Zašto se ovaj Amerikanac odlučio upisati na rusko sveučilište

"Ako ste ikada u krizi, ako se, na primjer, nađete u Jemenu i trebate dati ljudima do znanja da ste prijatelj čečenskog naroda, jednostavno recite ovu riječ i oni će znati da ste njihov brat."

Kao student u Moskvi, imao sam priliku dosta putovati po Rusiji i to su bile posljednje riječi koje je naš vodič kazao mom prijatelju i meni dok smo se opraštali u centru Groznog u Čečeniji. Do danas ne razumijem nužno kako bi nam riječ koju nas je naučio mogla pomoći u Jemenu, ali svejedno sam cijenio njegovu dobru namjeru.

Naš vodič bio je prijatelj prijateljevog prijatelja koji je upravo završio s cjelodnevnim obilaskom čečenskih planina na koji nas je odveo. Poveo nas je iz središta Groznog u divljinu i pokazao nam rijeke, planine i doline. Upoznao nas je s kuhinjom Kavkaza i odlično nas nahranio. I što je najčudnije, iako vodi vlastitu turističku agenciju, sve je to napravio besplatno.

U Čečeniji smo bili kao gosti, a na Kavkazu je to ozbiljna stvar.

Kao Amerikancu, ovakvo mi je ponašanje bilo doslovno nezamislivo. Ali opet, gotovo mi je sve što sam susreo u Rusiji bilo nezamislivo.

Moja iskustva iz Čečenije, uz moja iskustva iz mnogih drugih dijelova Rusije, razlog su zašto toliko volim ovu zemlju. Od planina Kavkaza do uličica Sankt-Peterburga u stilu Dostojevskog, Rusija je zemlja puna raznolikosti i skrivenih dragulja koji čekaju da ih otkrijete.

I, naravno, ako želite naučiti riječ o kojoj sam pisao, morat ćete Čečeniju posjetiti sami!

Kristian i njegov prijatelj visoko u planinama Čečenije

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Kao i većina američkih dječaka, oduvijek sam se zanimao za Rusiju. Pad Sovjetskog Saveza ostavio je trajan utjecaj na američku popularnu kulturu, naslijeđe koje je privuklo moju pozornost kao dječaka koji je odrastao u SAD-u tijekom ranih 2000-ih. Iako nisam bio živ dok je SSSR postojao, slike predstavljene u videoigrama, knjigama i medijima potaknule su me da zamišljam kakav je život bio tada, puneći moju maštu slikama sovjetskih muškaraca koji nose krznene kape na Crvenom trgu. Moje je zanimanje s godinama preraslo u konkretniju strast, nakon što me profesor engleskog u srednjoj školi potaknuo da čitam rusku književnost te sam počeo čitati djela Tolstoja i Dostojevskog.

U američkom sveučilišnom sustavu studenti se mogu prijaviti za bilo koji predmet koji žele, čak i ako ne odgovara njihovom području studija. Stoga sam, iako sam studirao ekonomiju, odlučio upisati uvodni tečaj ruskog jezika i tu je moja strast prema Rusiji počela izmicati kontroli.

Jasno se sjećam kada sam ušao na svoj prvi sat ruskog i kada nas je profesor pozdravio sa "ZDRAVSTvujte" (Здравствуйте) te sam promijenio boju lica, pitajući se u što sam se uvalio.

Kako sam ranije učio švedski, jezik koji je donekle sličan engleskom, odmah sam shvatio da učenje ruskog neće biti mačji kašalj. Ipak, izazov me zaintrigirao te sam postao opsjednut njegovim svladavanjem. Zapravo, bio sam toliko posvećen učenju jezika i toliko sam se zainteresirao za kulturu da sam se nakon samo jednog semestra odluči za studij u Sankt-Peterburgu.

Studij u Sankt-Peterburgu

Dolazak u Rusiju za mene je bio kao odlazak u izmišljenu zemlju. Zamislite Hogwarts iz Harryja Pottera. To je mjesto fikcije za koje ne možete ni zamisliti da biste ga mogli zapravo posjetiti. To je mjesto koje postoji samo u vašoj glavi i mašti. Sada zamislite da ste odjednom dobili priliku zaista otići u Hogwarts. Tako mi je bilo kad sam prvi put stigao u Rusiju. Odjednom, dok se moj avion spuštao u Sankt-Peterburg, pred očima su mi se pojavili kultni sovjetski neboderi koje sam vidio samo na slikama - i shvatio sam da sam zapravo u Rusiji.

