Što se može očekivati od susreta Putina i Porošenka u Minsku

Petro Porošenko i Vladimir Putin na proslavi 70 godina desanta na Normandiju u Drugom svjetskom ratu. Izvor: Reuters

Petro Porošenko i Vladimir Putin na proslavi 70 godina desanta na Normandiju u Drugom svjetskom ratu. Izvor: Reuters

Predsjednici Rusije i Ukrajine Vladimir Putin i Petro Porošenko susrest će se 26. kolovoza u Minsku u okviru summita Carinska unija - Ukrajina. Zasada se ne zna hoće li tom prilikom doći do izravnog razgovora između dvojice predsjednika, ali, kako smatraju stručnjaci, ne treba očekivati značajan napredak u rješavanju političke krize.

Aleksej Arbatov, voditelj Centra za međunarodnu sigurnost Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose (IMEMO) Ruske akademije znanosti, akademik RAZ-a:

Ukrajina se prije svega trudi stvoriti dojam kako traži političke puteve rješenja problema. Kijev će se svim silama potruditi stvoriti privid kako zapravo želi postići dogovor s Moskvom.

U Minsku će Ukrajina zahtijevati bezuvjetnu obustavu podrške dobrovoljcima Luganske i Donjecke Narodne Republike. Moskva ne može prihvatiti te uvjete, jer od početka izjavljuje da ne pruža nikakvu vojnu podršku republikama na jugoistoku Ukrajine, a prihvaćanjem uvjeta Kijeva priznala bi da je tu pomoć ipak pružala.

Susret u Minsku običan je pokušaj Ukrajine i Zapada, koji stoji iza nje, da nekako prisile Rusiju na sponzoriranje Kijevske ekonomije koja se survava u ambis.

Sergej Mihejev, politolog

Rusija, sa svoje strane, zahtijeva od Ukrajine prekid borbenih djelovanja na jugoistoku i propuštanje humanitarnog konvoja u republike pogođene ratom.

To je bezizlazna situacija i bit će je vrlo teško prevladati, te bi bilo brzopleto očekivati ​​od susreta u Minsku značajan napredak u rješavanju ukrajinske krize.

Aleksej Suzdaljcev, vodeći znanstveni suradnik Centra za kompleksna europska i međunarodna istraživanja Nacionalnog istraživačkog sveučilišta "Visoka škola ekonomije" (NIS VŠE):

Formalno će se razgovarati o sankcijama koje je Ukrajina uvela Rusiji, ali faktički će to biti razgovor o ekonomskom ratu koji je Kijev objavio Moskvi. Također će se razmotriti problemi isporuke plina Europi. Kao što je poznato, posljednje runde pregovora po tom pitanju nisu urodile plodom. U tom području ni ovoga puta neće biti napretka.

Porošenko će doputovati s predstavnicima Europske unije i formalno će svaka strana predstavljati svoju poziciju, ali u kuloarima Kijev i EU imaju isto mišljenje o tome kako treba formulirati ugovore.

Ruski mediji mnogo govore o uznemirenosti u Europi, o mogućim sankcijama Ukrajine zbog tranzita ruskog plina, ali realno stvari ne stoje tako. Europa će se zapravo obradovati takvom razvoju događaja, jer će im taj potez Kijeva omogućiti da iskoriste još jednu polugu za vršenje pritisaka na Moskvu i kažu: prodajte nam plin na granici, a sve ostalo nije vaša briga, potpuno odustanite od tranzita i onda nam ne treba nikakav "Južni tok". Prema tome, treba očekivati ​​ultimatum od Ukrajine i EU.

Fjodor Lukjanov, predsjednik predsjedništva Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku i glavni urednik lista "Rusija u globalnoj politici":

Susret u Minsku će se održati u formatu Carinske unije s Ukrajinom uz sudjelovanje europskih izaslanika. To je prilično složen, i što je najvažnije, nov i nestandardan format razgovora. Očite su teme koje će pokrenuti svaka strana. Bjelorusiju i Kazahstan u okviru Carinske unije najviše zanima kako će se graditi ekonomski odnosi s Ukrajinom nakon ratifikacije sporazuma s EU. Europljanima je važno što će se dešavati s ugovorom o uvozu plina i o njegovoj isporuci. Rusiju pak zanima prekid rata na istoku Ukrajine. Sve te teme će se međusobno prožimati u pokušaju pronalaska balansa i pripremi nečega štobi nalikovalo paketu rješenja. Međutim, nema mnogo šanse za uspjeh, pogotovo ne brzo i uskoro.

Neće biti napretka po pitanju prekida vatre na jugoistoku Ukrajine, jer su vojna djelovanja za sudionike pregovora, nažalost, samo svojevrstan argument u jačanju vlastitih političkih pozicija. Zbog toga u ovom slučaju ne funkcionira logika da se najprije postigne prekid vatre, pa tek onda rješavaju sporna pitanja. Ovdje je potreban obrnuti pristup. Najprije treba odrediti okvire nagodbe koja bi podrazumijevala sva ta pitanja, pa tek onda inzistirati na prekidu vatre.

Sergej Mihijev, neovisni politolog:

Susret u Minsku je običan pokušaj Ukrajine i Zapada, koji stoji iza nje, da nekako prisile Rusiju na sponzoranje Kijevske ekonomije koja se survava u ambis. Ja ne vjerujem da je Ukrajina spremna na ustupke u političkim pitanjima koja se tamo najvjerojatnije neće ni razmatrati. Nema smisla razmatrati ih bez Amerikanaca koji stoje iza njih. To znači da Kijev želi iskoristiti susret kako bi izvršio pritisak na Carinsku uniju i prisilio nju i Rusiju da pojednostave ekonomsku politiku prema Ukrajini. Zapad u tom smislu veže komplicirani mornarski čvor, tj. sljedeća računica: oni će možda ukinuti dio svojih sankcija, pa ćemo i mi morati ukinuti naše. No, kriva će u svakom slučaju biti Rusija.

Rusija, Ukrajina i EU ponovno za pregovaračkim stolom
Ministri vanjskih poslova Rusije, Ukrajine, Njemačke i Francuske sastali su se prvi put nakon mjesec i pol dana kako bi razmotrili situaciju u Ukrajini. Razgovori održani 17. kolovoza u Berlinu bili su krajnje teški. Tad se strane nisu uspjele dogovoriti o prekidu vatre. Pa ipak, ''četvorka'' namjerava nastaviti rad na pripremi plana za rješavanje konflikta, kao i na pripremi summita EU – Ukrajina – Rusija, na kojem taj plan može biti konačno usvojen.

Zapad uvijek bira jednu te istu varijantu. Želi da se Ukrajina u političkom smislu potpuno orijentira na Zapad, a u ekonomskom smislu Rusija treba snositi svoj ​​dio odgovornosti u podršci političkog režima koji je prema njoj neprijateljski nastrojen. To im je odlično polazilo za rukom 1990-ih i početkom 2000-ih, a već sredinom 2000-ih nije sve išlo tako glatko, pa se zbog toga pojavila napetost, koja se, po mom mišljenju, pretočila u "Majdan".

Taj susret je potreban Kijevu, Europi i Amerikancima, koji ne žele plaćati ukrajinske probleme. Oni žele da ih mi plaćamo umjesto njih. Žele da ruska tržišta ostanu otvorena za ukrajinske proizvode i da odluke o pitanju plina budu donesene u korist Ukrajine. Ne znam kako će postupiti Kremlj i Putin, ali u ovoj fazi ne trebamo podržavati ukrajinsku ekonomiju, jer bi to bilo pružanje podrške kijevskoj vlasti koja je prema nama agresivna.

Ne treba očekivati ​​napredak u pitanju početka političkog procesa u Ukrajini. Kijev će se pobrinuti da jednostavno izbjegne ta pitanja, a Rusija će ih možda pokrenuti. Cilj Kijeva je obmanuti sve ostale i izvući za sebe ekonomske povlastice, a cilj Moskve bi trebao biti barem ozbiljan razgovor o političkim pitanjima.