Pet najpoznatijih životinja u ruskoj književnosti

Mačak Begemot iz Bulgakovljevog romana „Majstor i Margarita“.

Mačak Begemot iz Bulgakovljevog romana „Majstor i Margarita“.

Jelena Martinjuk / Muzej Bulgakova
Predstavljamo vam najpopularnije „repate” junake ruskih književnih djela.

Najomiljenije životinje u književnim djelima cijelog svijeta i svih vremena bili su psi, mačke i konji. I logično je, jer su te životinje najbliže čovjeku. Za svaku konkretnu vrstu životinja vezane su određene osobine koje ih prate iz knjige u knjigu. Prikazujući životinje pisac dobiva mogućnost da više utječe na čitaoca i da pomoću njih otkriva karaktere ljudskih likova.

 

„Mačak je drevna i neprikosnovena životinja” (Bulgakov, „Majstor i Margarita”)

Mačak po imenu Begemot, koji se s vremena na vrijeme pretvara u punačkog čovjeka, svakako je najšarmantniji mačak u ruskoj književnosti. On je pomoćnik gospodara tamnih sila Volanda u mističkom romanu Mihaila Bulgakova „Majstor i Margarita”.

Begemot je lakrdijaš i obješenjak. Prikazan je kao vrlo zabavan lik, „ogroman kao nerast, crn kao čađ ili gavran, s ogromnim konjaničkim brkovima”, koji se šetka unaokolo na zadnjim šapama. Taj komični junak tren leži na mekoj stolici komotno se izvalivši „sa čašicom votke u jednoj šapi, i žlicom, na koju je uspio nabosti mariniranu gljivu, u drugoj”, tren se ljulja na lusteru, držeći u šapama „Browning” kada ga pokušavaju uhapsiti.

Ilustracija: Jurij VolkovičIlustracija: Jurij Volkovič

Drugi čuveni mačak u ruskoj književnosti pojavljuje se u prologu uz bajkovitu poemu Aleksandra Puškina „Ruslan i Ljudmila”. Ovaj „učeni” mačak se šeta po zlatnom lancu koji visi na hrastu i priča autoru nesvakidašnje priče o rusalkama i malenoj izbi na pilećim nogama. Jednu od tih bajki autor je zapisao i zatim ispričao čitaocima. Nadahnuće za ovu čarobnu poemu Puškin je našao u ruskom folkloru, a lik „učenog” mačka vuče korijene od poznatog junaka ruskih bajki, mačka Bajuna.

 

Upoznajte psa po imenu Mu-Mu!

Mačke su lukave i mudre, a s likom psa u književnosti se vezuje privrženost i nesebična ljubav.

Ria NovostiIzvor: Ria Novosti

Jedan od najpoznatijih pasa u ruskoj književnosti je Mu-Mu iz istoimene priče Ivana Turgenjeva. To je tužna priča o tome kako gluhonijemi obespravljeni seljak Gerasim, čovjek viteškog rasta, nedruželjubiv i usamljen, pronalazi malog psa i vezuje se za njega. Gospođa kojoj služi naređuje mu da baci psa i Gerasim je prisiljen utopiti najdraže stvorenje. Mu-Mu je obožavao svoga gazdu, i kada mu je ovaj nabacivao omču s teretom, on je mahao repom i promatrao ga bez straha i s puno povjerenja.

cinfdfikcIzvor: kinopoisk.ru

Priča o drugom poznatom psu ima sretan kraj. U svojoj priči „Kaštanka” Anton Čehov piše o psu koji se izgubio na ulici, i kojeg pronalazi cirkuski dreser. On se lijepo ophodi s psom i uči ga izvoditi razne akrobacije. Međutim, na Kaštankinoj premijeri iz cirkuskog gledališta psa prepoznaju bivši vlasnici – siromašni stolar i njegov sin. Oni su bili grubi prema Kaštanki i loše su je hranili, ali ona ih prepoznade i odmah jurnu ka njima, ostavivši svoj novi život u kojem joj je stomak uvijek bio pun, i tako još jednom dokazuje nama, čitaocima, da pseća privrženost ne poznaje granice.

 

Konj s ljudskim licem

Ilustracija: Nikolaj UstinovIzvor: Nikolaj Ustinov

Stari konj po imenu Platnomer (na ruskom: Holstomer) iz istoimene priče Lava Tolstoja na samrti priča svoju životnu priču krdu konja. On je prelazio od jednog gazde drugome, vidio je mnogo nesreće, zla i nepravde, ali je naučio sažaljevati druge. Konj se sjeća jednog svog gazde, konjičkog oficira Serpuhovskog, koji je toliko izmorio Platnomera da je ovaj jedva ostao živ. Ali Platnomer govori o njemu s ljubavlju i oduševljenjem, i vrijeme kada mu je Serpuhovski bio gazda smatra najboljim razdobljem svoga života.

Tolstoj pridaje konju ljudske osobine, i to one koje je sam vrlo cijenio: smirenje, empatiju i nesebično služenje ljudima.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće