Hrvatska očima Rusa: Od kulturnih veza prema europskim perspektivama

Doktorant odsjeka za sociologiju Sveučilišta McGill (Montreal, Kanada).

Doktorant odsjeka za sociologiju Sveučilišta McGill (Montreal, Kanada).

Privatna arhiva
Kada se radilo o rusko-hrvatskim odnosima, posljednjih su se godina mediji i stručna zajednica u obje zemlje poglavito fokusirali na perspektive suradnje u energetskom sektoru, zanimanje ruskih poduzeća za ulaganja u hrvatskom sektoru nekretnina, širenje izvoza hrvatskih poljoprivrednih i farmaceutskih proizvoda na tržište Rusije, interes Rusa za hrvatsku festivalsku kulturu. Naravno, mnogo se pisalo i o ruskim turistima u Hrvatskoj, i obratno, o sve većem zanimanju hrvatskih građana za putovanja u Rusiju...

Istovremeno je postalo gotovo neumjesno govoriti o rusko-hrvatskim povijesnim vezama i kulturnim odnosima. Glasovita "slavenska uzajamnost" sada se smatra gotovo pogrdnom sintagmom, odavno zastarjelim izrazom iz rječnika prošlih stoljeća. U današnjem svijetu ubrzane globalizacije takvi su pojmovi tobože posve nepotrebni, pa čak i opasni. Mnogi stručnjaci u jugoistočnoj Europi, na Zapadu, pa čak i u samoj Rusiji skloni su smatrati da je razgovor o kulturnoj solidarnosti ništa više od dimne zavjese za hegemonističku politiku Rusije. Duboko sam uvjeren da su takve predodžbe jednostavno netočne i da ih stoga treba odlučno osporiti.

Danas je Hrvatska Rusima vrlo zanimljiva, a sigurno će takva ostati i u budućnosti. Razlog za to su kulturna bliskost i povijest rusko-hrvatskih odnosa, koliko god to zastarjelo zvučalo. Naravno da ovdje ne govorimo o nekakvim genetskim vezama ili mističnoj "duhovnoj sinharmoniji". Ključni faktor je ono što antropolozi i sociolozi nazivaju kulturnom ili institucionalnommemorijom. Dovoljno je pogledati koliko je Hrvatska ugrađena u institucionalnu strukturu ruskog društva. Hrvatska povijest, kultura i jezik podučavaju se na gotovo svim povijesnim i brojnim filološkim i politološkim fakultetima u Rusiji. Postoji veliki broj srednjih škola snaglaskom na slavistiku. Prisutnost hrvatskih tema u stručnoj literaturi ne smanjuje se, već se povećava. Zemlja ima jaku školu kroatistike. Hrvatska tradicionalno zanima ekonomiste, stručnjake za međunarodno pravo, novinare, kulturne djelatnike. Naposljetku, pogledamo li školske i sveučilišne nastavne materijale - slika o Hrvatskoj u većini je slučajeva pozitivna (Nesuglasice se često javljaju samo po pitanju rata 1991-1995.). Sve to jednostavno ne može ne ostaviti traga na socijalizaciji ruskog stanovništva. Ipak, dok školski i sveučilišni udžbenici i znanstvena literatura ne budu u potpunosti nanovo napisani, dok se ne reformira cijeli sustav naobrazbe znanstvenog i nastavnog osoblja specijaliziranog za slavistiku i balkanistiku, stabilno i višestrano zanimanje Rusa za Hrvatsku neće nestati. Koliko je meni poznato, nadležni takvo što ne planiraju niti su ikada planirali.  

Slična "kulturna memorija" postoji i u Hrvatskoj. Recimo, prema anketama, oko 9% Hrvata na različitim stupnjevima govori ruski. Kulturne veze dviju zemalja otvaraju, ako već ne neograničene, onda barem brojne mogućnosti za rusku diplomaciju. Danas Rusija, po mom mišljenju, nema dalekosežne hegemonističke planove, bez obzira na to što tvrdili brojni komentatori. Ruski dužnosnici su u više navrata iznosili pragmatični stav zaštite ograničenih nacionalnih interesa. Drugi primjer – svrha programa ponovnog naoružavanja ruske flote je obrana, a ne neobuzdano "stvaranje vojne moći" diljem svijeta.

Druga je stvar da bi bilo čudno pretpostavljati da Rusija nema i ne smije imati ikakvih interesa izvan državnih granica. U jugoistočnoj Europi ruska diplomacija ne teži slijepom sukobu sa Zapadom i destabilizaciji situacije svim snagama. Njezin je cilj postizanje stabilnosti u regiji, koja, međutim, ne bi trebala biti temeljena na otvoreno antiruskoj osnovi. Niti zanesenoj proruskoj, već se idealnom smatra stabilna neutralna pozicija lokalnog vodstva. U tom kontekstu, Hrvatska, kao kulturno bliska zemlja, može poslužiti kao most između Rusije i Europske unije, Rusije i NATO-a. Najpoželjniji scenarij za rusku diplomaciju očito bi bio neravnodušan stav prema ruskom stajalištu u paneuropskom dijalogu. Hrvatska ima uspješno iskustvo europskih integracija i važan je čimbenik društvenog i političkog usklađivanja u Bosni i Hercegovini i zato može pružiti značajnu pomoć drugim zemljama kulturno bliskim Rusiji na putu u Europsku uniju.

Više