Po dolasku me sveučilišni administrastor otpratio do studentskog doma, sivog betonskog kompleksa koji je čuvalo nekoliko "babuški". Sljedećeg jutra, dok sam šetao snijegom prekrivenim ulicama Sankt-Peterburga, dočekalo me društvo lišeno osmijeha i općenito otvorenog pokazivanja emocija, kultura koja se činila drugačijom na sve moguće načine u usporedbi s mojim rodnim domom u Kaliforniji.

Jedan od najvećih kulturoloških šokova za mene bio je kada je Erasmus studentska mreža za Peterburško državno sveučilište ugostila "all you can drink" zabavu na dači u ruskoj divljini. Ovo mi je bilo doslovno nedokučivo, jer se u SAD-u alkohol nikada ne bi mogao naći na sveučilišnom događaju.

U Sankt-Peterburgu na razmjeni 2020. godine

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Moje iskustvo na tom programu razmjene u Sankt-Peterburgu bilo je doista nevjerojatno.

Rusi koje sam upoznao bili su tako "sirovi" i svi su se činili tako stvarnima. Nije bilo političke korektnosti ili praznog čavrljanja. Rusi su bili spremni razgovarati o svemu i svačemu.

Doslovno sam čuo kako Rusi pitaju strance koji su skloni čavrljanju: "Zašto govorite bez da išta kažete?"

Postoji određena iskrenost koja je izražena u ruskom načinu života koju obožavam, a poznati je primjer toga činjenica da se Rusi ne smiješe osim ako to stvarno misle. Ako te Rus voli, znat ćeš to, ali isto tako, ako te ne voli, sigurno ćeš to znati!

Ispred Ermitaža u Sankt-Peterburgu

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Shvatio sam da sam upoznao ljude koje zaista volim i nisam imao osjećaj da sam spreman ostaviti sve svoje novostečene prijatelje i jezične sposobnosti iza sebe. Nisam još bio spreman otići iz Rusije.

"Ruski Harvard" 

Nakon povratka kući, prijavio sam se za diplomski studij u Rusiji i upisao Moskovski državni institut za međunarodne odnose (MGIMO), sveučilište za koje je američki državnik Henry Kissinger tvrdio da je "ruski Harvard".

Iako sam znao da MGIMO ima sjajnu reputaciju u Rusiji, nisam u potpunosti shvaćao što to znači.

Nakon što sam sletio u Moskvu, na putu do studentskog doma moj smo taksist, koji je bio iz Kirgistana, i ja počeli razgovarati. Više mi je puta rekao: "MGIMO, bravo!", vjerojatno dvadesetak puta. Tada sam znao da će moje iskustvo biti zaista jedinstveno.

Ispred Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose (MGIMO)

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Nakon što sam prvi put ušao u MGIMO, bio sam šokiran kad sam vidio da mnogi studenti nose odijela i kravate. To je bila velika suprotnost sveučilištima u Sjedinjenim Državama, gdje studenti na predavanja često dolaze u trenirkama ili čak pidžamama (!!). Također sam bio zapanjen kada sam vidio kako se diplomatska vozila često zaustavljaju kraj sveučilišta. Mnogi su se studenti vozili do sveučilišta u crnim Mercedesima, kao iz filma o Jamesu Bondu.

Dok sam studirao na MGIMO-u, uistinu sam se osjećao kao da sam uronjen u skriveni svijet, svijet ruske elite, svijet koji netko rođen u Los Angelesu nikada nije trebao vidjeti.

Raznolikost Rusije

Dok me moje iskustvo u Sankt-Peterburgu temeljito upoznalo s tradicionalnom slikom Rusije kakvu ima većina Amerikanaca, moje je vrijeme u Moskvi bilo ono kada sam uistinu iskusio raznolikost Rusije i ovog dijela svijeta.

Na danu dobrodošlice upoznao sam ljude iz desetaka mjesta za koja većina Amerikanaca nikada nije čula. Dok sam hodao po štandovima studentskog kluba, studenti su me pozivali da probam hranu iz raznih republika Rusije, poput Čečenije i Kalmikije, uz onu iz ostalih dijelova bivšeg Sovjetskog Saveza.

