putnik“. Kasnije je ta fotografija postala simbol ovog zlokobnog leta. Gotovo milijun ljudi je preuzelo fotografiju u znak sjećanja. „Nitko od njih nije znao da će ta poruka biti posljednja u njihovom životu“, „Nemam riječi...“, pišu potreseni ljudi na inernetu.

Tatjana i Aleksej su se vjenčali u kolovozu prošle godine. Na svadbenoj video-snimci oni plešu valcer, a Aleksejeva mama briše suze radosnice. „Hvala mužu za ovu godinu, za kćer, za brigu i ljubav!“, napisala je Tatjana. Pored svadbenog video-snimka objavljen je još jedan: „Tanja i Ljoša. Kako je sve počelo...“. U njemu su prikazane njihove fotografije iz djetinjstva, a zatim i zajedničke. Posljednji put je Tatjana svratila na društvenu mrežu 15. listopada, na dan putovanja u Egipat.

 

„Putujemo kući“

Izvor: VKontakte
 

I obitelj Šein je stradala u ovoj nesreći. Posljednje snimke su napravili u samom avionu, nekoliko minuta prije polijetanja. Na njima su Olga i njezin suprug Jura, sin Ženja (11 godina), kćeri Valerija (10 godina) i trogodišnja Nastja. „Pozdravljamo Sankt-Peterburg, opraštamo se od Egipta. Putujemo kući“, napisala je Olga Šeina. Bilo je to njihovo prvo obiteljsko putovanje u inozemstvo, gdje su Olga i Jurij 27. listopada proslavili godišnjicu poznanstva i svadbe. Bila su to posljednja dva tjedna njihovog života. „27.10. 2005. godine. To je dan kada smo se sreli i zauvijek se zavoljeli. Zatim je prošlo nekoliko godina, 27.10. 2011. smo se vjenčali. Sada smo sretni i proslavljamo godišnjice...“, napisala je Olga. Sin Ženja je trenirao nogomet i plivanje, kći Valerija je isto trenirala plivanje i na natjecanjima osvojila mnogo medalja i pohvalnica. Na Jurijevoj stranici postavljen je video-snimak mlađe kćeri Nastje: njeni prvi koraci i „prvi kolač“, gdje se vidi kako se dijete ne može od njega  odvojiti.

 

Prva ljepotica

Izvor: VKontakte
 

Prije pola godine starija sestra Svetlane Krilove bavila se hiromantijom, pa je gledala sestri u dlan i vidjela da joj linija života ne prelazi polovinu dlana. Svetlana se samo nasmijala – nije povjerovala da će rano umrijeti. Imala je 30 godina i vrlo upečatljiv život s mnogo putovanja. Još nije stigla u Egipat, a već je planirala putovanje u Kinu. U tom avionu s njom su bili muž Mihail i desetogodišnja kćerka Kristina.

Ekaterina Murašova, koja je isto stradala u ovoj nesreći, neposredno pred smrt je na stranici na društvenoj mreži postavila pjesmu koja se zove „Znam da se više neću vratiti“. Imala je 32 godine, bila je prva ljepotica Pskova – pobjednica izbora za miss. Njezina kći Katja ima 8 godina. Ekaterina se htjela odmoriti pred rođendan, ostavila je kći u Rusiji i otišla u Egipat s majkom. „Rekla je: Ksjuša, idem se odmoriti, a ti i ja ćemo se sresti 1. studenog i reći ću ti gdje ćemo proslaviti rođendan“ – sjeća se njena prijateljica. „Sada umjesto toga idem na njezinu sahranu“.

 

Loš predosjećaj

Izvor: VKontakte
 

Pored putnika stradali su i članovi posade. „On je tražio sebe. Pokušao je naći sebe na zemlji, ali je rekao da ne može bez avijacije, i to da voli nebo“ – kaže Ana, žena stjuarda Stanislava Sviridova. Oni imaju kći i sina. Pred televizijskim kamerama Anin glas podrhtava. Nekoliko tjedana prije avionske nesreće Stanislav je bio pažljiviji i blaži nego inače, kao da je predosjećao da će uskoro poginuti. „Ja mu kažem: ’Čim stigneš, javi se’. A on se čitavo vrijeme šali: ’I ti si stjuardesa, što će to tebi?... Ako se nešto dogodi, saznat ćeš u novostima’“. Činilo se da je htio biti spreman za život, ali i za smrt. Stalno je gledao i proučavao avionske nesreće iz svih uglova, sjeća se supruga.

Drugi stjuard, Oleg Ermakov, isto je imao loš predosjećaj i povjerovao mu je. To ga je i spasilo. Trebalo je letjeti 31. listopada tim avionom, jer je bila njegova smjena. Međutim, dva tjedna prije nesreće njegov otac je sanjao da će se dogoditi avionska nesreća i da će mu sin poginuti. „Oleg, daj otkaz“, rekao mu je tada otac. Nekoliko dana prije zlokobnog leta stjuart je dao pismeni otkaz po vlastitoj želji. Razloga je bilo nekoliko, kaže on, a jedan od njih je očevo inzistiranje. Međutim, Oleg Ermakov nije uvjeravao svoje kolege da ne lete, niti se pozivao na očev san.

U Pulkovu je atmosfera još uvijek teška. U zgradi je neobično tiho, a trg pred ulazom je prepun cvijeća i svijeća. Poginuloj djeci ljudi donose bombone, keks, kolače i crteže druge djece koju roditelji dovode ovamo. „Količina cvijeća na aerodromu, pa čak i poruke na Facebooku– sve to zaista pomaže [da se ublaži bol]“, napisala je na svojoj stranici na Facebooku sestra poginule Ane Tišinske. Ona i dalje je pokušava nazvati telefonom: „Ja sve shvaćam, ali svaki put zadržavam dah i čekam da čujem signale. Ali signala nema. Korisnik trenutno nije dostupan. Meni odgovara da kao luđakinja vjerujem u riječ ’trenutno’“.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće