Koji su jezici poslužili kao "donatori" ruskog?

Prve posuđenice u jeziku, dok je on još bio staroruski, bili su grecizmi. Oni su prodrli u jezik u 10. i 11. stoljeću. Taj novi leksik vezan je za sferu znanosti i religije: "angel" (anđeo), "demon", "monah", ali i za svakodnevni život: "krovatʹ" (krevet), "tetradʹ" (bilježnica), "korablʹ" (brod), "fonarʹ" (svjetiljka). Te su riječi u staroslavenski jezik ušle neposredno iz grčkog.

Sljedeći sloj posuđenica bili su skandinavizmi. Oni su se pojavili zahvaljujući trgovačkim, kulturnim i društvenim kontaktima između Stare Rusije i Vikinga koji su se razvijali od 9. stoljeća. Znanstvenici su izbrojali nešto više od 200 riječi skandinavskog porijekla koje su opisivale čovjeka ili su se ticale društvenih odnosa i zanimanja, a među njima je bilo i osobnih imena. Neke od tih riječi s vremenom su potpuno nestale, a druge su se sačuvale: "varjag" (Skandinavac), "viking", "vitjazʹ" (vitez), "jabeda" (sudac), "knut" (bič), "kofta" (bluza, jakna), "krjuk" (kuka), "hleb" (kruh), "knjazʹ" (knez) i imena "Oljga" i "Igorʹ".

Također od 9. stoljeća, zahvaljujući drugim susjedima, ruski jezik obogaćuje se orijentalizmima, među kojima su posuđenice iz turkijskih jezika, a također iz arapskog, perzijskog i kineskog. Prije najezde Mongola na Rusiju pojavile su se riječi kao što su, na primjer, "bojarin" (boljar), "šatjor" (šator), "bogatirʹ" (vitez), "vataga" (grupa), "žemčug" (biser). To je rezultat veza s pograničnim plemenima, prije svega s Pečenezima, koji su kontrolirali čuveni trgovački put "iz varjag v greki", tj. iz Skandinavije u Bizant, kao i s Kumanima (rus. Polovci).

Od sredine 13. do kraja 15. stoljeća ruske kneževine bile su u vazalnoj ovisnosti o Mongolskom Carstvu i kasnije o Zlatnoj Hordi. Ruski jezik u tom periodu bitno je obogaćen administrativnim leksikom: "jamščik" (kočijaš), "jarlik" (etiketa), "denjga" (novac), "tjurʹma" (zatvor), "kazna" (blagajna), vojnim izrazima: "kazak" (kozak), "kinžal" (bodež), "ataman", "sablja", i riječima iz svakodnevnog života: "hozjain" (domaćin), "sarafan" (ženska haljina bez rukava), "bašmak" (cipela), "stakan" (čaša), "almaz" (dijamant), "tuman" (magla), "bazar" (tržnica).

Nakon oslobođenja od mongolskog jarma ruska država počinje intenzivno surađivati sa Zapadom. Strani stručnjaci dolaze u zemlju još od 12. stoljeća, ali u 15. i 16. stoljeću njihov broj postaje znatno veći. Posebnu ulogu u razvoju kontakata s Europom odigrao je prvi okrunjeni car cijele Rusije Ivan Grozni (vladao 1533.-1584). On je uspostavio redovne trgovačke i diplomatske odnose s Nizozemskom i Engleskom, pa je čak zaprosio kraljicu Elizabetu. Pored toga, pozivao je u Rusiju liječnike, arhitekte, oružare i profesionalne vojnike. U njegovo se doba u ruskom jeziku pojavljuju riječi "admiral" i "soldat" (iz nizozemskog ili njemačkog), "kapitan" (iz talijanskog) i mnoge druge.

U 17. stoljeću zapadnoeuropski leksik često prodire u ruski jezik preko poljskog. Zahvaljujući takvom posredovanju pojavile su se francuske riječi "kastrjulja" (zdjela), "dama", "kurjer" (kurir), njemačke riječi "bunt", "vahta" (straža) i "kuhnja", i talijanske "brička" (čeze) i "kareta" (kočija). Ujedno u to vrijeme ruski jezik intenzivno apsorbira i polonizme, na primjer "opeka" (starateljstvo) i "pisarʹ", kao i uljudno obraćanje na "Vi".

U doba Petra I. (vladao 1682.-1725.) posuđenice su nicale usporedo s reformama. Riječi se u jeziku pojavljuju zajedno s novim realijama, jer su za nove pojave potrebni i novi termini, na primjer "prezident" (predsjednik) i "komissija" iz latinskog, i "gazeta" (novine) iz talijanskog.

Znanstvenici su izračunali da se u Petrovo vrijeme najviše preuzima administrativni leksik, premda se pojavljuju i riječi koje označavaju svakodnevne realije, na primjer "galstuk" (kravata), "opera" i "simfonija". Najaktivniji "davaoci leksika" u tom periodu bili su njemački, nizozemski, francuski i engleski jezik.