Zamišljam da je "Molim vas, probajte našu osetinsku pitu" fraza koja se nikada ne bi mogla čuti niti na jednom sveučilištu na Zapadu.

Međutim, ta se raznolikost ne odnosi samo na sveučilište, nego općenito na Moskvu. U Moskvi ima ljudi i restorana iz cijelog svijeta, čak i iz mjesta poput Turkmenistana i Sjeverne Koreje. Moji prijatelji i ja svjesno smo se trudili isprobati mnoge od ovih raznolikih kuhinja. Kad ste u Rimu, jedite kao Rimljani, a kada ste u Moskvi, jedite kao Turkmenistanci.

U turkmenistanskom restoranu u Moskvi

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Upravo kroz izlaganje takvoj raznolikosti razvio sam interes za putovanja u slabije posjećene dijelove Rusije, poput Dagestana i Čečenije. Unatoč činjenici da Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država upozorava američke građane da ne idu tamo i činjenici da me većina mojih prijatelja, Rusa i stranaca, upozoravla da bih mogao biti ubijen ili kidnapiran na Kavkazu, odlučio sam prigrliti svoj avanturistički duh i ipak otići tamo.

Kad je mog prijatelja i mene dočekao masivni portret bivšeg čečenskog vođe Ahmada Kadirova kraj aerodroma u Groznom, znao sam da više nismo u Rusiji na koju sam navikao.

Zračna luka u Groznom (Čečenija)

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Sviđa mi se što Rusija ima mjesta poput Čečenije i Dagestana. Sviđa mi se što se unutar jedne zemlje može doživjeti toliko različitih kultura i naroda.

Rusija je dobro očuvani kulturni dragulj

Jedna je od stvari koje mi se najviše sviđaju u Rusiji to koliko je kulturno očuvana u usporedbi s ostatkom Europe. Moskva, i Rusija općenito, uistinu je središte vlastitog regionalnog podsustava i civilizacijske sfere. Ova sfera koegzistira sa Zapadom i uglavnom je neovisna o utjecaju Zapada.

Mislim da to najbolje pokazuje smiješna epizoda koju sam doživio s taksistom iz Kazahstana. U Moskvi postoji lanac srednjoazijske hrane pod nazivom "Chaihona", s mnogo lokacija u Moskvi.

Dok smo se vozili, upitao me: "Imate li u Sjedinjenim Državama 'Chaihonu'?"

Nasmiješio sam se i rekao: "Apsolutno ne."

Očito u SAD-u nemamo srednjoazijske lance restorana, ali činjenica da ovaj stanovnik Moskve to nije znao daje predodžbu o civilizacijskom jazu između dva svijeta.

Rusija je doista očuvana kulturna sfera. I kao putnik koji neprestano pokušava pronaći autentičnost, to mi se itekako sviđa.

Ispred Crvenog trga u Moskvi

Osobna arhiva Kristiana Forsa

Proveo sam gotovo dvije godine u Rusiji i drugim dijelovima istočne Europe i to je uistinu bila avantura života. Ne znam hoću li se ikada moći istinski uvjeriti da je došlo vrijeme da napustim Rusiju, jer svaki put kad odem, čak i na tjedan dana, želim se odmah vratiti.

Možda ću morati svoj čitav život provesti u Rusiji samo da bih u potpunosti savladao osobitosti ruske gramatike!

Šalu na stranu, ove posljednje dvije godine bile su uistinu prosvjetljujuće i toplo preporučujem svakome koga Rusija zanima da razmisli o studiranju tamo. Odraditi studentsku razmjenu jedna je stvar, a druga je kao punopravni se student upisati na rusko sveučilište i potpuno se integrirati u obrazovni sustav. To je iskustvo koje otvara oči i daje pristup uvidima i kulturnim elementima koji nadilaze Erasmus razmjenu.

Ipak, gdje god da me karijera odvede, bilo da radim u Rusiji, s Rusima ili potpuno nepovezano s Rusijom, potpuno sam zadovoljan svojom odlukom da se vratim u Rusiju na diplomski studij. Uvijek ću biti sretan što sam studirao na MGIMO-u, jako sam ponosan na samo sveučilište i uvijek ću imati najdublje poštovanje i ljubav prema ruskom narodu.