Rumunjska postala legitiman cilj ruskih raketa

Krilata raketa Kalibr 3M-14E

Krilata raketa Kalibr 3M-14E

voennoe-obozrenie.ru
U posljednje vrijeme ponovno je aktualizirana priča o sustavu PRO koji se instalira na prostoru istočne Europe, posebno nakon 12. svibnja, kada je održana ceremonija potvrđivanja operativne spremnosti američkog sustava proturaketne obrane (PRO) "Aegis Ashore" u gradu Deveselu u Rumunjskoj. Kakav će biti odgovor Ruske Federacije na izgradnju ovih baza PRO na obodima svojih granica, i kakve su moguće posljedice produbljivanja ove krize koja može prerasti u sukob s nesagledivim posljedicama. Je li vodstvo ovih država uopće svjesno u što se upušta, i kakvi su im odgovori na konkretna pitanja. Očigledno je da oni žive u iluziji da je NATO svemoguća vojna organizacija, da će ih ona apsolutno zaštiti, čak i u slučaju dok na svojem teritoriju grade borbene potencijale koji izravno ugrožavaju sigurnost Ruske Federacije...

Takav zaključak se može izvući iz izvora u poljskim sredstvima informiranja, koji su se obratili prvom čovjeku poljskog Ministarstva vanjskih poslova Witoldu Waszczykowskom s pitanjem: Kako on komentira riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina o uzvratnim mjerama ove države na postavljanje elemenata PRO na teritoriju Rumunjske i Poljske? "Predsjednik Putin je dobro upoznat sa svrhom postavljanja sustava PRO u Poljskoj, koji nikako ne ugrožava sigurnost Ruske Federacije. On je prije svega namijenjen zaštiti Europe od udara balističkih raketa s prostora Bliskog Istoka", odgovorio je Waszczykowski.

Međutim, izjava ovako visokog dužnosnika jedne ozbiljne države kao što je Poljska u krajnjoj liniji je nelogična i pomalo smiješna. On vrlo dobro zna da je u povijesnom sporazumu, koji je potpisan nedavno u Ženevi, između tzv. "Šestorke" i Islamske Republike Iran, dogovoreno da ova država neće proizvoditi nuklearno oružje. Tom prilikom Iranu su ukinute sankcije na prodaju nafte kao i embargo na uvoz oružja. Cjelokupan proces koji se tiče poštivanja ovog sporazuma povjeren je stručnjacima iz Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEA koja će kontrolirati postrojenja za obogaćivanje urana na teritoriju Irana. Dakle, ova država u doslovnom smislu ne predstavlja više nikakvu prijetnju po sigurnost Europe s prostora Bliskog Istoka. Koliko je meni poznato, nijedna država iz ove regije svijeta, osim Irana, nema raketu koja može preletjeti udaljenost od nekoliko tisuća kilometara i ugroziti Bukurešt ili Varšavu. Ako je to tako, onda se postavlja logično pitanje, protiv koga ili čega se postavljaju elementi PRO na istoku Europe, opremljeni tehnologijom posljednje generacije, kada je najvišim međunarodnim aktima (koje uvijek prati rigidna stručna kontrola) eliminirana nuklearna prijetnja iz Irana?

Naravno, ne treba biti nešto pretjerano pametan i odgovoriti da je glavni cilj ovog projekta - Rusija. Izgovori na prijetnju utjelovljenu u iranskom nuklearnom programu jednostavno više "ne drže vodu".

U četvrtak, 12. svibnja, održana je ceremonija potvrđivanja operativne spremnosti američkog sustava proturaketne obrane (PRO) "Aegis Ashore" u gradu Deveselu u Rumunjskoj. Dan kasnije je u Poljskoj održana ceremonija početka izgradnje sličnog kompleksa PRO na lokalitetu Redzikovo.

Foto: Lokacija baze PRO u naselju Devesel, RumunjskaLokacija baze PRO u naselju Devesel, Rumunjska

Što ukratko predstavlja kompleks PRO “Aegis Ashore”? 

"Aegis Ashore" se sastoji od višenamjenskog trodimenzionalnog FAR radara AN / SPY-1, dometa oko 320 m, koji je bazično namijenjen za opremanje mornaričkih borbenih efektiva, točnije američkih raketnih krstarica klase Ticonderoga i razarača klase Arleigh Burke. Ovaj radar zajedno s raketama presretačima Standard SM-3, čini osnovu ovog sustava. Posljednje inačica moderniziranih raketa Standard SM-3 nose oznaku Block IA / B i, prema tehničkim specifikacijama, mogu presretati balističke ciljeve na visinama do 500 km. Rakete su smještene u vertikalne borbene spremnike. Konkretno, stanica PRO u Deveselu je opremljena s 3 baterije (8 vertikalnih lansera po bateriji) u kojima se nalaze rakete SM-3 Block IA / B - što čini količinu od ukupno 24 rakete. Pretpostavka je da će takva konfiguracija biti primijenjena i u bazi Redzikovo.

Ruska Federacija na ove unilaternalne poteze NATO-a ima adekvatan odgovor. Postavlja se pitanje, koji su to mogući KONKRETNI odgovori na prijetnju sigurnosti Ruske Federacije koji su posljedica postavljanja PRO po obodima njenih zapadnih granica.

Ono što je definitivno sigurno je činjenica da se od 12. svibnja ove godine baza PRO u Deveselu nalazi na nišanu ruskih udarnih raketnih sredstava!

Od sredstava koja se vrlo efikasno mogu upotrijebiti za eventualno neutraliziranje ovih objekata PRO, na prvom mjestu treba istaknuti raketni kompleks "Kalibr" naoružan visoko-preciznim krstarećim raketama dometa od gotovo 4000 km. Ove rakete se mogu lansirati s kopna i s mora, a svoju uspješnu borbenu premijeru su imali u Siriji. Pored raketnog kompleksa "Kalibr", ne treba smetnuti s uma da ovakvu eventualnu operaciju mogu izvesti i taktički bombarderi Su-34, koji sa svojih matičnih mjesta baziranja na Krimu i u Kalinjingradskoj oblasti mogu doseći spomenute objekte PRO. Ovi avioni, u svojoj raznolikoj paleti naoružanja koje nose, imaju adekvatna sredstva s kojima u potpunosti mogu uništiti ove baze.

Naravno, tu su i sredstva protuelektronske borbe koja su integrirana kako na kopnenim, tako i na zrakoplovnim platformama, a koja mogu uvelike onesposobiti elektroničku komponentu ovih postaja koje otkrivaju i navode anti-balističke rakete SM-3 Block IA / B ka svojim eventualnim ciljevima.

Jedan od učinkovitih odgovora na ovakvo ponašanje stratega NATO-a u istočnoj Europi bilo bi i ojačavanje udarnih raketnih potencijala u Kalinjingradskoj oblasti, koje je do sada bilo u drugom planu uslijed dobre volje Moskve, koja je bila podgrijana nadom da će zapadni "jastrebovi" odustati od agresivne kampanje izgradnje PRO u Europi. Postaje očito da će izgradnja PRO baze u Poljskoj neminovno dovesti do recipričnog odgovora Moskve, a koji će se sastojati u slanju najnovijeg operativno-taktičkog raketnog kompleksa "Iskander-M" u ovu rusku "enklavu".

Kolaž: Borbeni EfektiviKolaž: Borbeni Efektivi

Naravno, sva ova sredstva, pored klasičnih, mogu nositi i termonuklearne bojeve glave, koje bi svakako bile primijenjene u uvjetima nuklearnog rata. Dakle, ovisno o vrsti rata, o primijenjenim sredstvima potencijalnog neprijatelja, VRF je sposobna sve ove baze UNIŠTITI u vrlo uskom vremenskom okviru, konvencionalnim ili atomskim oružjem. Naime, ako bi se rat vodio konvencionalnim sredstvima (premda je to u hipotetičkom sukobu "titana" poput vojske SAD-a i RF malo vjerojatno), ove bi baze bile uništene kirurškom preciznošću, bez nekih većih posljedica po stanovništvo koje živi u njihovom okruženju. Međutim, realnija je pretpostavka da bi takav sukob gotovo pa izvjesno imao atomski karakter, te da bi stanovništvo koje se nalazi u bližem, ali i daljem radijusu oko ovih baza bilo doslovno "sprženo" zajedno s njima i okolnom florom i faunom. I u tome se sastoji povijesna pogreška političkog vodstva ovih država koje nisu svjesne činjenice da svojim avanturizmom i unilateralnim postupcima, očito nahuškani od strane agresivne "elite" s one strane Atlantika ili kanala La Manche, svejedno, riskiraju nestanak svoga naroda, države, i to u totalnim, apsolutnim kategorijama, tj. svega onoga što su njihove prethodne generacije stvarale stoljećima.

Postoje neke "fiks" ideje lokalnih političara da bi u nekom takvom hipotetičkom sukobu države s prostora istočne Europe koje se nalaze u NATO-u tobože zaštitile trupe SAD-a, Velike Britanije, te da im njihovo prisustvo jamči sigurnost, tj. obranu od eventualne odmazde s istoka. Podsjećam da u sukobu takvih razmjera više nema priče "u rukavicama". Da su sve karte otvorene i bačene na stol! U sovjetskoj doktrini (a prirodni nasljednik ove doktrine je, svakako, RF) koja precizno definira ofenzivnu uporabu kopnenih sastava (strategijske oklopno-mehanizirane OTG) jasno stoji da se u cilju brzog prodora ovih snaga i ovladavanja značajnim prostorima neprijatelja mogu koristiti i atomske bojeve glave, u količinama od 60-80 bojevih glava i to u zoni zahvata samo jedne operativne grupacije ranga vojske. E sad, ako se zna da je prosječna snaga današnje nuklearne bojeve glave koju posjeduje VRF ekvivalenta 150Kt (10h jača od one koja je 1945. godine bačena na Hirošimu), možete izračunati kakva bi se smrtonosna sila sručila na potencijalnog neprijatelja i bi li u jednom takvom scenariju bilo spasa za ikoga tko bi im se našao na putu. Sve države koje bi se uključile u tu zbrku oko izgradnje raketnih potencijala na svojem teritoriju postale bi poligon u ratu između NATO-a i Rusije.

Slobodan Đukić kolumnist je južnoeuropskih redakcija RBTH.

Više