Ruski jezik obogaćivao se velikom brzinom, ali ne se može reći da je priljev posuđenica bio nekontroliran. "Petar je osobno od jednog svog diplomata zahtijevao da ovaj ne upotrebljava previše posuđenica, jer ’njima se djelo ne može izložiti s razumijevanjem’, tj. rukovodio se principom jezičke svrsishodnosti", kaže Jelena Generalova, docentica katedre ruskog jezika Sanktpeterburškog državnog sveučilišta (SPbGU).

Početak 20. stoljeća u Rusiji obilježen je procvatom galomanije. Francuski su govorili samo predstavnici plemstva, tj. samo jedan sloj stanovništva, ali u to vrijeme su oni formirali rusku kulturu, i zbog toga je francuski jezik tako snažno utjecao na ruski.

Na tu pojavu je, između ostalih, skrenuo pažnju i Aleksandar Sergejevič Puškin u romanu "Evgenij Onjegin". Evo kako on predstavlja svoju junakinju Tatjanu (u prepjevu Milorada Pavića):

Ona je ruski slabo znala

I jezikom se lijepim svojim

Služila s mukom, ja se bojim,

A pisala je na francuskom.

Odnos prema posuđenicama bio je jedno od onih pitanja oko kojih se nisu slagali pobornici "starog" i "novog" načina pisanja. Ove dvije struje su početkom 19. stoljeća vodile oštru polemiku.

"Francuski se u to vrijeme doživljavao kao jezik najobrazovanije i najprosvjećenije nacije. To što su se pripadnici novog načina pisanja orijentirali na francuski može se tretirati kao nastavak Petrovih reformi, kao ideja europeizacije jezika", ističe Jelena Generalova.

Puškin je u tom konfliktu odigrao ulogu mirotvorca. On je svojim stvaralaštvom postavio temelje suvremenog ruskog književnog jezika.

"Nakon Puškina prestaje polemika o putu razvoja ruskog jezika. U njegovom stvaralaštvu ima mjesta za sve. Kod Puškina nalazimo i narodski govor, i posuđenice, i slavenizme, i sve to služi svrsi umjetničke izražajnosti. Puškinovo stvaralaštvo idealno je osjećanje mjere. Ispostavilo se da u jeziku zaista ima mjesta za sve pojave", komentira Generalova.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u ruski jezik dospijeva politički leksik, riječi kao što su "proletarij" (proleter) i "socializm". Tijekom 1920-ih zapljuskuje ga val sovjetizama, tj. "vlastitih izuma" mlade Sovjetske Rusije, čiji je cilj bio opisati nove realije: "rabfak" (radnički fakultet), "sovhoz" (sovjetsko državno poljoprivredno dobro), "narkom" (narodni komesar).

Do sljedećeg vala intenzivnog prodora posuđenica u ruski jezik dolazi tijekom 1970-ih. Prije svega u omladinski žargon ulaze anglicizmi kao što su "šuzi" (cipele), "oldi" (roditelji) i "flet" (stan). Zatim, ulazi leksik iz znanstvenofantastičnih romana koji velikom brzinom stječu popularnost, na primjer "blaster" i "kiborg".

Tijekom 1990-ih zemlju zahvaćaju velike socijalno-ekonomske promjene. Mijenja se političko uređenje, prelazi se na tržišnu ekonomiju, razvija se bankarski sustav, naglo se razvijaju kontakti s inozemstvom, ukida se cenzura i dolazi do kulturne ekspanzije Zapada. Karakteristično je sve veće zanimanje za sve što nije domaćeg porijekla i što je ranije bilo nedostupno. Ponovo počinje najezda anglicizama na ruski jezik. Pojedine riječi došle su zajedno s novim realijama: "vaučer", "grant", "blokbaster", "rieltor", "piar", "marketing", "impičment", druge su potisnule postojeći leksik: "klining", "dansing", "šou", "trek", i gotovo sve one su našle svoje mjesto u jeziku. Pored toga, posuđenice intenzivno prodiru u omladinski sleng: "pipl", "boj", "vajb", "drink", "luk", "kripovij", i u profesionalni žargon, naročito računalni: "imejl", "kopipast", "skrolling".

Digitalizacija medija, pojava društvenih mreža, foruma i blogova dovela je do toga da govornici ruskog jezika sve češće koriste posuđenice čak i tamo gdje one nisu potrebne ili su suvišne. Ta tendencija u protekla dva desetljeća potiče odgovorne strukture da kontroliraju taj proces, što je sasvim očekivano i logično.

"Posuđenice su nešto što je uvijek pod ’paskom’ i što država ponekad želi regulirati. Tu je ideološki aspekt očigledan. Pa ipak, posuđenice nije moguće ukloniti iz jezika, posebno iz jezika kakav je ruski, s tako bogatom i dugom poviješću. Posuđenice se u jeziku pojavljuju u svim razdobljima njegovog postojanja. Jedne ostaju tamo gdje su potrebne da popune prazninu, druge nakon izvjesnog vremena nestaju. Jezik sve sam propušta kroz svoje filtere i svemu nalazi mjesto. Posuđivanje riječi potpuno je prirodan proces razvoja svakog jezika, on je neodvojiv od jezičnih kontakata", ističe Jelena Generalova.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji