Rusija mnogima pomrsila račune u Siriji

AP
Britansko Ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Rusiju za raspirivanje građanskog rata u Siriji. Rusi, navodno, mnogo pričaju, a u stvari koče rješavanje političke krize, dok istovremeno režim sirijskog predsjednika Bašara Asada postaje sve jači. Pogledajmo što je Rusija zaista postigla otkako je došla u Siriju.

U ponedjeljak je šef britanske diplomacije Philip Hammond optužio Rusiju za raspirivanje građanskog rata u Siriji. Otkako je Moskva uključila svoje Zračno-svemirske snage (ZSS), sabotiraju se svi napori Zapada da riješi političku krizu, rekao je u intervjuu za Reuters. „Izvor mog stalnog razočaranja je to što Rusi sabotiraju sve naše napore”, izjavio je Hammond. „Oni kažu ’idemo razgovarati’, i poslije toga samo razgovaraju, razgovaraju, razgovaraju...” Problem je u tome što Rusi razgovaraju, i ujedno nastavljaju sa zračnim napadima i podrškom Asadu – smatraju predstavnici britanskog Ministarstva vanjskih poslova.

Stručnjaci, međutim, konstatiraju da je upravo ruska vojna operacija u velikoj mjeri izmijenila odnos snaga u sirijskom konfliktu, koliko god Zapad doživljavao Rusiju kao kost u grlu. U Siriji je najzad pokrenut pregovarački proces i promijenilo se raspoloženje društva, a scenarij s izmjenom granica zemlje već više nije toliko izvjestan.

 

Proces konačno pokrenut

Asadova vlast, koja nije po volji Sjedinjenim Američkim Državama, Turskoj, Saudijskoj Arabiji i drugim njenim protivnicima, zaista je ojačala zahvaljujući ruskoj podršci iz zraka. Do dolaska ZSS Rusije u Siriju regularna vojska je izgubila gotovo 70% oklopne tehnike, a prema nekim podacima, polovina vojnika, izmučenih tijekom četvorogodišnjih borbi, jednostavno je napustila front.

Sadašnji rezultat je bio očigledan od samog početka. Naime, što je jača Asadova vojska, jače su i njegove lične pozicije. Mnogo je, međutim, važnija činjenica da su time stvoreni uvjeti za početak pregovaračkog procesa, rekao je u intervjuu za RBTH Aleksej Malašenko, član znanstvenog savjeta Moskovskog centra Carnegie. Veliko je pitanje koliko će taj proces trajati i kako će se završiti: „Dovoljna je jedna idiotska provokacija da se čitav proces sabotira, a ima ljudi koji su spremni za takve provokacije”.

Štoviše, sada već nema ni govora o podjeli Sirije na više državnih entiteta, iako je prije samo nekoliko mjeseci postojala velika vjerojatnost da će upravo tako biti. Naravno, i dalje postoji rizik da će se formirati nekakva alavitska država na čelu s Bašarom Asadom [alaviti su vjerska manjina u Siriji kojoj pripada i Asad – RBTH]. Međutim, realno gledano, nitko nije zainteresiran za takvo prekrajanje granica (osim, možda, samog Asada). „Sirija nije izoliran komad Bliskog istoka koje se može ograditi žicom. Prekrajanje granica buduće Sirije bi značilo da neće više postojati ni sadašnji Irak, a nije jasno ni što bi u tom slučaju bilo s Libanonom. Da i ne govorimo o ’Islamskoj državi’, i Saudijskoj Arabiji”, ističe Malašenko.

 

Zatvoriti prolaz iz Turske

Otkako je Asadova vojska prešla u ofanzivu javno mnijenje je promijenilo svoj stav prema sirijskom predsjedniku. Za nekoliko godina iscrpljujućeg građanskog rata polovina sirijskog stanovništva (11 od ukupno 20 milijuna stanovnika) promijenila je mjesto boravka i pobjegla iz svog zavičaja, kaže Viktor Nadein-Rajevski, stariji znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose (IMEMO) Ruske akademije znanosti. Sada se ljudi vraćaju u regularnu vojsku i u pomoćne dobrovoljačke odrede.

I mogućnosti Kurda su veće, posebno otkako je Turska oborila ruski Su-24 iznad sirijskog teritorija, a Rusija odgovorila razmještanjem proturaketnih sustava S-400 u Siriji. „Sada Turci nemaju odvažnosti bombardirati kampove Kurda koji ratuju protiv ’Islamske države’”, smatra Nadein-Rajevski. U borbu protiv terorista uključio se i dio demokratske opozicije Sirije, i konkretno „Slobodna sirijska vojska”.

To je udarac za „Islamsku državu”, najbogatiju terorističku organizaciju na svijetu prema verziji lista Forbes, s godišnjim prihodom od 2 milijarde dolara. U njihovim borbenim redovima naglo se povećao broj dezertera. Čitave jedinice napuštaju front. Osim toga, Rusija je uništila barem 1 200 cisterni za prijevoz nafte, a to im je važan izvor financiranja. „Prema našim procjenama, oni posjeduju 9-12 000 tih cisterni, tako da imaju još rezervi, ali i osim toga su pretrpjeli veliki gubitak”, kaže Nadein-Rajevski.

„Situacija se promijenila otkako smo se mi umiješali. Postoje sve šanse da se zatvori prolaz širok 8 kilometara na sirijsko-turskoj granici, jer se tim putem doprema pomoć teroristima”, slaže se Semjon Bagdasarov, direktor Centra za proučavanje zemalja Bliskog istoka i Centralne Azije. I predstavnici Sjedinjenih Američkih Država su konstatirali da duž sirijsko-turske granice postoje nekontrolirane zone koje „Islamska država” koristi za prijevoz ljudstva i robe. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane smatraju da se teroristima u Siriji pruža pomoć zahvaljujući turskom predsjedniku Recepu Erdoğanu i članovima njegove obitelji, koji su organizirali „naftovod” preko granice.

Regularna vojska Sirije već je oslobodila provinciju Latakija, regije u Aleppu i provinciji Dara na jugu zemlje, kao i grad Rabija koji ima veliki strateški značaj, ali je ipak još uvijek rano govoriti o okončanju građanskog rata. Provladine snage sada kontroliraju veliki dio Sirije. Međutim, prema različitim procjenama, rat će trajati još najmanje dvije godine. Sada je svijet u Siriji pretjerano multipolaran. Za okončanje rata više nije dovoljan jedan telefonski poziv iz Washingtona u Moskvu, ili iz Moskve u Washington.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće