Kolektivna svijest u opasnosti: Ruski bloger "raskrinkava" zapadne filmove

Roman Taran

Roman Taran

Privatni arhiv
Zašto ruski bloger smatra da je "Titanic" najopasniji film u povijesti kinematografije i da je Morpheus u filmu "Matrix", terorist?

Roman Taran, 41-godišnji bloger iz Sankt Peterburga, postao je poznat u Rusiji iz neobičnog razloga. Po struci je filozof, ali smatra kako je to u suvremenom svijetu potpuno beskorisno. Zbog toga se zaposlio kao stručnjak za marketing.

Međutim, uskoro je osjetio kako ne može sakriti svoj filozofski pogled na svijet, pa je odlučio napraviti video snimku u kojoj iznosi razmišljanja o popularnoj seriji "Westworld" i staviti ju na YouTube.

Njegov filozofski pogled na poznate serije postao je vrlo popularan među ruskim gledateljima. Izgleda da je bilo potrebno dosta vremena da se pojavi netko tko bi ih konačno u potpunosti objasnio. Njegov kanal "Skriveni smisao: film i realnost" prati oko 76 000 ljudi. Najpopularniji je video o filmu "Matrix" s preko 840 000 pregleda. Taran je ispričao RBTH Hrvatska na koji način otkriva istinski smisao filmova.

Što točno znači fraza "skriveni smisao" i na koji način ga otkrivate u filmu?

Ja ne tražim skriveni smisao u "skrivenim porukama" ili "reminiscencijama" koje redatelji ubacuju u filmove i koji tjeraju gledatelje da žive u tom zamišljenom i nestvarnom svemiru. Za mene je jako bitna veza između filma i stvarnosti. Baš kao i mitovi, filmovi postavljaju ciljeve i bave se smislom ljudskog života, zadovoljavajući unutarnje potrebe ljudi. Potrebno je pronaći skriveni smisao filma kako bi se otkrile te potrebe i način na koji se mogu zadovoljiti.

Roman Taran je po struci filozof, ali smatra da je to u suvremenom svijetu potpuno beskorisno. Zbog toga se zaposlio kao stručnjak za marketing. Izvor: Privatni arhivRoman Taran je po struci filozof, ali smatra da je to u suvremenom svijetu potpuno beskorisno. Zbog toga se zaposlio kao stručnjak za marketing. Izvor: Privatni arhiv

Kada počnete analizirati film vaš odnos prema njemu se može promijeniti. U tom procesu odjednom shvatite da film koji ste smatrali smiješnim ili, naprotiv, uzvišenim i dubokim, zapravo sadrži neke neugodne ideje. I shvatite da vrlo malo filmova ima pozitivnu poruku.

U jednom videu rekli ste kako je "Titanik" jedan od najopasnijih filmova jer promovira siromaštvo i zavist zasnovanu na društvenoj nejednakosti. Što mislite, je li James Cameron to namjerno napravio?

Nisam ja prvi pronašao taj smisao u filmu. To je učinio multimilijunaš Randy Gage, kojeg sam citirao u videu. U Hollywoodu je snimanje filmova biznis, a to donosi garantiranu dobit. Zato se redatelji i scenaristi dobro snalaze u psihologiji i znaju koje teme ili slike mogu izazvati reakciju gledatelja.

U Hollywoodu je snimanje filmova biznis, a to donosi garantiranu dobit. Zato se redatelji i scenaristi dobro snalaze u psihologiji i znaju koje teme ili slike mogu izazvati reakciju gledatelja. Izvor: Privatni arhivU Hollywoodu je snimanje filmova biznis, a to donosi garantiranu dobit. Zato se redatelji i scenaristi dobro snalaze u psihologiji i znaju koje teme ili slike mogu izazvati reakciju gledatelja. Izvor: Privatni arhiv

"Rose jede u blagavaonici prvog razreda. Okružuju je ti mračni, zadimljeni bogataši koji ispijaju brandy, puše cigare i vode besmislene razgovore o polo utakmicama i notornim glupostima... Pojavljuje se Jack i kaže Rose: "Dođi dolje u treći razred da ti pokažem kako se uživa!" Zatim se prikazuju siromašni ljudi koji, naravno, pjevaju, igraju i zabavljaju se. Film nam pokazuje koliko je s njima ljepše i zabavnije... Bogati ljudi uopće nisu zabavni. Radije biste se družili sa siromašnima. I ako hoćete biti prihvaćeni i uklopiti se u većinu, a puno ljudi samo to želi u životu, svakako je bolje da ste siromašni" [Citat iz knjige Randya Gagea "Zašto ste glupi, bolesni i slomljeni... i kako da postanete pametni, zdravi i bogati"].

Većinu filmske publike čine siromašni ljudi. Glavni junak mora biti obična osoba kako bi gledalatelj suosjećao s njim, a negativci moraju pripadati bogatoj manjini. Zavist je osjećaj koji se najteže iskorjenjuje. Igrajući se s osjećajima zavisti može se na vrlo jednostavan način manipulirati ljudima.

Kako ste došli do toga da je lik Neo iz Matrixa, terorist?

Matrix mi se od početka nije naročito svidio. Onda sam jednog dana analizirao karaktere likova iz filma i primjetio sam kako članovi Morpheusove posade nemaju pristup stvarnom svijetu, kao ni oni iz Matrixa. Njihovo postojanje se zasniva na vjerovanju u ono što im vođa kaže. Ta situacija je vrlo slična regrutiranju terorista.

Izvor: "Skriveni smisao"/YouTubeIzvor: "Skriveni smisao"/YouTube

"Morpheus priča Neu o ’realnom’ svijetu. Važna činjenica je to što je Neo prisiljen vjerovati mu na riječ. Zapravo, Morpheus mu demonstrira ’stvarnost’ pomoću simuliranja. Postavlja se pitanje je li onda i slika stvarnosti također simulirana".

Od svih videa na kanalu ovaj ima najviše komentara. Nažalost, sudeći po reakciji korisnika, shvatio sam da nije svatko sposoban gledati na stvari iz drugog kuta. Tinejdžeri su ostavili dosta negativnih komentara.

To je odličan primjer kako filmska industrija utječe na način razmišljanja. Ljudima je dovoljno prikazati junaka koji čini čuda i bori se protiv sustaba i on odmah postaje netko na koga se ugledaju. Gledatelji se toliko poistovjećuju s glavnim junakom da je svaka sumnja u njegov heroizam loše prihvaćena.

U analizi serije "Westworld" vi, između ostalog, kažete: "Ako osoba postoji, ali se ne razvija to znači da je njeno postojanje mehaničko i ona se ne razlikuje od robota koji funkcionira prema određenim programima". Međutim, na kraju prve sezone, jedan od robota savladava sve prepreke i ubija svog tvorca. Je li to ispravan razvoj događaja?

Filmovi danas omogućavaju gledateljima da "odigraju" svoje unutarnje konflikte i fantazije koje su zabranjene u društvu. Drugim riječima, filmovi o nasilju zapravo smanjuju intenzitet tih fantazija i tako spriječavaju gledatelje da ih ostvare.

Pored toga, razvoj čovjeka koji želi izaći iz nametnutih okvira uspješno dovodi do simboličnog ubojstva osobe koja je postavila te okvire, a to je najčešće otac. Sjetimo se Platona, koji je shvatio da je narušavanjem Parmenidovih filozofskih okvira na neki način ubijao svog oca. Možemo navesti očigledne primjere i prisjetiti se veze između Freuda i Junga ili Huserla i Heideggera. U svakom od tih slučajeva "duhovni oci" su osjećali da se njihova djeca odvajaju od njih, pa su u stvarnom i fizičkom smislu bili emotivno ubijeni.

Nasilje u filmovima ispunjava glavnu simboličku funkciju: ono izražava ideju zločina ili kršenje neke granice. Čak i u svakodnevnom životu, kad vas neka bliska osoba iznevjeri, vi kažete "on me je ubio" i tako to i doživljavate. U izmišljenom djelu, ovakvo iskustvo poprima oblik stvarnog ubojstva.